Tekstovi

Ono što svakim danom svjedočimo u društvu ali i na društvenim mrežama jeste iznošenje činjenica bez dokaza, povođenje za strastima, osude iz neznanja i skučenost uma koja dokazuje odsustvo traganja za znanjem.

Na jednoj humanitarnoj stranici, postavljena je akcija za mlijeko za bebe u Gazi. Na kutiji hrane su hebrejska slova. Jedna osoba je pitala za porijeklo hrane uz naglasak da ne da ni fening za nešto što je židovsko. Žalosno je bilo vidjeti da muslimanu može naumpasti da raspravlja o porijeklu nečega što je jedino moguće nabaviti u Gazi, dok svakim danom bebe umiru od gladi i pothranjenosti. Nezamislivo je da vjernik sebi dopusti da bude neuk, u svakom smislu te riječi, bilo da se radi o vjerskom znanju ili o praćenju svjetske scene. A posebno je nezamislivo da raspravlja nakon iznesenih dokaza, braneći svoje neznanje i nanoseći tako štetu drugima.

Znanje uči. Znanje je imperativ od Allaha prije vjerovanja, namaza, posta i bilo čega drugog. Da bismo vjerovali trebamo naučiti ko je naš Gospodar. Da bismo klanjali trebamo naučiti šta je namaz, kako se klanja i sve što treba da učimo na namazu. Vjernik ne smije smatrati da dovoljno zna, i ne smije dok je živ prestati tragati za znanjem. Što više zna i uči, to više biva svjestan svog neznanja u moru sveznanja Uzvišenog Gospodara.
___________________

Navest ćemo nekoliko hadisa o važnosti znanja:

„Kada prođete pored džennetske bašće, uberite dio njenih plodova.

Prisutni upitaše: „Kakve su to džennetske bašće?

Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, odgovori: „To su mjesta na kojima se Allah spominje.“ (hadis bilježi Muslim)

„Zaista, meleci podmeću svoja krila iz zadovoljstva prema onome ko traži nauku.“ (Tirmizi)

 ”Mudra riječ je izgubljena stvar vjernika. Gdje god da je pronađe, on je najpreči da je i uzme.” (bilježe Tirmizi)

„Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta.“ (hadis bilježi Muslim)

Naročito danas, kada nam je pristup znanju olakšan, kada imamo sve pogodnosti da dođemo do njega iz toplog doma, za razliku od prijašnjih učenjaka koji su kilometre prelazili da bi došli do znanja i danju i noću putovali, nemamo opravdanje za ne traganje za znanjem. Kako ćemo se pred Allahom opravdati? Šta će nam biti dokaz koji će nam ići u prilog kada nas Uzvišeni Allah na Sudnjem danu upita u šta smo svoje vrijeme trošili i zbog čega smo bez znanja o mnogim stvarima raspravljali povodeći se za svojim nefsom?!

Zbog čega smo izabrali da gledamo seriju umjesto vjerskog ili naučnog ili historijskog predavanja? Kako da kao vjernici ne znamo šta se dešava sa dijelom nas, sa Ummetom?

Pored halki Kur’ana, online akademija tedžvida, arapskog jezika i drugih vjerskih oblasti, pored islamskih fakulteta, pored medicine i drugih nauka, zašto smo izabrali da tračimo svoje vrijeme u beskorisno? Zašto mislimo da znamo i zbog čega smo se zadovoljili time da ne znamo?

Ma koliko nam se ova pitanja činila bezazlena i „daleko“, sjetimo se kur’anskog ajeta iz sure El-Isra: „I ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.“ (El-Isra, 36)

Traženje znanja je farz, obaveza. To trebamo imati na umu. Uz Allahovu pomoć, znanje koje steknemo naučit će nas toleranciji, poniznosti, iskrenosti i skromnosti. Naučit će nas da nismo kompetentni za sve i u svakom momentu, i da ne možemo biti „svakom loncu poklopac“. Jer, učen čovjek, mnogo češće će izabrati šutnju nego raspravu sa neznalicom. Učen čovjek ako ne može pomoći, neće ni odmoći.

Znanje sa iskrenim nijjetom, praćeno lijepim ahlakom i primjenom naučenog, najljepši je ukras svakom čovjeku.

Molim Gospodara da nas učini od onih koji tragaju za korisnim znanjem. Od onih koji nisu oholi. I da nas sačuva da budemo od onih koji svojim neznanjem i jezikom nanose štetu drugim ljudima. Amin