Površnost

Vozeći se posmatram vozače koji sijeku cestu prilikom skretanja, ne pale žmigavac, pretiču i ugrožavaju druge učesnike u saobraćaju. Posmatram ih kako se nehatno odnose prema emanetima koji su im povjereni. Jer, sve što radimo nama je emanet. Dok vozimo auto, emanet nam je naš život i život drugih ljudi i životinja. Emanat nam je naša i tuđa imovina. Strahujemo od policije i radara, a zaboravljamo da kršenjem pravila i ugrožavanjem drugih u saobraćaju naš Gospodar nije zadovoljan. On nas uvijek vidi, i naše ponašanje u svakom segmentu naših života treba biti usmjereno ka toj svijesti.

Ne zaboravimo da je jedno od svojstava istinskih vjernika izvršavanje emaneta kako treba (odgovorno): „I koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju…“ (sura Al-Muminun, 7-8)

Odgovornost prema Gospodaru (molitva na vrijeme) i odgovornost u svim ostalim sferama naših života.

Bilo koju funkciju da obnašamo, bilo šta da radimo, neka to bude čisto radi Allahovog zadovoljstva. Neka bude sa sviješću da On sve vidi i dobro zna ono što radimo. Ako obavljamo namaz, trudimo se da on bude u što većoj predanosti Allahu i skrušenosti. Ako učimo Kur’an, trudimo se da ga učimo, a ne da sa strane držimo telefon, ili se prema Allahovoj knjizi bez poštovanja odnosimo.

Ako smo učenici/studenti, trudimo se da budemo najbolji studenti. Očistimo svoj nijjet na putu sticanja znanja. Kada sjedimo u učionici ne razmišljajmo kako nam je neki profesor dosadan, već pomno slušajmo i trudimo se da izvučemo najbolje od njegovog znanja. Ne učimo samo da položimo ispite ili dobijemo dobru ocjenu, već da imamo znanje s kojim ćemo biti od koristi drugim ljudima i to radi Njegovog zadovoljstva.

Bilo koji posao da obnašamo neka bude urađen kako treba. Dadnimo sve od sebe i trudimo se stalno da nadogradimo svoje znanje. Čovjek koji je zadovoljan sam sa sobom i koji misli da sve radi kako treba sigurno ne radi. Prve generacije muslimana su stalno preispitivale svoj iman, svoja djela, čistoću nijjeta, pa kako da mi budemo sigurni?

Vjerniku i vjernici ne priliči da budu površni. Oni su ogledalo savršene vjere koja do u detalje određuje sve segmente ljudskog života, do te mjere da bi život na dunjaluku bio tako divan kada bi ljudi postupali u skladu s tim.
____________________

„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje…“ (sura An-Nahl, 90) Kako možemo interpretirati ovaj ajet?

Svaki insan sa kojim dolazimo u kontakt ima svoj hak. Ako čistač ulice ne skloni koru od banane sa ceste jer mu je mrsko i neko slomi nogu, da li je on odgovoran za tuđe pravo? Ako arhitekta loše projektuje zgradu pa se ona sruši prilikom najmanjeg zemljotresa, da li ljudi koji su tu živjeli i pretrpjeli nesreću i gubitke imaju svoja prava? Ako sudija ne pogleda papire kako treba a donese presudu, da li stranka kojoj je učinjena nepravda zbog površnosti sudije ima svoje pravo?

Ovakve konstatacije se mogu primijeniti na svaki segment naših života. I one nas pozivaju i podsjećaju da se prihvatimo emaneta odgovorno, kao što Allah kaže u Kur’anu u suri Merjem: „O Jahja, prihvati knjigu odlučno.“

Ovaj dunjaluk je svakako njiva za ahiret, pa pretvorimo sve što radimo u ibadet. Ibadet je svaki halal posao (radnja) koji izvršimo sa čistim nijjetom da Gospodar naš bude zadovoljan, da koristimo drugima i da drugi u nama vide ljepotu islama, i naravno uz to da bude posao koji je urađen kako treba. Nismo ni svjesni koliko dobrih djela propustimo svojom površnošću i radom reda radi. Allah da nas sačuva da budemo od takvih. Amin.