Povratak lomače (IDIŠ na djelu)
PITANJE: Svjedoci smo velikih smutnji i pojave raznih oblika ekstremizma i nepravde, pa Vas želim upitati odobrava li islam nasilje, svirepo ubijanje zarobljenika, paljenje ljudi, i tako redom? I je li takozvani IDIŠ islamska vojska koja se bori za hilafet?
ODGOVOR: Imam Ahmed, 5/42, zabilježio je s vjerodostojnim lancem prenosilaca da je Ebu Bekra, radijallahu anhu, pripovijedao da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, idući na namaz, sreo nekog čovjeka koji je bio na sedždi. Kada se završio namaz, vratio se i opet ga zatekao na sedždi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se ashabima: “Ko će ubiti onog čovjeka?” Na to ustade neki čovjek, zagrnu rukave, izvadi sablju i njome zatrese, pa reče: “Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke, kako ću ubiti čovjeka na sedždi koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik?!”
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opet upita: “Ko će ubiti onoga čovjeka?” Na to ustade drugi čovjek i reče: “Ja ću to učiniti”, zagrnu rukave do laktova, izvadi sablju i njome zatrese, pa mu ruka zadrhta i reče: “Allahov Poslaniče, kako ću ubiti čovjeka na sedždi koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik?!” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tad kaza: “Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, da ste ga ubili, bio bi to početak i kraj smutnje.”
Hadis koji smo naveli pojačava verzija koju je zabilježio imam Ebu Ja‘la, 3/1019, 1020, preko Enesa, radijallahu anhu, a u kojoj se dodaje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Ko će od vas otići i ubiti onog čovjeka?” “Ja ću ga ubiti”, reče Alija, radijallahu anhu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče na to: “Ubit ćeš ga ako ga zatekneš na onom mjestu.” Alija, radijallahu anhu, otišao je, ali onog čovjeka zaista nije zatekao, te se vratio. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita Aliju: “Jesi li ga ubio?” Alija odgovori: “Ne znam na koju je stranu otišao.” Tada Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: “Onaj je čovjek oličenje prve smutnje u mom umetu! Da si ga ubio, moji se sljedbenici nikad ne bi podvojili u mišljenju.”
Čovjek koji je, po Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedi, trebao biti ubijen bio je klica smutnje iz koje je nastalo zlo oličeno u haridžijama. On je daleki predak savremenih haridžija koji posve odgovaraju opisu u hadisu koji ćemo navesti. El-Buhari (5058) i Muslim (1064) zabilježili su da je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenio sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…od njega će poteći ljudi koji će učiti Kur’an, ali on na njih neće ostavljati traga; oni će ubijati muslimane a zapostavljati mnogobošce, izlazit će iz islama kao što strijela izlazi iz luka; ako ih doživim, ubijat ću ih i nikog od njih neću poštedjeti.”
Možda se upravo na savremene haridžije odnosi predanje koje je zabilježio Ibn Madža (174) s vjerodostojnim lancem prenosilaca, a u kojem stoji da Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio sljedeće: “Postojat će skupine ljudi koje će učiti Kur’an, ali on na njih neće ostavljati traga. Kad god se pojave, zaslužit će da budu uništeni, sve dok njihova velika vojska ne osvjedoči pojavu Dedžala.”
Pogubljenje zarobljenika koji izgovori šehadet
Dozvoljava li šerijat da se ubije zarobljenik koji prihvati islam? Ne dozvoljava. Štaviše, ako se dogodi da musliman u toku borbe uhvati neprijateljskog vojnika i htjedne ga ubiti, a isti taj neprijateljski vojnik izgovori šehadet, zabranjeno ga je ubiti; ako ga ubije, ubio je muslimana.
Dokaz za ovu konstataciju jest predanje koje je zabilježio imam el-Buhari (6478), a u kojem stoji da je Usama b. Zejd, radijallahu anhu, ispričao sljedeće: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslao nas je na da pokorimo klan plemena Džuhejna, pa smo napali u zoru i porazili neprijatelja. U toku borbe jedan ensarija i ja sustigli smo jednog neprijateljskog vojnika i opkolili ga, pa je on povikao: ‘Nema istinskog boga osim Allaha!’ Ensarija je odmah ustuknuo, a ja sam onog čovjeka ipak ubio kopljem. Pošto smo se vratili u Medinu, za taj slučaj saznao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa me ukorio: ‘O Usama, zar si ga ubio nakon što je posvjedočio da nema istinskog boga osim Allaha?!’ ‘Allahov Poslaniče, on je šehadet izgovorio da bi sačuvao svoj život’, pokušao sam se opravdati, ali mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet rekao: ‘Zar si ga ubio nakon što je posvjedočio da nema istinskog boga osim Allaha?!’, i ponavljao je te riječi toliko dugo da sam poželio da sam tek tad prihvatio islam.”
(Evo onima što uživaju u tekfiru “povod” da Usamu b. Zejda, radijallahu anhu, proglase nevjernikom. Naime, Usama je poželio da je tek tad prihvatio islam, što, drugim riječima, znači da je želio da je do dana kad je ubio onog čovjeka bio nevjernik. A željeti biti nevjernik jest nevjerstvo. Oni bi ga zbog ovog proglasili nevjernikom.)
U Muslimovoj (143) verziji ovog hadisa stoji da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio Usamu rekavši: “Zar si mu prodro u grudi, pa da možeš ustanoviti je li šehadet izgovorio iskreno ili prijetvorno?”
Ovako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, osudio čin Usame b. Zejda, radijallahu anhu, koji je u borbi ubio neprijateljskog vojnika koji je izgovorio šehadet, a IDIŠ ubije bespomoćnog zarobljenika koji u zarobljeništvu (ne u borbi i ne u neposrednom strahu za život) prihvati islam. Pa, za čiji se šerijat bore idišovci? Za Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, vjerozakon ne bore se, definitivno.
Spaljivanje zarobljenika
Dozvoljava li islam da se zarobljenik spali? Ne dozvoljava. Dokaz za to nalazimo u predanju koje je zabilježio imam el-Buhari (2853), a u kojem stoji da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio nas je poslati u izvidnicu, pritom rekavši: ‘Ako uhvatite tu i tu dvojicu ljudi, spalite ih!’ A neposredno prije polaska naše izvidnice, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nam se: ‘Bio sam vam zapovjedio da onu dvojicu ljudi spalite – nemojte to učiniti, nego ih ubijte, jer vatrom kažnjava samo Allah!’”
Prema jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, zabranjeno je upotrebljavati vatru protiv neprijateljskih vojnika ako postoji bilo koji drugi način da ih se porazi. Islamski učenjaci razilaze se u pogledu upotrebe vatre samo u pogledu izravnih borbenih dejstava, a Omer, Ibn Abbas, imam Malik i neki drugi islamski autoriteti zabranili su upotrebu vatre i u tim situacijama.
Ibn Kudama je u kapitalnom djelu “el-Mugni”, 13/138, 139, zapisao sljedeće: “Nije mi poznato da postoji ijedan učenjak koji dozvoljava da se spaljuje vatrom onaj neprijatelj koji se može poraziti na bilo koji drugi način…” Zamislite šta bi ovi učenjaci rekli za paljenje zarobljenika i za klanje novinara koji je u zatočeništvu prihvatio islam?!
O jordanskom pilotu, jordanskoj vladi i el-Bagdadiju
U vezi s jordanskim pilotom koji je spaljen, moramo biti pravedni, pa nećemo negirati činjenicu da je on, u savezu s nevjernicima (što je, podsjećamo, nevjerstvo prema jednoglasnom mišljenju svih učenjaka), sudjelovao u napadu na muslimane i ubijao i muslimanske civile. On je krivac i zločinac, bez imalo sumnje! I otkud ljudima pravo da idu u drugu krajnost govoreći: “Jordanski je pilot samo izvršavao svoju dužnost…” On je ubijao muslimane! A to što su isti ti muslimani zastranili i što siju nered na Zemlji, nije opravdanje za to da se protiv njih stane u borbeni red s nevjernicima. Da je isti taj pilot ubio djecu i roditelje onog čovjeka što kaže da je “jordanski pilot samo izvršavao svoju dužnost”, ne mislim da bi ga opravdao i ne mislim da bi ga branio.
Ja ne branim IDIŠ! Bože sačuvaj! Ja ovdje samo ističem da moramo biti pravedni i da moramo iznijeti zločine i jedne i druge strane. Ljudi su se okomili na IDIŠ, a istodobno zanemaruju zločine arapskih tiranskih vlada koje su se priklonile nevjernicima i ubijaju muslimansku djecu. IDIŠ jest problem, ali problem muslimanā, pa ga oni trebaju riješiti, a ne trebaju dozvoliti da ga rješavaju oni koji ne vjeruju u Allaha i u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Jordanska vlada, koja je poslala svog nesretnog pilota, kao i druge arapske tiranske vlade, proizvele su IDIŠ svojom nepravdom i uskraćivanjem muslimanima osnovnih ljudskih prava i slobode govora. Nije nam nepoznato kako su vladali silnici Hosni Mubarek, Gadafi, i mnogi drugi.
Ako samoproglašeni halifa Ebu Bekr el-Bagdadi i oni što slijede njegove zablude, raspolažu hadisima za koje mi pak nismo čuli, a u kojima se dozvoljava ono što oni čine, neka ih donesu ako istinu govore. Neka nam donesu predanje u kojem se kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, klao, spaljivao ljude, pogubljivao one koji izgovore šehadet, žario i palio… Neka šerijatskim dokazima opravdaju neviđene zločine koje oni čine u ime vjere.
Eto, spaljivanje na lomači bilo je potisnuto u zaborav dugi niz stoljeća, pa smo mogli samo zamišljati kako izgleda spaljivanje bespomoćnog čovjeka, a danas, nažalost, imamo priliku vidjeti istu tu lomaču. Prva lomača bila je u ime Boga (sačuvao nas Allah okrutnosti zločinaca), a i ova danas lomača također je u ime Boga i zarad uspostave islamskog vjerozakona.
Kakve će nove načine pogubljenja IDIŠ uvesti, ostaje da sa strahom iščekujemo. Čovjeka ne bi začudilo ni to da idišovci, nakon svega što su počinili, počnu ljude faširati u kakvim posebnim mašinama u kojima bi, naravno, bile postavljene HD-kamere, da bude zabilježena svaka bol koju žrtva osjeti dok umire!
Allahu, sačuvaj muslimane od svih dušmana i ujedini ih protiv laži, neistine i nasilja! Allahu, sačuvaj nas zla koje donose haridžije! A Allah najbolje zna, On je zaštitnik onih koji vjeruju.
Abdurrahman Kuduzović, prof.