Na koji način ću činiti dobročinstvo svojim roditeljima? (2.dio)

6. Ni na koji način ih neću uznemiravati

Nakon napornog radnog dana ono što najmanje treba mojim roditeljima je buka i galama kakvu možemo napraviti samo mi – najmlađi članovi naše porodice. Dobro znam da naše sitne rasprave znaju prerasti u gromoglasnu svađu koja će natjerati moji roditelje da intervenišu i smire situaciju.

Olovka moja ili njegova, list bloka koji je posudio, ili možda trenirka koju je moj brat ostavio na mom krevetu –  nikako nisu razlogom da našim roditeljima priredimo haos i budemo uzrokom njihove glavobolje.

Moja braća i sestre – moji su najbolji prijatelji, i koliko god bile naporne, te naše male nesuglasice nikada ne smiju preći u probleme koji će uznemiravati naše roditelje, čiji život je u svakom smislu podređen na nšoj sreći.

Poslanik alejhisselam kaže: „Zaista vam je Allah strogo zabranio neposlušnost prema majkama.“ (Buharija). 

Kaže Hafiz ibn Hadžer radijallahu anh o prethodnom hadisu: „Ovdje se  izdvajaju majke zbog toga što im je nepravdu lakše učiniti nego očevima, zbog slabosti žena, i da upozori na to da je dobročinstvo prema majci ispred dobročinstva prema ocu, u blagosti, pažnji i tome slično.“

7. U njihovom prisustvu ću se lijepo ponašati, pristojno sjediti i neću galamiti i povisivati svoj glas

Iako, ponekada, smatram da moji roditelji nisu u pravu, nikada se s njima neću raspravljati. Neću dozvoliti da me šejtanska došaptavanja odvedu u grijeh.

Koristeći najljepše riječi, blagim i nježnim govorom, iznijet ću mojim roditeljima moje misli. Ukoliko oni i ne prihvate moje mišljenje, neću prelaziti granicu dozvoljenog. Strpit ću se i zahvaliti Allahu na onome što je odabrao za mene, jer sigurno je u tome dobro.

“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’, i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan, i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’ (El-Isrā, 23–24)

8. Posluživat ću ih u svemu, pa ću im dodavati hranu i piće, prije nego se ja poslužim, pomagat ću im prilikom obuvanja ili odijevanja

Kada smo bili mali, naši roditelji, veoma često, uprkos gladi koju su i sami osjećali, hranili naše gladne stomake. I onda kada bi njihovi umorni kapci zatvarali njihove oči, oni bi ostajali budni, samo iz jednog razloga –  jer mi nismo željeli spavati.

I onda, kada su poželjeli kupiti nešto za sebe, novcem koji su dugo vremena odvajali, ispunili bi našu želju i obradovali nas.

Došlo je neko drugo vrijeme, porasli smo i iako oni još uvijek, često, čine iste stvari kao i kada smo bili mali, došao je red na nas.

Prilikom posluživanja hrane, prvo poslužim svoje roditelje, a onda ja pristupim sofri.

Za vrijeme posta, čašu vode i hurmu pružim prvo majci i babi, a onda uzmem i svoj dio.

Dok se obuvam, prije izlaska iz kuće, pripremim obuću i mojih roditeljima.

Kada izlazim iz kuće, pridržim vrata i sačekam da izađu oni, moj voljeni babuka i majka, oni koji su prije par godina isto tako pridržavali vrata, strpljivo čekajući da izađe neko njima važniji od njih samih – ja.

Rečeno je Aliju ibn Husejnu radijallahu anh: „Ti si od najvećih dobročinitelja meðu ljudima, a ne jedeš zajedno sa svojom majkom iz jedne posude?“ Pa im odgovori: „Bojim se da će moja ruka preteći njenu ruku, pa ću uzeti ono što je ona pogledala i poželjela da uzme, pa da mi se to upiše kao nepokornost!“

9. Dovim za svoje roditelje

U svakoj mojoj dovi Milostivome Gospodaru, pomenem i moje roditelje. Sve što želim za sebe, dovim i za njih. Moje dove počinju sa : “Allahu moj, podari meni i mojim roditeljima….”, a onda  Allahu iznesem svoje želje.

Moji roditelji su mene čuvali u svojim dovama još mnogo prije mog rođenja. Mnogo prije nego sam ugledala ovaj svijet, oni su od Allaha tražili da me zaštiti i čuva.

Kada sam se rodila, još dok sam bespomoćno ležala u bešici, pažljivo ušuškana u najmekši pamuk, oni su od Allaha molili da me usreći, uljepša moj život i sačuva me onoga što neću moći podnijeti.

Danas, u mojim dovama, nikome drugom ne dajem prednost nad njima.

Allahov Poslanik, alejhisselam, je rekao: „Među stanovnicima Dženneta bit će i onih kojima će se povećati stepeni u Džennetu, pa će takav reći: Gospodaru, odakle meni ovo?

Allah će mu odgovoriti: To je posljedica dove tvoje djece za tebe.“ (Sahihul-džami’)

Tekst napisala: A. Hadžić – Jahić