Zanimljivosti i nauka

Zašto ne padnemo iz kreveta prilikom sna?/ Koliko duboko kitovi mogu roniti?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Kaze se da se okrecemo u krevetu vise puta u toku svake noci. Kako onda uspjevamo da ne padnemo iz kreveta?

Istina je da mi cesto mjenjamo polozaj spavanja u toku jedne noci. To se desava 20 do 30 puta, kada prelazimo iz jedne faze sna u drugu. Ne radi se o nekim vecim pokretima, obicno se okrenemo za 90 stepeni, naprimjer sa ledza na stranu. Ovdje se naravno desava da dodjemo do ivice kreveta, ali i ako mi nismo svjesni toga, nas nervni sistem ce registrovati da nasa ruka ili noga vise nema podlogu ispod sebe.

Zato ce nas nervni sistem poslati poruku mozgu da iduci put se okrenemo na suprotnu stranu, kad nase tjelo bude prelazilo iz jedne faze sna u drugu.To da pijane osobe padnu sa kreveta zavisi od toga sto je nervni sistem zatrovan alkoholom i od toga sto prirodni korigujuci sistem je alkoholom izbacen iz igre. Kod manje djece razlog je nesto drugo. Centralni nervni sistem i podsvjest nisu potpuno razvijeni, i zato mala djeca mogu da ispadnu iz kreveta, ako ih mi ne sprijecimo ogradicama od krevetica ili slicnim zaprekama.
*************************************

Koliko duboko mogu kitovi roniti, i kako to da oni ne dobijaju dekompresijsku bolest?

Kitovi, foke, pingvini i niz drugi sisavaca kao i ptica su extremno spretni ronioci. Ove zivotinje rutinsk rone na dubine od vise stotina metara, a kitovi ”glavata uljarka” rone na dubine vece od hiljadu metara. Ovo su zadivljujuci rezultati o kojima, bez tehnicki pomagala, covjek moze samo da sanja. Sa ronilackom opremom covjek moze da se spusta do otprilike stotinu metara dubine, ali mora da koristi podmornice ako misli da se spusti dublje od toga.

Ponekad ronjenje moze da bude prilicno opasno. Ako covjek izranja prebrzo, mogu razliciti gasovi, sto se nalaze u krvi i krvnim sudovima, da se (od pritiska po vodom) pretvore u male baloncice koji mogu da nanesu ostecenja na kostima, zglobovima i nervnom sistemu. Ovo stanje se naziva dekompresijska bolest te predstavlja veliki problem za ronioce, posto mi nismo stvoreni za zivot pod vodom. Mi ljudi nemamo mogucnosti magacinovanja neki veci kolicina kiseonika u nasim tjelima, tako da jedini kisik skojim raspolazemo je onaj u nasim plucima ili onaj sto imamo sa sobom u ronilackim bocama.

Kitovi i drugi morski sisavci su konstruisani na skroz drugi nacin. Oni imaju mogucnost magacinovanja veci kolicina kiseonika, kako u krvi tako i u svojim misicima. U takvom stanju kiseonik je zasticen i formiranje gasni baloncica u krvi je sprijeceno, i zato ove zivotinje ne rizikuju dobijanje dekompresijske bolesti niti kakva ostecenje, pri brzom izranjanju iz velikih morski dubina.

Izvor: Svedske novine “Illustrerad vetenskap”
Sa svedskog za NUM preveo brat A. M.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: