Aktuelnosti
person holding black smartphone

Propis screenshota – slikanja poruka i slanja screenshotova drugim osobama

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
Opcija screenshota koju nude mnogi savremeni uređaji sigurno je izuzetno korisna. Može korisniku mobitela ili nekog drugog uređaja uštedjeti mnogo vremena, olakšati slanje bitnih stvari drugim osobama.
 
Ova opcija, uz sve pozitivnosti koje mi svi znamo iz praktičnog života, može se koristiti i na neispravan način.
 
Kako? Slikanjem razgovora s drugim osobama, za koji znamo da one ne žele da se šalje drugim osobama, a potom to širiti drugim ljudima, bez njihove dozvole, ili slikanjem nemoralnih sadržaja, a potom slanja tih slika drugim osobama.U ovom kratkom tekstu usredočit ćemo se na prvu situaciju, a to je slikanje tuđih poruka i slanje istih drugim osobama.
 
Kada čovjek razgovara s drugim osobama, osnova je da je to emanet, tajna između njega i onoga s kime razgovara. Samim time podrazumijeva se da čovjek nema pravo da širi i drugima prenosi ono o čemu je razgovarao s drugima osim ako ima dozvolu od te osobe, ili postoje jasne indikacije da je to nešto što ta osoba u osnovi dopušta da se prenosi od nje. Kazao je Allahov Poslanik: “Kada čovjek kaže drugom čovjeku nešto, a potom se okrene od njega, taj govor postaje emanet.” (Tirmizi, 1959; Ebu Davud, 4868; šejh Albani ovaj hadis ocijenio je vjerodostojnim u nekoliko svojih knjiga. Pogledati: Es-Sahiha, broj hadisa 1090.)
 
Slikati tuđe poruke, pogotovo one za koje se sigurno zna da sagovornik ne želi da se šalju drugima, potom ih slati drugim osobama veoma lahko može da potpada pod jedan od najvećih grijeha u islamu – nemimet.
 
Nemimet je prenošenje tuđeg govora drugim osobama, s namjerom unošenja razdora među njima.
Huzejfa, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “U Džennet neće ući onaj ko prenosi tuđe riječi.” (Buhari i Muslim)
 
Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored nekog zida u Medini i čuo glas dva čovjeka koji se kažnjavaju u kaburu. Rekao je: “Njih se dvojica kažnjavaju, ali ne zbog velike stvari (tj. nije se bilo teško čuvati toga): jedan od njih dvojice nije se čistio od mokraće, a drugi je zlonamjerno prenosio tuđe riječi.” (Buhari i Muslim)
 
Čitajući govor savremenih učenjaka, slušajući njihove fetve na internetu, nalazimo da su slikanje tuđih poruka i slanje istih drugim osobama smatrali prevarom, pronevjerom emaneta, a ako bi se to radilo s ciljem unošenja razdora među ljudima, onda to potpada pod pojam nemimeta, koji je veliki grijeh u islamu, zbog kojeg se počinilac treba pokajati Allahu, a sastavni dio pokajanja od grijeha vezanih za ljude jeste traženje halala.
 
Slikanje tuđih razgovora, potom slanje drugim osobama, bez njihove dozvole i saglasnosti, prema mišljenju određenih učenjaka potpada pod zabranu širenja tuđih mahana, a počiniocu takvih postupaka prijeti se veoma žestokim prijetnjama.
 
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo se na minber i glasno povikao: ‘O vi koji ste prihvatili islam svojim jezicima, ali iman još nije ušao u vaša srca, nemojte uznemiravati muslimane, niti ih pokušavati osramotiti, niti iznalaziti njihove mahane, jer ko bude istraživao mahane svog brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga pa makar to bilo u njegovoj kući!’” (Tirmizi, 2032; šejh Albani potvrdio je vjerodostojnost oovg hadisa u nekoliko svojih knjiga. Pogledat: Sahih et-tergib, broj 2339.)
 
Osoba kojoj budu poslane takve slike trebala bi da reagira, da osobu koja joj je poslala takve slike upozori da je to zabranjeno, i da prije čitanja takvih slika iste izbriše iz svoga telefona.
 
Isti propis važi i za snimanjem razgovora s drugom osobom bez njenog znanja i dopuštenja. Isti propis važi i za glasovne poruke koje nama neka osoba pošalje privatno.
 
Isti propis važi i za glasovne poruke u kojima dobijemo lično odgovor od nekog učenjaka, muftije, daije.
 
Nije isto da osoba odgovori na pitanje privatnom porukom, i da odgovori odgovorom za koji zna da će biti javno objavljen. Ovdje se prvenstveno misli na način izražavanja i na način obraćanja pojedincu i način obraćanja javnosti.
 
Koliko je samo problema u društvu nastalo kao plod nepoštovanja ovog pitanja?!
 
Hvala Allahu pa nas je počastio islamom, koji nam jasno pojašnjava šta je dopušteno, a šta zabranjeno u našem svakodnevnom životu.
 
Priredio: Pezić Elvedin
 
(Minber.ba)
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: