Brak i islamska porodica

Kada se desi nešto loše u jednom društvu, dio ljudi takvu situaciju iskoristi da promoviše vlastita iskustva, mišljenja i shvatanja, te da ih pokušaju nametnuti drugima. Žalosno je što osobe koje izražavaju svoje stavove uglavnom ih izriču sa emocijama, bez racionalnih zaključaka, a po najmanje – bez stavova koji su utemeljeni na vjeri.

Zulum je, zbog vlastitog iskustva koje je bilo negativno, pozivati društvo, a naročito žene, na izbjegavanje braka, kao najljepše zajednice koju je Uzvišeni Allah uspostavio na zemlji, stvarajući za Adema, alejhisselam, njegovu suprugu Havu.

Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom kaže: „I vas kao parove stvorili.“ (sura An-Naba, 8)

Također, u drugom ajetu kaže: „I jedan od znakova Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju.“ (sura Ar-Rum, 21)

Praksa svih Allahovih poslanika je bila brak, izuzev Isa, alejhisselam, koji će se oženiti kada bude spušten na zemlju. Kur’an nam kazuje o ženama Nuha i Luta, alejhimesselam, koje su bile nevjernice, neposlušne muževima i koje su kažnjene  i uništene zbog nevjerstva. Ali, nigdje ne nailazimo da su ta negativna iskustva postala pravila ili razlog za pozivanje na odstupanje od braka. Jer, kada bismo mi, kao muslimani, ustali protiv bračnog poretka, da li bi to značilo prestanak društvenih problema? Da li bi nasilje u društvu i međuvršnjačko nasilje u školama prestalo? Da li bi na taj način žene bile oslobođene prijetnje da budu žrtve nasilja muškaraca?

Izjave protiv braka mogu izjaviti samo osobe koje nemaju dovoljno široke vjerske, svjetske i društvene vidike.

To bi bilo kao da, kada se desi nasilje u školi, pozivamo na prestanak obrazovanja. Da li bi prestankom obrazovanja prestalo nasilje među djecom? Umjesto izjava praćenih emocijama, mnogo je važnije da pozivamo na djelovanje protiv nasilja. Za nasilje nisu krivi samo muškarci, već i žene, majke muškarca koji su nasilni. Pogrešni odgojni obrasci i izloženost medijima koji šire i populariziraju nasilje. Ako pogledate samo jednu seriju, šta možete uočiti? Nasilne muškarace čije nasilje je „rezultat“ tzv. ljubavi, i žene koje su pomirene sa tim obrascem izjave ljubavi.

Igrice u kojima stalno neko nekog „udara“. Crtani filmovi sa javnim ili skrivenim nasiljem.

Umjesto pozivanja protiv bračne zajednice, pozivajmo društvo na:

• Slijeđenje vjere i vraćanje Kur’anu i Sunnetu,
• Obrazovanje,
• Što više vremena koje će roditelji provoditi sa djecom, naročito do 6. godine života i posebno majke,
• Prepoznavanje nasilja u okolini i u medijima te suprostavljanje istom ili izbjegavanje istog,
• Emocionalno obrazovnje,
• Prepoznavanje obrazaca ponašanja kod muškaraca nasilnika i manipulatora,
• Nuđenje djeci vjerskog odgojno-obrazovnog sadržaja koji se bori protiv nasilja,
• Borbu protiv nasilja u porodici i društvu,
• Razvijanje mehanizama u društvu koji su dovoljno snažni da se suprotstave nasilju i nasilnicima te da ih adekvatno sankcioniraju,
• Vraćanje uloga muškarcima i ženama koje su sve više izgubljene,
• Više edukativnog sadržaja o stavu islama prema nasilju,
• Majke i očevi da odgajaju sinove koji vole i cijene ulogu žene,
• Majke i očevi da odgajaju kćerke koje znaju prepoznati nasilje i koje su dovoljno snažne da mu se suprotstave,
• Da nasilje nije sramota žrtve već nasilnika,
• Prestanak opravdavanja nasilja i traženje izgovora…

Umjesto borbe protiv braka, kao vjernici i kao zdravi članovi društva recimo veliko DA braku! Zdrav brak i zdrave bračne zajednice mogu uveliko pomoći borbi protiv nasilja. Ako mi kao zdravi i savjesni vjernici nećemo pokrenuti promjene, ko će?

Kažemo veliko NE nasilju, ali i veliko NE feminizmu i borbi protiv braka kao najljepše zajednice ljudi na zemlji. Naša dužnost je da prepoznamo kancerogene pojave i ličnosti u društvu, one koje narušavaju ljepotu islama i svetost porodice.