Tekstovi

 

1.Politeizam (mnogoboštvo, širk)

Ovo predstavlja vjerovanje u više bogova ili pridruživanje ikoga ili ičega Allahu, smatra se najvećim grijehom. Temelj vjere u islamu je tevhid, odnosno strogi monoteizam. Tevhid (توحيد) znači vjernost i predanost Jednom Bogu – Allahu, dok politeizam ruši tu osnovu, te osoba bez tevhida ne može biti musliman.

Širk može biti veliki ili mali, a neki primjeri velikog širka koji izvodi iz islama su:

• Obožavanje drugih uz Allaha (idoli, kipovi, sveci)
• Molitva (dova) upućena mrtvima ili “svetcima”

„Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga kome On hoće…“ (Kur’an, En-Nisa : 48.)

Neki od primjera malog širka, koji ne izvodi iz islama, ali je ozbiljan grijeh su:

Izreke poput: “Da nije bilo tebe i Allaha.”

Korištenje hamajlija vjerujući da one “štite”

2.Sihr (magija, vradžbine)

To su postupci kojima osoba pokušava utjecati na svijet pomoću skrivenih sila, džina, ili okultnih radnji, kako bi razdvojila brakove, izazvala bolest, nesreću, „privukla“ ljubav, novac… Takvi postupci se često rade kroz zapise, amajlije, krv, simbole, zazive, žrtve itd. Magija se često radi uz zazivanje džina ili drugih sila, čime osoba traži pomoć mimo Allaha. To nas opet vraća na širk, koji je najveći grijeh u islamu, odnosno kufr, nevjerstvo.

Kufr (arapski: كفر) znači nevjerovanje, poricanje, ili odbacivanje vjere u Allaha i onoga što je On objavio.

„Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati…“ (El-Bekare, 102.)

3.Ubojstvo

Ubijanje nedužne osobe u islamu je jedan od najvećih grijeha. Islam izuzetno visoko vrednuje ljudski život. Svaka osoba, bez obzira na vjeru, porijeklo ili društveni status, ima dostojanstvo i pravo na život koje je Uzvišeni Bog darovao. Upravo zato, ubistvo nevine osobe u islamu nije samo zločin protiv pojedinca – već se smatra zločinom protiv cijelog čovječanstva.

“Ako neko ubije čovjeka koji nije ubio drugoga ili na Zemlji nered učinio – kao da je ubio cijeli svijet. A ko ga spasi – kao da je spasio cijelo čovječanstvo.“ (Sura El-Maide, 32.)

Svaki život je vrijedan – bez obzira na vjeru, naciju, spol ili porijeklo.

4. Kamata

Riba (ar.) znači kamata, odnosno naplaćivanje dodatnog novca za pozajmicu bez ikakvog dodatnog rada, truda ili rizika. U islamu, ona je strogo zabranjena (haram) i smatra se jednim od sedam najvećih grijeha. Kamata nije samo ekonomski problem – već i moralni, socijalni i duhovni.

“Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.”(Sura El-Bekara, 275.)

“A ako to (kamatu) ne ostavite – znajte da ste u ratu s Allahom i Njegovim Poslanikom.” (Sura El-Bekara, 279.)

“Proklet je onaj koji uzima kamatu, daje kamatu, piše ugovor za kamatu i svjedoči o tome – svi su isti u grijehu.” (Muslim)

Psihološki: Kamata stvara stres i tjeskobu kod dužnika jer ih stalno pritišće dug i strah od neplaćanja. Osjećaj nepravde i izrabljivanja može dovesti do gubitka samopouzdanja i depresije.

Ekonomski: Kamata pogoršava nejednakost jer bogati zarađuju bez rizika, a siromašni se sve više zadužuju i tonu u dugove. Također, sistem zasnovan na kamati često vodi do financijskih kriza i ekonomskih neravnoteža.

5. Jedenje imetka siročeta

Jedenje imetka siročeta u islamu je strogo zabranjeno i smatra se velikim grijehom. Siročad nemaju roditeljsku zaštitu i zavise od drugih za svoju sigurnost i budućnost. Uzimanjem njihovog imetka bez pravde nanosi im se velika nepravda i šteta.

„A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!“ (Sura El-Isra, 34)

Pravednost i povjerenje: Upravljanje imetkom siročeta traži poštenje, brigu i odgovornost. Svako nepošteno ponašanje prema takvom imetku je grijeh.

Moralni i društveni dug: Briga o siročadi i njihovoj imovini je dio ljudske solidarnosti i milosti.

6. Pokazivanje leđa neprijatelju i bježanje s bojišta

Pokazivanje leđa neprijatelju i bježanje s bojišta smatra se činom kukavičluka i sramote u mnogim kulturama, uključujući i islamske vrijednosti. Bježanje u teškoj situaciji pokazuje sumnju i nedostatak povjerenja u Allahovu pomoć. Islam uči da se vjernik treba osloniti na Allaha, naročito u teškim trenucima. Okretanje leđa u bitci smatrano je neposlušnošću i nedostatkom povjerenja u Allahovu pomoć.

Kur’an i hadisi naglašavaju važnost hrabrosti, strpljenja i ustrajnosti u borbi.

„O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite; onaj ko im tada leđa okrene – osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi – vratit će se natovaren Allahovom srdžbom…“  (El-Enfal, 15.-16.)

7. Optužiti nevinu ženu

Optuživanje žene za nemoral ili nečasno ponašanje bez jasnih dokaza smatra se u islamu vrlo ozbiljnim grijehom.

Zaštita časti i dostojanstva

Islam jako naglašava zaštitu časti i ugleda svake osobe, posebno žene. Optuživanje bez dokaza naziva se kadzf i strogo je zabranjeno, a prema šerijatu ima i zakonske posljedice. Kur’an oštro upozorava na takve optužbe i propisuje stroge kazne za one koji bez dokaza optužuju čiste žene.

„A oni koji optužuju čiste žene, a ne donesu četiri svjedoka, izreći će im se osamdeset udaraca i njihova svjedočenja neće biti prihvaćena nikada.“ (Sura En-Nur, 4.)

Izvor: YouTube „7 Major Destructive Sins! – Important Reminder“ uz objašnjenja svakog grijeha