Pokajnici

Sedamnaestogodišnjak iz Norrköpinga

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Zovem se Amir i musliman sam, hvala Allahu, vec tri godine. Rodjen sam svedjanin iz svedske familije i odrastao sam medju svedjanima. Isao sam u gimnaziju iz grada gdje zivim, vozom u drugi grad , svaki dan odprilike 50 kilometara. U to vrijeme sam poceo da budem religiozan i da se interesujem za vjeru, ne nesto posebo puno, ali malo interesovanja je bilo. Opredjelio sam se za krscanstvo, posto sam vec bio krscanin tako da mi je taj izbor bio jednostavan i prirodan.

Citao sam pomalo Bibliju ali me nije nesto puno privlacilo, a osim toga nikad nisam volio crkve, tako da sam polahko poceo da gubim interesovanje za vjeru. Krscanstvo mi, jednostavno, nije djelovalo kao potpuna istina. Covjek jednostavno ne moze da povjeruje u sve sto stoji u Bibliji i da ono sto u njoj pise da je to od Boga . Upravo to su stvari, koje su ucinile da sam odbacio krscanstvo kao istinu i kao svoju vjeru, jer me nije dojmilo. U Islamu nisam nikad imao takvih dvoumica.

U prvom razredu gimnazije proljetnog termina imali smo predmet pod naslovom Religija A-nivo i nakon nekog vremena je dosao red na Islam i da o njemu citamo. Prvi dan na casu religije zadatak je bio da napisemo rijeci na koje pomisljamo kad cujemo rijec Islam. Svi u razredu su imali rijeci poput: terorista, matletiranje zena, losa slika o zeni i sve ostale poznate neistine koje kruze, a ni ja sam nisam znao bolje od toga. U toku vremena dok smo studirali vjeru Islam u moj razred je dosla jedna muslimanka iz drugog razreda da nam odrzi predavanja o Islamu u toku jednog casa.

Pricala je o obicnim stvarima, kao sto su namaz ,islamski pogled na zenu i tako dalje. Dok sam je slusao poceo sam da se interesujem za vjeru Islam, jer je, sve sto je govorila, djelovalo dobro i ona je govorila na jedan siguran nacin, pun istinskog ubjedjenja. Nikad u zivotu do tada nisam sreo osobu koja je toliko bila pobozna i odana svojoj vjeri. Razmisljao sam monogo o tome poslije zavrsetka njene lekcije.

Proslo je par mjeseci od tada i ostalo je jos samo par sedmica do kraja termina i pocetka ljetnog raspusta, tako da sam rekao jednoj od mojih ucitelja da zelim razgovarati sa onom djevojkom ponovo o Islamu. Sreo sam je poslije skole i poceli smo nas razgovor o Islamu, a ona je bila jako prijatna i imala je odgovore na sva moja pitanja u vezi Islama. Pozvala me je cak svojoj kuci na veceru s njom i njenim muzem, da se bolje upoznamo. To je bio prvi put da sam se nasao u jednoj muslimanskoj familiji. Ona i njen muz su su bili jako prijatni i razgovarali smo dugo, i u tim trenucima sam primjetio i upoznao kakva je jedna muslimanska porodica.

Sve mi je djelovalo lijepo , taj ambijent mi se cinio prijatnim i osjetio sam da su sretni, iako sam pomisljao kako je ona premlada a vec se udala. Ja sam navikao na to da se svedjani vecinom zene i udaju izmedju 25 i 30 godine zivota.

Ova djevojka je dala moj broj telefona nekim muslimanima iz moga grada, koje sam sreo to ljeto u toku raspusta i koji su kasnije postali moji najbolji prijatelji. Kad smo se prvi sreli, u mom gradu, tada su bila trojica mladica, od kojih je jedan bas taj isti dan izgovorio sehadet, elhamdulillah. Oni su me upoznali sa jos dva druga mladica koji su bili iz Bosne i tad sam prvi put u zivotu shvatio da svi muslimani nisu samo arapi sa bradama. Poslije toga smo se sreli jos par puta u toku ljeta.

Jedanaestog septembra 2003 g. sreo sam opet ta dva bosanca i jos par mladica sa njima, na zeljeznickoj stanici, i tad sam izgovorio sehadet i postao, hvala Allahu, musliman. Bio je to najsretniji dan u mome zivotu. Ali istovremeno kad sam pomislio na mladica koji je izgovorio sehadet prvi dan moga upoznavanja sa muslimanima u mom gradu i da su mu taj dan njegovi pripremili festu kod kuce zbog toga sto je izgovorio sehadet, razalostio sam se jer sam znao da takvo nesto kod svoje kuce nemogu ocekivati.

Ja svojima nisam smjeo nista da kazem, tako da niko od mojih ukucana nije znao sta sam, samo par sati prije, uradio. Od tada je proslo 3 godine i ja postajem sve jaci i jaci u imanu te sam upoznao jos veci broj muslimana . Eto to je moja mala prica, kako sam postao musliman.

Muslimanska omladina Norrköping

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: