Brak i islamska porodica

U Kur’an i Kerimu, Uzvišeni Allah na dosta mjesta spominje roditelje: „Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“ (sura Al-Isra, 23)

U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: „Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.“ (sura Lukman, 14)

Neupitno je da roditelji u životu svakog čovjeka zauzimaju posebno mjesto. Oni su sebeb čovjekovog uspjeha na ovom i budućem svijetu, ukoliko bude prema njima postupao onako kako Uzvišeni Allah zapovijeda. Isto tako, loš odnos prema roditeljima, grubost i nepoštivanje, mogu biti uzrok nesreće i teškog života još na ovom svijetu.

Koliko puta je svakog od nas pratila dova roditelja. Koliko puta su suza majke ili uzdah oca bili dova. Dova blagoslova ili dova tereta, koja je, prije ili kasnije, stigla dijete, shodno riječima Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem: “Za dva velika grijeha još na ovom svijetu stići će Allahova kazna ko ih radi: nasilje i neposlušnost prema roditeljima.” (Hakim,-sahih)

Drugi hadis nam, također, ukazuje na važnost našeg odnosa prema roditeljima: “Uz zadovoljstvo roditelja stiče se i Allahovo zadovoljstvo, a Allahova srdžba stiče se uz roditeljsku srdžbu.” (Tirmizi, – hasen)

Što znači da: bez zadovoljstva roditelja nema ni zadovoljstva Uzvišenog Allaha. Ovdje svakako ne mislimo na činjenje grijeha da bi se tako udovoljilo roditeljima, jer nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Uzvišenom Allahu. Međutim, čak da su nam roditelji i najgori na svijetu, ne smijemo sebi dozvoliti da ih vrijeđamo, psujemo ili im zlo činimo.

I dalje, kao vjernici ćemo na zlo uzvratiti dobrim, shodno riječima Allah Uzvišenog: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.“ (sura Fussilet, 34)

A ko je preči da mu na zlo dobrim uzvratimo od naših roditelja? Ibrahim, alejhisselam, je najdivniji primjer milosti i dobročinstva prema roditeljima, kada je svome ocu Azeru, pored njegovog neprijateljstva prema njemu, rekao: „Mir tebi!“, reče Ibrahim. Molit ću Gospodara svog da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.“ (sura Merjem, 47)

Zbog ovakvog dobročinstva i plemenitosti, još na ovom svijetu Ibrahima, alejhisselam, je Gospodar nagradio poslušnim sinom: „Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.“ (sura As-Saffat, 101)

Ima li išta ljepše od dobročinstva čije plodove vidimo još na ovom svijetu?

Nedavno naiđoh na divan tekst koji kaže:

„Ovo je srce majke: „I srce Musaove majke ostade prazno.“ (sura Al-Qasas, 10)

A ovo su oči oca: „A oči su mu bile pobijelile od jada, bio je vrlo potišten.“  (sura Yusuf, 84)

To su njihova osjećanja. Zato, ne budi razlogom njihove tuge. Obraduj srce svoje majke i budi radost očiju svoga oca.

„I reci: „Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete, njegovali.“ (sura Al-Isra, 24)“

Divan je Gospodar koji ništa nije izostavio u Svojoj knjizi! Uistinu, srce majke tuguje za djetetom posebnom tugom, a potištenost koju očevi osjećaju često je opisana kao teret „muške suze“. Zato, ne budimo od onih koji će unositi nemir u srca naših roditelja. Ne budimo od onih koji će se stidjeti pokazati ljubav i poštovanje prema roditeljima kako ne bi narušili trend društva i odnos koji većina omladine ima prema „starom“ i „staroj“.

Uistinu, nema za roditelje veće radosti od hairli djeteta. I nema većeg musibeta od neposlušnog, drskog i loše naravi djeteta. Budimo dova naših roditelja, budimo radost njihovih očiju i njihovog srca: „I oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih.“ (sura Al-Furqan, 74)

Nastavit će se…