Savjeti

Poštujmo svačije pravo na privatnost!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Postoji toliko aktuelnih društvenih tema, o kojima se nažalost opet nedovoljno piše i priča. Jedna od njih je i nepoštivanje tuđeg prava na privatnost. Kada kažemo pravo na privatnost- onda podrazumijevamo da svaka osoba ima određenu zonu koju drugi ne trebaju prekoračiti. Allah dž.š. kroz Kur’an i Kerim uređuje i međuljudske odnose, vodeći pri tome računa o pravima svakog pojedinca. „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje…“ (sura An-Nahl, 90)

Također, imamo i suru El-Hudžurat koja je puna savjeta oko uređenja međuljudskih odnosa, kao i dijelovima sura An-Nur i Al-Ahzab.

Međutim, ono na šta posebno u ovom tekstu želim skrenuti pažnju jeste ljudska neopreznost ili neučtivost prilikom postavljanja pitanja drugima, zalazeći duboko u nečiju privatnost i dovodeći osobu u neugodnu situaciju. Nerijetko, ta ista pitanja duboko povrijede nečiju dušu ili pobude u drugome nemir. A mi na njih, izgovarajući ih, i ne obratimo pažnju. A uglavnom ih postavljamo da bismo zadovoljili vlastitu radoznalost.

Neka od tih pitanja su:

*Kako ide škola/ fakultet?

Neko je možda upravo pao na ispitu ili obnavlja godinu i svojim pitanjem ga stavljamo u neugodnu situaciju. Da li da nam kaže ono što nas se ne tiče iskreno ili da pak slaže i odgovori da je odlično.

*Šta čekaš, kada ćeš se udati/oženiti?

Možda osoba ima toliku želju da stupi u brak, ali joj još uvijek nije došao određeni trenutak i pravi insan. Pitanjem o ovoj temi otvaramo prostora šejtanu da još više brige i naglosti ubaci u misli osobi koju pitamo.

*Imaš li koga?

Možda momak ili djevojka trenutno imaju nekoga s kime planiraju brak, možda su upravo ostavljeni, a možda još uvijek dove i čekaju osobu prikladnu za saputnika.

*Koje si godište?

(Iako će neko reći da ovo pitanje nije toliko privatno- isto tako nije toliko ni učtivo, posebno ako ga postavljamo bez ikakvog povoda.)

*Kad će prinova (dijete)? Šta čekate?

Možda supružnici noćima dove Allahu, možda neki odlaze i kod ljekara za savjete- od silne želje da dobiju potomstvo. Postavljanjem ovog pitanja „pristajemo im na muku“ i otvaramo prostor šejtanu za vesvese.

*Jesi li se porodila, kad je termin?

Trudnoća je za ženu jedna posebna faza života, ispunjena radošću i brigama. Zamislimo koliki pritisak pojedine žene imaju pred termin poroda, a „bezbrižne“ prijateljice gotov svaki dan pitaju „Jesi li se porodila, kad je termin?“ Ta vijest se svakako proširi rodbini i prijateljima, ali kada Allah odredi da se desi. Imajmo sabura sačekati i nemojmo dosađivati.

*Zašto si se razveo/la?

Ovo je i suviše privatno pitanje, jer uglavnom svako ima razloge zbog kojih se odlučio na prekid bračne zajednice i odlučio ponijeti sam teret budućnosti. A nekome je možda učinjena i velika nepravda ili pronevjera o kojoj i ne voli pričati i oživljavati bolne uspomene. Ima li potrebu da se ikome pravda?

*Od čega živiš?

Prije svega Allah daje opskrbu. Ali ako se interesujemo odakle nekome prihodi, ni to nije pristojno. Zašto bi neko imao potrebu da nama polaže račun?

Nažalost, ova pitanja (kao i mnoga njima slična) su toliko česta da gotov ne može proći dan a da ih ne čujemo (bilo da su postavljena nama ili nekome drugom). Moramo biti svjesni da niko nije dužan da nam odgovori o svome životu, da iznosi pred nas ono što ga muči ili ne muči, ali je u zoni njegovog privatnog života. I jedini način da postavljanje ovakvih pitanja bude opravdano jeste želja i iskren nijjet osobe koja pita- da pomogne ovom drugom (u potazi za poslom, u potrazi za bračnim drugom i sl.). Pitanja u cilju „raspitivanja“ zaista su neprihvatljiva i sa strane vjerskog ali i svjetskog gledišta. I svima nama, itekako nedostaje učtivosti i pristojnosti prilikom komunikacije sa drugima.

U kontekstu napisanog, želim napomenuti slučaj iz vremena Poslanika sallallahu alejhi we sellem spomenut u Kur’anu u suri Al-Ahzab. Naime, ashabi (drugovi Poslanika) su imali običaj da kada budu pozvani kod njega na jelo- dođu ranije a nakon što jedu nastave sijeliti i razgovarati. To je smetalo Poslaniku, ali ga je bilo stid da im kaže.

O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!“  (sura Al-Ahzab, 53)

Navedeni slučaj i ajet nam mogu biti dovoljan dokaz da pazimo o tuđim osjećanjima, o tuđoj zoni privatnosti. Jer, može se desiti da neko drugi bude pristojniji od nas (stideći se da nas ne povrijedi, povrijedit će samog sebe). Ne dozvolimo sebi da naša radoznalost bude sebeb nečijoj nelagodi, tuzi ili brizi.

Gospodaru naš, približi nas Kur’anu! Neka nam on bude odgajatelj. I zaštiti nas od slijeđenja naših prohtijeva- kojima ćemo povrijediti druge robove Tvoje. Amin.

Halima Lj.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: