Prilozi posjetitelja

Bio sam na putu da se prekrstim

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Tako je trajalo sve dok se jednom prilikom žena nije rasplakala i rekla mi da mi mora nešto priznati…kako ima svoju prijateljicu koja dolazi kad je sama u obliku sjenke i razgovara sa njom i to odmalena, te da su je vodili na salijevanje strave jer su je plašili, također je mogla osjetiti prisutsvo džinna i tokom tog razgovora rekla mi je: “Pazi se!” Čim je to izgovorila, ja sam bio u stojećem stavu i osjetio sam nešto što nikad u životu nisam…

Odrastao sam u porodici u kojoj niko nije prakticirao islam, osim mog amidže kojeg sam jako rijetko posjećivao. O vjeri sam površno počeo razmišljati sa nekih petnaest-šesnaest godina. U tom periodu pa do svoje dvadeset druge godine išao sam ponekad na džumu iako nisam znao pravilno klanjati jer me nije imao ko podučiti tome, a ni ja nisam bio baš puno zainteresovan, odvlačile su me neke druge stvari, kao što su igrice, raja, traženje djevojaka, veze itd., sve ono što je i danas popularno u džahilijetu. Izlazio sam sa rajom, pio alkohol, osamljivao se sa djevojkama, jedino što je dobro u svemu tome jeste što sam prezirao laž, nisam volio lagati jer sam uvijek stavljao sebe u tu poziciju, kako bi meni bilo da me neko laže i pravi budalom, mada sam nekad i znao slagati, ali samo u “vanrednim situacijama”.

Naravno, kroz život se upoznaju i novi ljudi, tako da sam se počeo družiti sa nekim ljudima koji su bili evanđelisti, pa sam slušao i od njih o Bogu i počeo ići u crkvu, te sam se polahko odmicao od loših stvari kao što su alkohol, psovke, družio sam se sa njima, išao sam na razne kampove, tinejdžerske, omladinske itd. Učili su me da sviram razne instrumente i to mi se svidjelo, nekako sam okrenuo novi list u životu i postao “bolja osoba” i u jednom trenutku mislio sam da se trebam prekrstiti, jer se desila čudna stvar, pričali su dosta o Isusu (Isau, a.s.) i dosta sam naučio iz tih priča. Pričao sam sa pastorom i rekao mi je da su oni mala crkva sa četrdesetak ljudi i da bih trebao ispitati više svoju vjeru. Nekoliko dana nakon toga zove me jedan tada dobar prijatelj i nudi mi posao, te ga, naravno, prihvatam.

Tu sam upoznao osoblje koji su bili kao porodica, vjernici, koji su mi pričali o islamu, tu se klanjalo svih pet vakata, tu su mi se slike posložile, naučio sam Fatihu, Subhaneke i Kul huvallahu ehad, i to sam samo učio na svakom namazu. Ettehijjatu nisam znao i na sjedenju sam učio samo “ešhedu en la illahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”… Postio sam oko dvadeset dana ramazana i imao sam ubjeđenje koje je trajalo nekih pola godine, ali sam nakon otkaza ostao u dobrim odnosima sa kolegama i sa nekima sam nastavio da se družim.. I tako nekih godinu i po družio sam se sa jednim bratom, koji me je, kad god je imao vremena, zvao da pijemo kafu i pričao mi o islamu, Allah ga nagradio Firdevsom, inšallah. Kad god bih bio sa njim, isto kao da mi podigne iman i volju svojim govorom, ali kad bi otišao i ja se osamio, većinu toga bih zaboravio i fokusirao se na nešto drugo.

Došao je period kad sam upoznao svoju hanumu, zabavljali smo se neka tri-četiri mjeseca i brzo smo odlučili da se vjenčamo. Taj brat, koji me uvijek podizao i bio mi odskočna daska u životu, bio je i moj svjedok na vjenčanju. Moja supruga nije bila vjernica, niti je znala da klanja niti je pokazivala želju, a ja sam povremeno išao na džume i ponekad na namaz… Ubrzo je moja supruga zatrudnjela i rodila djevojčicu, elhamdulillah. Međutim, u braku su počele svađe i prepirke nakon poroda, žena je nakon trećeg mjeseca nakon poroda ostala bez mlijeka, znali smo da nešto nije uredu sa nama i primijetili smo neke promjene u našem odnosu…

Tako je trajalo sve dok se jednom prilikom žena nije rasplakala i rekla mi da mi mora nešto priznati.. Ja sam sjeo kraj nje i počeli smo razgovor… Kroz razgovor mi je rekla neke stvari koje samo ja znam. Taj razgovor mi se činio kao san, pokušao sam da se probudim, ali ne može se budan čovjek probuditi. Nema šanse da je mogla to da sazna, te mi kaže kako ima svoju prijateljicu koja dolazi kad je sama u obliku sjenke i razgovara sa njom i to odmalena, te da su je vodili na salijevanje strave jer su je plašili, također je mogla osjetiti prisutsvo džinna i tokom tog razgovora rekla mi je: “Pazi se!” Čim je to izgovorila, ja sam bio u stojećem stavu i osjetio sam nešto što nikad u životu nisam, povlačenje za ramena i trnce kroz glavu te izbezumljenost, nisam znao riječi izustiti te sam je uspio nekako zagrliti i učiti Fatihu i sve što sam znao.

Tog dana i od  tog trenutka počeo sam istinski da vjerujem u Milostivog Allaha i zatražio sam pomoć od jednog prijatelja koji nas je odveo na rukju, gdje, hvala Allahu, nije bilo previše komplikacija, te od tog dana do danas, moja je supruga pokrivena, a ja nisam propustio namaz, elhamdulillah. Kada samo se tog dana vratili sa rukje, supruga se pokrila, a ja sam, Allahovom voljom, suru El-Felek, koju dotad nisam mogao naučiti, teško mi je bilo zapamtiti, naučio za dvadesetak minuta, a odmah zatim i suru En-Nas. Nakon sedam dana počeo sam donekle ispravno da klanjam jer tad nisam znao ni sufaru ni ništa… Supruga je učila klanjati preko YouTubea. Elhamdulillah, tokom ovog ramazana prešao sam sufaru i sve više slušam i učim Kur’an… Elhamdulillah!

Allah vas pomogao zbog ovog projekta, nadam se da će što više ljudi spoznati istinu i da će Allah smekšati i uputiti njihova srca ka Sebi! Amin!

Tekst poslao brat S. B.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: