Kako odgojiti dijete? (Peti dio)

Jedna od posebnih odgojnih metoda jeste razgovor. Razgovor između roditelja i djece spominje se na više mjesta u Kur’anu, i zaista je u svakom posebna pouka za razumom obdarene.

1. Prvi dijalog jeste dijalog između Nuha a.s. i njegovog sina. Ovaj dijalog nam pokazuje brižnog roditelja koji svim svojim srcem želi dobro svome sinu, sve do posljednjeg. Nuh a.s. je primjer da se roditelj ne treba odricati svoga djeteta, i da mu treba pružati ruku spasa, nuditi mu uputu, pozivati ga na pravi put i podsjećati na pokajanje, i to sve do kraja. (Dijalog se nalazi u suri Hud.)
2. Drugi dijalog jeste dijalog Jakuba a.s. i njegovog sina Jusufa a.s., a zatim i ostalih sinova. Kroz ove dijaloge se očituje roditeljska ljubav, briga, podrška- ali i praštanje, velikodušnost, kao i odgojna metoda uočavanja i prihvatanja greške od strane onog koji je pogriješio, te iskreno pokajanje za nju. Postavlja se pitanje, kako bi drugi roditelj postupio prema djeci koja su napakostila bratu? Na koji način rješavamo „sporove“ među našom djecom? Možemo li uzeti pouku iz Jakubovog a.s. savjeta koji pokazuje brižnost ostalim sinovima- da ulaze na različite kapije- pored toga što su oni pokazali zlobu prema bratu (Jusufu a.s.)? (Dijalog se nalazi u suri Jusuf.)
3. Treći dijalog koji se spominje u Kur’anu jeste dijalog između Ibrahima a.s. i njegovog oca Azera. Ovaj dijalog je ujedno i primjer kakav roditelj ne treba biti: isključiv, tvrdoglav, inadžija. Ukazuje nam također i na to da dijete može biti na višem nivou (vjerskom i intelektualnom) od roditelja, i da roditelj nužno nije i ne mora biti uvijek u pravu. S druge strane dijalog nam pokazuje na kakav način dijete treba da se ophodi čak i prema takvom roditelju, i da ga- bez obzira kakav je- treba uvijek poštovati. (Dijalog se nalazi u suri Merjem.)
4. Četvrti dijalog se nalazi u suri El-Kasas. On zapravo nije pravi dijalog, ali jeste obraćanje kćerke ocu (Šuajbu a.s.) i njegovo uvažavanje njenog mišljenja i procjene o Musa a.s.
5. Peti „dijalog“ se nalazi u suri Lukman, i sastoji se od više savjeta koje otac upućuje sinu. Savjeti su iskazani na najljepši, najsuptilniji način.
6. Šesti i najimpresivniji dijalog jeste onaj koji se spominje u suri Es-Saffat. U njemu Ibrahim a.s. razgovara sa svojim sinom Ismailom a.s. o Allahovoj naredbi. Zamislimo oca koji je dobio naređenje od Uzvišenog Allaha, ali i dalje želi da njegov sin bude dobrovoljni saučesnik u pokornosti Allahu, a ne da on nad njim silom izvrši Allahovo naređenje. Zamislimo oca koji dječaku iznosi svoj san i na kraju ga pita: „Šta ti misliš o tome?“ Kakav odnos oca prema sinu! I koji nivo roditeljskog poštovanja je kroz ovaj dijalog iskazan djetetu!

Često sam imala priliku čuti roditelje koji se žale da ih „djeca ne poštuju“. Djeca zapravo od roditelja uče kako da iskazuju poštovanje. Roditelj koji brine o emocijama djeteta, koji ne želi da se njegovo dijete osjeti bezvrijedno jer je malo, jer je dijete- takav roditelj će zasigurno, uz Allahovu pomoć, kasnije uživati u poštovanju i uvažavanju od strane svoje djece. Zar tome nije dovoljan dokaz Ismail a.s.?

Razgovor je jedna od najdjelotvornijih odgojnih metoda, i nikada je ne treba potcijeniti. Međutim, dok razgovaramo sa djecom, prvo mi (odrasli) trebamo naučiti kako razgovarati. Naše riječi ne smiju biti pune osude, pametovanja, potcjenjivanja, ukora, kritike i pesimizma. Naše riječi trebaju biti podrška djetetu, njegovom intelektu, njegovoj ulozi u porodici i društvu- i jedno veliko: važan/na si.

U protivnom, ukoliko dijete nikada ne mogne doći do riječi, ukoliko se nikada njegove emocije ne razumiju, njegovi stavovi i pogledi na život- takvo dijete će uskoro bježati od razgovora s roditeljima, a također i njihove blizine.

Kur’an nas divno uči. Zatim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Budimo oni koji će slijediti najbolje, i davati svojoj djeci od sebe ono najbolje.

H.Lj.