Tekstovi

U životu vjernika jedno od najvažnijih pitanja jeste odnos između straha od Allaha i nade u Njegovu milost. Učenjaci su detaljno govorili o ovim stanjima srca, naglašavajući da musliman treba njegovati ravnotežu između njih. Dvije su vrste straha, pohvalan strah od Allaha koji osobu podstiče da bude pokorna, čini dobra djela, izbjegava grijehe, povećava ibadete i ljepše se odnosi prema ljudima. Ovaj strah vodi ka približavanju Allahu i donosi nagradu.

Druga vrsta straja je strah koji osobu baca u očaj, u kojem je zaokupljena samo mišlju o Allahovoj kazni, a to nema utjecaja na njeno ponašanje i djela. To je šejtanska zamka koja vodi u beznađe i udaljava od Allahove milosti.

Musliman treba razmisliti koji od ova dva straha preovladava u njegovom srcu. Naređeno nam je da se bojimo Allaha, ali i da gajimo nadu u Njegovu neizmjernu milost i oprost. Nada ne smije voditi nemaru niti ulasku u grijehe, već treba biti motivacija za činjenje dobrih djela.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Niko od vas ne smije umrijeti a da ne misli dobro o Allahu.“ (Muslim)

Ovo jasno ukazuje da se u trenutku smrti naglasak stavlja na nadu u Allahovu milost, jer tada strah više ne može motivirati na dobra djela. U hadisu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio mladića na samrti i pitao ga kako se osjeća. Mladić je rekao: „Nadam se Allahovoj milosti, ali se bojim svojih grijeha.“ , Poslanik s.a.v.s. mu je odgovorio: „Ova dva osjećaja, kada se nađu u srcu čovjeka u ovakvoj situaciji, Allah će mu dati ono čemu se nada i sačuvati ga onoga čega se boji.“ (Tirmizi)

Musliman nikada ne smije zapasti u stanje očaja i ostajati u njemu, gubeći nadu u Allahovu milost, a niti se osjećati potpuno sigurnim od Njegove kazne toliko da zanemaruje olako propise i Allahove naredbe. Najispravniji put, put sredine, jeste stalno balansiranje između ova dva stanja srca, straha i nade, sve dok čovjek ne stane pred svoga Gospodara.

Izvor: Prevedeno uz manje izmjene sa https://islamqa.info/