Brak i islamska porodica

Tri teksta o odgoju djece

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Potcjenjivanje i omalovazavanje djece

Cesto se dogadja da roditelji nisu ni svjesni da njihovo ponasanje u datom momentu moze imati izrazito negativno, pogubno i razarajuce djelovanje na dijete. Oblici ponasanja sa takvim posljedicama su: Usutkivanje djeteta kad progovori: Ovaj slucaj i slucaj ismijavanja sa djetetom i nacinom njegovog govora u samim temeljima potresa dijete i razara…

…njihovo samopouzdanje. Nakon takvog postupka roditelja, dijete ce umanjiti svoj govor i povuci se u sebe. Nakon toga samim smanjenjem komunikacije, smanjit ce se i djetetove intektualne mogucnosti.

Izivljavanje na djeci kad pogrjese

Kad se roditelji okome na dijete radi neke njegove ocevidne greske, kaznjavajuci ga i kritizirajuci ga, to ce kod djeteta proizvesti osjecaj teske krivice i, sto je jos opasnije, osjecaj vlastite nesposobnosti. Ta osjecanja tesko padaju odraslom covjeku, a pogotovo tesko malom djetetu. Uporedo sa tim pogubnim osjecanjima, otac ce se u ocima svoga djeteta pretvoriti u brzopleto, oholo, nemilosrdno ”cudoviste”.

U takvom stanju ce se podici ogromna i neprimostiva barijera izmedju oca im djeteta. Nakon toga, otac vrlo lahko moze u potpunosti izgubiti autoritet kod djeteta i u tom slucaju nikada vise nece moci pozitivno uticati na dijete.

Preziranje i podsmijavanje djece kada se osamostale

Ovo je najtezi oblik omalovazavanja i ponizavanja dijeteta. Medjutim, iako zvuci nevjerovatno, pojedini roditelji omalovazavaju i ponizavaju svoju djecu kad kod primjete kod njih znakove odlucnosti, bogobojaznosti, dobrote i slijedjenja upute.
Takav postupak cesto rezultira udaljavanjem djece od Pravog puta i njihovim potpunim iskvarivanjem. Ovo je toliko krupno da onoga ko to pocini uglavnom prate posljedice toga dokle god je ziv.

Nakon takvih postupaka svojih roditelja i vlastite slabosti, djeca, po pravilu, na sebe i svoje roditelje navlace veliku sramotu i ponizenje svojim postupcima i bivaju predmetom ibreta. Iako je dijete to koje donosi odluke o svom ponasanju, roditelji koji svjesno iskvare svoju djecu i udalje ih od Pravog puta snosit ce paralelno odgovornost za svaki negativni postupak svog djeteta.
___________________________

Stvari koje nikada ne treba reći djeci

Kad ste nakraj živaca, lako je planuti i izgovoriti ono što ne mislite. Ipak, granice moraju postojati i što ih prije postavite, bit će vam se lakše suzdržati. Nekoliko je savjeta koji se tiču onoga što svojoj djeci ne biste trebali nikada reći, ako želite da vaš odnos bude bolji.

Zašto ne možeš biti kao tvoj brat/sestra?

Poređenja djece neće učiniti da se ona osjećaju dobro, zapravo samo mogu doprinijeti razdoru, rivalstvu i svađama. Ekspert za odgoj djece Joe Elliott sa Durham univerziteta savjetuje: “Umjesto da pokuša biti jednako dobro kao brat ili sestra, dijete će prije pomisliti kako se ne može takmičiti s njima te neće ni pokušati da napreduje.”

Zato prihvatite da je svako vaše dijete drugačije od drugih i fokusirajte se na izgrađivanje njegovih individualnih talenata i vještina.

Sačekaj dok ti otac dođe kući

Kad ‘predajete palicu’ partneru tako potkopavate vlastiti autoritet, tako da će se djeca vrlo vjerovatno upitati zašto da vas slušaju. Ovo može izazvati i tenzije, naprimjer u slučaju kad jedan roditelj dođe kući umoran i ne želi izigravati policajca među djecom koja su nešto pogriješila. Tako će djeca zaboraviti da je to što su napravili uopšte i bilo loše.

Umjesto što prebacujete odgovornost i prijetite, sami i odmah izađite nakraj sa lošim ponašanjem svoje djece.

Ako to nastaviš raditi, doći će vještica i odnijet će te

Prestašivanje nema dugotrajan efekat, a postoji mogućnost traumatizovanja djece koje vodi do noćnih mora. Dijete će vjerovatno shvatiti da ga lažete i više vam neće vjerovati. Važno je da autoritet dolazi od vas samih, a ne od neke ‘vanjske sile’.

Ako dijete ne uradi ono što ste mu rekli, promijenite ton ili se oslonite na govor tijela. Spustite se na njihov nivo, pogledajte ih direktno u oči i govorite im mirno šta želite od njih da učine.

Ako ne požuriš, ostavit ću te ovdje

Jedan od najvećih strahova svakog djeteta je da će biti ostavljeno ili da će se izgubiti. Pa iako vi znate da ih nećete ostaviti, oni ne znaju i možete samo izazvati njihovu nervozu. Umjesto ovakvih prijetnji, bolje pogledajte zašto vaše dijete još nije spremno i zapamtite da je djecu lako omesti i da nemaju isti princip hitnosti kao odrasli. Pronađite mirne načine da ubrzate stvari. Naprimjer – isključite televiziju ili im dozvolite da ponesu omiljenu igračku sa sobom.

Ti si tako zločesto dijete

Djeca ovako počinju vjerovati da je zloba dio onoga što oni stvarno jesu i tako se nastavljaju ponašati. Odvojite dijete od onoga što radi. Radije recite: ‘Ti si zločest. Ne sviđa mi se kako se ponašaš.’

Isto tako, ne zaboravite reći kad dijete nešto učiniti dobro. Pohvalite ga da zna da želite da se uvijek tako ponaša.

Tako je lako, zašto to ne možeš?

Ako djeca imaju problema sa zadaćom ili čitanjem, najgore što možete uraditi je da pogoršavate stvari. Postavljanje pitanja kao što je ovo samo ih čini nervoznim i zajedno se počinjete vrtiti ukrug.

Kažite im da vjerujete da mogu malo bolje ako se skoncentrišu. Ako i pogriješe, dajte im još koju šansu. Nemojte bivati isfrustrirani već učenje učinite zanimljivim. Pokažite im nešto zanimljivo u knjizi, naprimjer.

Bolje da se nisi ni rodio

Ovo je najgore što možete reći svom djetetu i ma šta ono uradilo pogrešno, to nije nikakav izgovor za ove teške riječi. Isfrustrirani roditelji obično to kažu u afektu, a samo rijetki to stvarno i misle. Ipak, djeca povjeruju u to, teško to zaboravljaju i ovakve riječi mogu trajno uništiti njihovo samopoštovanje.

Ako osjetite da ste blizu ovakvih ispada, otiđite u drugu prostoriju dok se ne smirite.

Zašto nikad ne uradiš ono što ti kažem?

Ovo može izgledati kao mala zamjerka, ali ako se stalno ponavlja postaje prijetnja. Djeca dobiju predstavu da ništa ne mogu uraditi kako treba pa se prestanu truditi. Ovakva pitanja ne traže odgovor od djeteta pa ih ne treba ni postavljati. Pametnije je biti određen i tačno navesti šta želimo od njih da urade i kako.
_________________________________________

Deset razloga da ne udarite svoje dijete

Često posežemo za udarcima jer ne znamo šta drugo učiniti u napadima bijesa. Ispadi bijesa znak su da roditelj ne zna šta radi, da je tako frustriran da ne može jasno razmišljati i (ili) da roditelj ima problema sa kontrolisanjem bijesa i svog ponašanja. Pa kako će onda podučiti dijete ispravnom ponašanju?! Djeca najviše, pogotovo mlađe dobi, uče oponašanjem. Mi smo mu primjer rješenja za životne probleme. Kako se mi nosimo sa frustracijama i kako reagujemo na njih ostavlja dubok uticaj na našu djecu.

Iako vjerski dozvoljeno, ali ne i preporučeno, udaranje kao oblik kažnjavanja treba da bude zadnja opcija, kada ništa drugo ne upali, i svakako ne treba da bude odgovor u afektu nego dobro promišljena i kontrolisana kazna. Udaranje odnosno fizičko kažnjavanje ostavlja duboke psihičke posljedice na dijete (nažalost nekad i fizičke pa govorimo o zlostavljanju a ne o kažnjavanju) pa bi prije nego pristupimo takvom vidu odgoja trebali da dobro razmislimo. Ja navodim samo neke razloge zašto ne udariti dijete, zašto je bolje potražiti alternativu:

1. Udarcima dijete učite udarati: djeca vole oponašati, pogoto ljude koje vole i poštuju. Doživljavaju kao ispravno sve što oni čine. Trebamo uvijek imati na umu da mi odgajamo nečijeg supruga ili ženu, oca ili majku. Iste disciplinske mjere koje mi provodimo s njima i oni će, u većini slučajeva, provoditi na svojoj djeci i bližnjima. Istraživanja su pokazala da djeca iz porodica u kojima se udaralo koriste agresiju za rješavanje sukoba kad odrastu.

2. Udarcima se umanjuje djetetova vrijednost: da bi se dijete dobro ponašalo ono se mora i osjećati dobro. Djetetova slika o sebi počiva na tome kako smatra da ga drugi, uz roditelje, doživljavaju. Batine zbog razbijene čaše izraz su naše ljutnje a dijete to shvata kao poruku:”Mama je ljuta na mene, Čaša je vrijednija od mene.” Dijete uči ali ne ono što vi mislite. Ono uči da zaslužuje batine jer je loše. A loše dijete se i ponaša loše pa nas to tjera u začarani krug.

3. Udarcima se umanjuje roditeljska vrijednost: roditelji koji kontroliraju djecu udarcima ili ih na druge načine zlostavljaju često se i sami osjećaju manje vrijednima jer u dubini duše nisu zadovoljni načinom sprovođenja discipline. Osjećaju se bespomoćni. Često će udariti dijete iz očaja jer ne znaju šta bi drugo učinili, no osjećaju se još bespomoćnijima kad primjete da to nema učinka. Udaranjem se dobiva bitka, ali ne i rat. Biti osoba sa autoritetom znači da vam se vjeruje i da vas se poštuje, a ne da se od vas strahuje. Trajni autoritet se ne može temeljiti na strahu. Poslanikov sunnet nam je i više nego dobar primjer za to.

4.Udarci mogu dovesti do zlostavljanja: kažnjavanje se može pojačati. Opasnost fizičkog kažnjavanja je prije svega u tome što vam se može učiniti da je vrijeme za jače oružje: dlan posne šaka, šiba postane kaiš, smotuljak novina postane drvena kašika… Ono što je počelo kao bezazleno pretvara se ,često, u zlostavljanje djeteta. Roditelji koji su programirani da “lupaju po guzi” počinju prelaziti na jače kazne. Prije svega zato što nisu naučili alternativna rješenja.

5. Udarci ne popravljaju ponašanje: puno puta smo čuli: “Što ga više udaram a on sve gori!” Znači, udaranjem se dječije ponašanje ne popravlja, nego pogoršava. Osnova za promicanje dobrog ponašanja je da dijete koje se osjeća dobro i prema kojem se postupa dobro i samo će se ponašati dobro. Udaranje potkopava taj princim. Dijete koje dobije batine osjeća se loše i to pokazuje svojim ponašanjem. Više batina = lošije ponašanje. Mi želimo da dijete zna da je napravilo loše (a ne da je ono loše), da mu bude žao zbog toga ali da i dalje vjeruje da je osoba koja vrijedi.

6. Udarci ne proizlaze iz sunneta: ne koristite sunnet i hadis o tjeranju djeteta na namaz pa makar i udaranjem kao izgovor. Hadis se odnosi na namaz a ne na svakodnevne životne situacije. Osim toga, da li ste igdje pročitali da je Poslanik, salallahu alejhi we selem, udario dijete!? Nije!!! Koristi je sve druge odgojne metode da bi odgojio, i preodgojio, najbolji narod na svijetu – svoje ashabe. Slijedimo Poslanikov, salallahu alejhi we selem, sunnet!!!

7. Udarci potiču ljutnju: i kod djece i kod roditelja. Djeca doživljavaju fizičku kaznu kao nepravdu. Vjerovatnije je da će se pobuniti protiv udaranja nego protiv neke druge tehnike odgoja. Zbog osjećaja nepravde dolazi do razvoja osjećaja poniženja. Kad kazna ponizi djecu ona se ili povuku ili pobune. Dok se može činiti da se dijete boji ponoviti ponašanje zbog udaranja, vjerovatnije je da se zapravo boji onog koji udara.

Najbolji način da se suzdržimo od impulsa udaranja je da u sebe ugradimo dva uvjerenja:1.nećemo udarati djecu 2. disciplinirat ćemo ih

8. Udarci prizivaju ružna osjećanja: ljudi se prisjećaju traumatičnih događaja više nego ugodnih. Udarci ostavljaju utisak i na tijelo i na dušu. Neugodno sjećanje na udarce može blokirati ugodna sjećanja.

9. Udarci imaju loše dugoročne posljedice: istraživanja su pokazala da udaranje može ostaviti dubblje i dugotrajnjije ožiljke od bridećeg crvenila na guzi. Istraživanja su pokazala da djeca koja su fizički kažnjavana/zlostavljana, postaju manje društvena, fizičko nasilje postaje za njih prihvačena norma kada postanu tinejdžeri, pokazuju više psihičkih smetnji, slabije napreduju u školi, često udaraju svoje potomke i bračne drugove, itd.

Dokazi protiv udaraca preovladavaju. Stotine istraživanja dovela su do zaključaka:
-što se dijete više fizički kažnjava, postat će agresivnije
-što se djecu više udara veća je vjerovatnoća da će i ona udarati svoju kad jednom postanu roditelji, a agresiju mogu prenijeti i na bračne drugove
-udarci siju sjeme kasnijeg nasilnog ponašanja
-udarci nisu učinkoviti

10. Udarci nisu učinkoviti: udaranje nema dobar učinak ni na dušu ni na tijelo, ni na dijete ni na roditelja a ni na društvo. Udaranje ne promiče lijepo ponašanje, stvara udaljenost između djece i roditelja i pridonosi nasilju u društvu. Ako udaranje nije način, trebamo tražiti alternative. Probajte u mnogobrojnim knjigama koje se nude na tržištu naći rješenje, naučite nove načine discipliniranja djeteta i razmislite malo bolje o sunnetu i prije svega o Kur’anskim porukama. Zaista, razgovor, razgovor i sve ostalo dolaze prije batine.

Molim Allaha dž.š. da nam pomogne u teškom zadatku odgajanja ummeta i da nas uputi na pravi put, i na djela s kojima će biti zadovoljan i od kojih ćemo imati koristi i na dunjaluku i na ahiretu. Amin!!!

Umu Imran

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: