Čuvaj svoje srce od zavisti
Zavist je bolest od koje može oboljeti i srce vjernika, ukoliko bude nemarno spram svoga nefsa. Ona se uvlači malo po malo u srce uzrokujući bol, i onome ko zavidi, i onome kome se zavidi. Ako bismo se vratili na početak ljudskog postojanja, na slučaj Adema, a.s., i njegove suprug h. Have, te slučaj Iblisa, l.a., našli bismo da su taj period obilježavaju tri grijeha: oholost, pohlepai zavist. Zavist je navela Iblisa, l.a., prvo da ne učini sedždu Ademu, alejhisselam, a zatim i da uloži sve moguće napore kako bi ga izveo iz Dženneta. Teško bi se u ova oba čina Iblisa, l.a., mogla razdvojiti zavist od oholosti i oholost od zavisti.
Onog momenta kada sebe smatramo boljim od drugih, tog istog momenta smatramo i da osoba od koje smo bolji ne zaslužuje nešto, ili joj, pak, zavidimo na tom nečemu što bi joj pripalo ili pripada, a mi je smatramo nedostojnom.
Zavist je se uvukla i u srce Ademovog, a.s., sina Kabila, a zatim i u srca sinova poslanika Jakuba, alejhisselam, čineći ih duševnp mrtvim, bezosjećajan, zaslijepljenim. Zavist je uzrokovala ubistvo Habilovo, najtežu bol Jakubu i Jusufu, alejhimesselam. Ali, isto tako, zavist je odvela i Iblisa, l.a., i Jusufovu braću do poniženja, a Kabila do izgubljenosti. Zavist je najviše našterila onima koji su njome zatrovali svoje grudi i pustili je da se u njima razgrana.
Začudio me je prije nekoliko dana jedan komentar na video jedne sestre: „Ti nemaš tu i tu blagodat, kako je možeš gledati kod drugih ljudi oko sebe?“ Zaista sam ostala iznenađena koliko ljudi mogu da zatruju svoje srce bolešću. Koliko ne mogu da se pomire sa time da Uzvišeni Allah daje i uzima blagodati. Da Uzvišeni Allah te iste blagodati nekome daje a drugima uskraćuje iz Svoje mudrosti. A kako je samo ružna zavist: pobuna protiv onoga što Uzvišeni Allah čin. Svaki put kada pomislimo „zašto taj i taj ima nešto što ja nemam“ sjetimo se da je to samo i isključivo jer tako Uzvišeni Allah hoće.
Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi wa sellem, je rekao: „Čuvajte se zavidnosti, jer zavidnost uništava dobra djela, kao što vatra uništava drvo.“
U drugom hadisu, alejhisselam je rekao: „Čuvajte se oholosti, jer je oholost navela šejtana da se ne pokloni Ademu. Čuvajte se pohlepe, jer je pohlepa navela Adema, a.s. da okusi plod zabranjenog drveta. Čuvajte se zavidnosti, jer je zavisnost navela jednog Ademovih, a.s., sina da ubije svoga brata. Ova ružna svojstva su izvor svakog zla.“
O opasnosti zavisnosti po čovjekov iman govori i sljedeći hadis: „Nije moj sljedbenik onaj ko drugima zavidi, prenosi tuđe riječi ili se bavi gatanjem, a niti sam ja njegov Poslanik.“
Da bismo istinski slijedili Poslanika, sallallahu alejhi wa sellem, čuvamo svoje srce od zavisti. Čuvajmo se od onog pogleda ispred sebe kada nam neko priča o svojoj ili tuđoj blagodati. Dovimo Uzvišenom da nas zaštiti od ove podle bolesti srca. Kada vidimo kod nekoga blagodat prizivajmo u um svijest o Allahu a ne blagodat koju nemamo. Onaj koji je dao nekom drugom neku blagodat kadar je da je dadne i nama. Umjesto zavisti, zatražimo od Njega da nas počasti onim što je hajr za nas. I da nam sačuva blagodati i podari nam svijest o dobroti Našeg Gospodara.
„Ne može čovjek ostvariti sve što poželi, Allahu pripada i onaj i ovaj svijet.“ (sura Al-Nedžm, 24-25) Ovaj ajet nam svima mnogo obećava. Ako ne na ovom svijetu, onda sigurno u vječnosti ćemo imati sve što želimo, inšallah. Ne zaboravimo reći „Mašallah“ i „Tabarakallah“. Ne poželimo da ikome nestane radost i blagodat. I neka nam uvijek bude na umu da On sve čuje, vidi i zna naše misli. Neka nam borba protiv zavisnosti bude ibadet.
Gospodaru, čuvaj nas od nas samih. Amin.