Rekla sam mužu da ima Neko koga više volim

Sa petnaest godina prvi sam put poželjela da stavim hidžab. Mislila sam da sam spremna za taj korak, međutim Allah me dovodi u jedno veliko iskušenje, stavlja moju vjeru na ispit i ja tada skrećem sa pravog puta. To iskušenje ostavlja veliki trag u mom životu i veliki ožiljak na srcu. Nažalost, tada još uvijek nisam znala da se trebam osloniti samo na Allaha u svemu i ustrajati u svojim namjerama bez obzira na iskušenja. Tada sam mislila da imam samo jedan oslonac u životu, koji je još od malih nogu prepun iskušenja. U strahu da će me on, tadašnji momak, ostaviti kao što je i prijetio, zatrpavam tu želju duboko u srce.

Boljela je sama misao da ne ispoštujem ono što mi je Milostivi propisao, ali iskušenje je tada bilo preteško, pa sam, bivajući razapeta između dvije ljubavi, odlučila da ostavim namaz i post, da ne posjećujem Allahovu kuću i da ne razgovaram o vjeri. Subhanallah, mislila sam da jedino tako mogu živjeti sa tim da ne ispoštujem ono što mi je naređeno.

Živjela sam tako punih sedam godina. Nikada više nisam zapostila niti sam pala Allahu na sedždu. Sa momkom sam prekinula vezu nakon nekoliko godina, ali moje srce se i dalje nije budilo. Tokom tih sedam godina nekoliko sam puta sanjala Sudnji dan. Jedan san je ostao urezan u pamćenje: stajala sam pred Gospodarom pognute glave čekajući da mi saopći moju kaznu, Džehennem. Molila sam da mi se smiluje, da mi pruži još jednu priliku. Obećavala sam da ću ponovo klanjati i postiti. Iz tog sna probudio me je ezan za sabah-namaz. Ni to nije bilo dovoljno da se vratim islamu. Nisam ustala klanjati sabah-namaz.
_____________________

Sjećam se da sam samo dva puta u tih sedam godina zakoračila u Allahovu kuću: jednom tokom ramazana i nekoliko godina kasnije na vlastito vjersko vjenčanje. Duša me je boljela te ramazanske noći dok sam slušala prelijepo učenje Kur’ana, suze su lile, a srce se kajalo, međutim time sam još dublje zagazila u svoju zabludu. Bježala sam od onih koji razgovaraju o vjeri, napuštala prostorije gdje se učio Kur’an, čekala ispred džamija parove koji su se vjenčavali jer sve me to podsjećalo koliko sam grješna i kakva me kazna čeka.

Upoznala sam divnog čovjeka koji je danas moj suprug. Na dan našeg vjerskog vjenčanja nosila sam propisan hidžab, osjećala sam se tako ispunjeno, ali i to je trajalo svega nekoliko sati.

Brak kao i svaki drugi, donosi razna iskušenja sa sobom. Živjela sam u zajednici i u moru svih problema nisam znala kako da postupim prema ukućanima koji su mi zulum činili. Osjećala sam se bespomoćno, kao da sam dotakla samo dno. Nisam željela biti kao drugi, bojala sam se da i ja njima učinim nepravdu pa sam najzad odgovore potražila u vjeri. Počela sam istraživati koja su prava žene u islamu, koja su prava roditelja, braće i sestara i na svako svoje pitanje pronašla sam odgovor, jer zaista, islam je potpuna vjera. Svaki dan čitala sam satima kako islam uređuje društvo i kako prema kome postupati. Osjećala sam se sve bliže Allahu.

Vjerujem da se svi sjećamo zemljotresa koji su nas zadesili u novembru 2019. godine. Za mene su zemljotresi koji su nas pogodili predstavljali buđenje. Svega nekoliko dana nakon najjačeg zemljotresa ustala sam na prvi sabah-namaz nakon dugo vremena. Od tada pa do danas, elhamdulillah, klanjam svaki namaz u njegovom vremenu. Nekoliko dana nakon što sam počela klanjati, odlučila sam da stavim hidžab.

Pozvala sam supruga da razgovaramo i saopćila mu svoju odluku. Pitala sam ga da li želi skupa sa mnom da se se okrene vjeri i ustraje na pravom putu. Iznenađen cjelokupnom situacijom, rekao je da će pokušati te da mu dam malo vremena da procesira sve te promjene. Nisam željela napraviti ponovo istu grešku, Allah najbolje zna da li sam dobro postupila. Priznala sam mu da, iako ga jako volim, da je ljubav prema Allahu jača i da neću moći biti u braku sa nekim ko nije Gospodaru blizak. Njegovoj porodici saopćila sam da sam “od sutra pokrivena”, a svojim roditeljima pojavila sam se na pragu sa hidžabom, bez mnogo objašnjavanja.

Allah mi se smilovao i podario predivnog supruga koji je ostao uz mene i potpuno promijenio svoj način života.

Naučila sam sufaru u svega petnaest dana i počela učiti u Kur’anu. Još jedna želja tinja u meni, da svoju krunu ukrasim nikabom jer samo tako želim sresti Poslanika i stati pred Uzvišenog Gospodara.

“…a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.” (Kur’an, 64:11)

M. S.
______________