Tekstovi

Spoznaja Stvoritelja

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Činjenica je da svako želi biti sretan. Međutim, većina ljudi ne razlikuje užitak i sreću, pa sreću traže u užitku, a kada užitak završi ili dosadi, život im ponovo postane besmislen i prazan. Ispravno vjerovanje i život usklađen s vjerom jedini je put za ostvarenje istinske sreće i uspjeha na oba svijeta. Ispravna vjera uči nas kako ćemo živjeti i ona našem životu daje potpuni smisao.

Spoznaja postojanja Stvoritelja prvi je korak u shvatanju našeg istinskog smisla života. Postoje mnogi logički i racionalni razlozi za vjerovanje u Stvoritelja. Navest ćemo tri razloga:

• nastanak svemira i života na Zemlji;

• savršenost stvaranja;

• uputstva Stvoritelja.

Nastanak svemira i života na Zemlji

Jedno od prvih pitanja na koje čovjek pomisli kada razmišlja o smislu života jeste: Kako je sve nastalo da li smo nastali slučajno ili smo stvoreni?Svi mi čvrsto smo ubijeđeni da jedna dječija igračka — lutka, ma koliko bila obična, ne može sama od sebe nastati, pa kako onda da pomislimo da smo mi, najsavršenija bića, nastali bez Stvoritelja?

Tvrdnja da je život nastao slučajno opovrgnuta je i naukom. Nauka nam je otkrila da su proteini osnovni sastavni dijelovi svih živih bića, a računajući kolika je mogućnost slučajnosti u formiranju samo jednog prostog molekula proteina na Zemljinoj površini, i u kojem vremenskom rasponu, naučnici su različitim studijama došli do brojeva koje nije moguće iskazati riječima. Jedna takva studija (vidjeti: Information and the origin of life, Bradley WL, Thaxton CB. 1994) kaže da je vjerovatnoća slučajnog nastanka prostog molekula proteina manja od 1:10^190^. U matematici se mnogo manji broj 1:10^50^, smatra nultom vjerovatnoćom, tj. nečim što je nemoguće da se desi.

Međutim, i da jednom imamo jedan proteinski molekul, tu nema više mnogo pomoći; potrebne su bar stotine različitih vrsta proteina za najprostiju formu života (vidjeti: Sience discovers God, Ariel A. Roth). Drugim riječima, nemamo ništa, jer proteini su samo hemijske materije koje nisu žive, odnosno u njima ne postoji život.

Kako je, onda, mogla slučajno nastati ćelija, koja je kompleksnija od bilo kog kompjutera, kojoj je istovremeno neophodan sistem za diobu, sistem za varenje, imuni sistem, sistem za disanje, kako bi, uopće, mogla da živi i da se dijeli (razmnožava)!?

Zatim, svi živi organizmi imaju u sebi veoma složenu informaciju, zapisanu u genima. Zapitajmo se da li je ćelija mogla sama ispisati DNK unutar svojih ćelija, u kojem se nalazi savršeno uputstvo za razvoj i funkcionisanje? DNK je informacija, a informacija je produkt znanja, a ne slučajnosti, i doista je u tome pouka za onoga ko objektivno razmišlja.

Shodno tome, shvatamo i sa potpunim ubjeđenjem tvrdimo da je slučajno nastajanje života nemoguće, već je Uzvišeni Allah Stvoritelj svega stvorenog: “Allah je Stvoritelj svega…” (Ez-Zumer, 62)

Savršenost stvaranja

Drugi dokaz koji ukazuje na postojanje Stvoritelja jeste savršeni red svega što nas okružuje. Mnoge karakteristike u svemiru jasno ukazuju na to da su specijalno dizajnirane da bi omogućile život na Zemlji, kao što je udaljenost Sunca od Zemlje, čvrstoća i debljina Zemljine kore, procenat kisika u atmosferi. Kada bi ove dimenzije bile drugačije od trenutačnih dimenzija, život na Zemlji ne bi postajao.

Kada bi se Sunce udaljilo od Zemlje, tada bi se zaledili okeani i mora, a čitava Zemlja ogrnula bi se u led u kome bi život iščezao. A kada bi se razdaljina između Zemlje i Sunca smanjila, tada bi vode isparile, a na Zemlji bi nestalo života. Kada bi se povećala debljina gornjeg sloja Zemlje za nekoliko kilometara, potrošio bi se kisik koji je sada prisutan. Kada bi se dan produžio za deset sadašnjih dužina, Sunce bi spržilo sve biljke na Zemlji… Stoga, ko je taj ko je sve ovo po mjeri uredio upravo onoliko koliko je potrebno za život?! Da li se sve ovo moglo dogoditi samo od sebe? (Vidjeti: Abdul-Medžid Aziz ez-Zindani, Jednoća Stvoritelja, 2000)

/ “U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su dokazi za razumom obdarene…” (Alu Imran, 190)

Teorijski fizičar i matematičar Freeman Dyson u svojoj knjizi sumira: “Što god više istražujem univerzum i detalje njegove arhitekture, to nalazim da je on na neki način znao da mi dolazimo.” (Vidjeti: Disturbing the Universe, 1979)

/ “A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara, Koji zna i ono što je najsitnije, Onaj Koji u potpunosti sve zna!?” (El-Mulk, 14)

Dokazi o postojanju Uzvišenog Allaha ne mogu se nabrojati. Sve što nas okružuje upućuje na Njegovo postojanje i Njegovu jedinstvenost. Sve što vidimo ukazuje na moć, znanje, vještinu i savršenu mudrost Stvoritelja.

Nekada nas uopće nije ni bilo, zatim smo bili kapljica koja se izbaci, a sada smo stvorenja sa savršenom vanjštinom i nutrinom. Naše je tijelo jedna od najsloženijih struktura u svemiru. Prema novijim istraživanjima, sastoji se od preko trideset sedam triliona sićušnih ćelija — koštanih, krvnih, moždanih i mnogih drugih. (Vidjeti: An estimation of the number of cells in the human body, Bologna, Italy. Erratum in Ann Hum Biol. 2013.)

Svi naši organi rade savršeno. Želudac luči enzim koji rastvara meso, a i sam je od mesa, međutim ima opnu koja ga štiti. Da li je to želudac sam sebe zaštitio!? Zato razmisli ko je sve tako savršeno stvorio na odgovarajućem mjestu i sa odgovarajućim odlikama!

Kada uočimo red, precizne zakone i sisteme u nama samima i u cijelom svemiru, zar nije razumno uvidjeti da imamo savršenog Stvoritelja, Koji je sve to uredio?

I na kraju, možeš li zamisliti kako si ti, kao najsavršenije stvorenje, zatim sićušni mrav i ogromni slon, žirafa ili krokodil, i sva ostala živa bića, kojih ima nekoliko miliona vrsta, sa svim razlikama i specifičnostima koje ostavljaju bez daha, vremenom nastali od jednog, okom nevidljivog, jednoćelijskog organizma, koji je opet nekako nastao sam od sebe!? Koliko samo čovjek treba da bude slijep i nerazuman da vjeruje u teoriju evolucije i slične besmislenosti i podvale!

Dakle, vjera u Allaha je racionalna za razliku od ateizma koji je antiracionalan. Potrebna je slijepa vjera za ubjeđenje da je sve nastalo iz ničega i to slučajno, besciljno, bez svrhe… A potreban je samo zdrav razum za ubjeđenje da sve potječe od Allaha.

Uputstva Stvoritelja

Uzvišeni je Allah sve stvorio sa svrhom i svim je stvorenjima obezbijedio uputu pomoću koje izvršavaju ono zbog čega su stvorena. Za čovjeka kao razumno biće Uzvišeni je Stvoritelj odabrao da uputa bude Objava za čije razumijevanje i primjenu čovjek treba aktivirati potencijale koje je od Gospodara dobio: intelektualne, duhovne, emotivne i fizičke, čime će postići savršenu sreću u svim životnim sferama.

Uzvišeni je Allah slao ljudima uputu o tome kako da savršeno urede svoj odnos prema svom Gospodaru, prema ljudima i drugim stvorenjima, objašnjavajući im zašto su stvoreni, odakle su, kuda idu, i šta da rade da ostvare ono zbog čega su stvoreni.

Univerzalno značenje za uputu i pravi put u svim vremenima jeste predanost i pokornost Onome Koji nas je stvorio. I kao što bespogovorna nužna predanost Njegovim kosmičkim zakonima vodi apsolutnoj harmoniji, tako i bespogovorna dobrovoljna predanost Njegovim objavljenim zakonima vodi apsolutnoj harmoniji u nama i oko nas, što iziskuje potpunu i vječnu sreću.

Zato su svi narodi imali svoje vjerovjesnike preko kojih im je Stvoritelj dostavljao uputu koja im je osvjetljavala put do postizanja te sreće i blagostanja u prostoru i vremenu u kojem su živjeli.

Zato, jedini način koji nas može odvesti istinskoj sreći jeste proučavanje i slijeđenje Objave koju je Uzvišeni Stvoritelj poslao čovječanstvu.

Uzvišeni Allah kaže: “Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji uputu moje budu slijedili — ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.” (El-Bekara, 38)

Pripremio Irfan Hajrudin Klica, prof.
www.el-asr.com

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: