Tekstovi

Nedaće su plod naših grijeha

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Pojedinci ili zajednica u svakodnevnom životu doživljavaju različite kušnje ili kazne i često se pod pritiskom kušnji zapitaju: Šta je povod iskušenja? Na koji ih način poimati? Kako se postaviti naspram njih? I kako se zaštititi?

Naša iskušenja – naši grijesi

Uzvišeni Allah pojasnio je da su naši grijesi direktni povod naših iskušenja i nedaća, odnosno, ono što mi zaradimo. Uzvišeni Allah rekao je:Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje su zaradile vaše ruke… ” (Eš-Šura, 30)

U ajetu je izraz “nedaća” naveden u neodređenom obliku, što znači da obuhvata svaki vid nedaće i iskušenja. Islamski su učenjaci rekli da nedaća može biti lične ili opće prirode, kao i da može biti vezana za pitanja dunjaluka ili vjere i ahireta. Pojedinac može biti iskušan u svom životu, imetku, porodici, tijelu… ili pak u svojoj vjeri i ahiretu. A cijela zajednica može biti iskušana općim dunjalučkim iskušenjima: poplave, zemljotresi, vulkanske erupcije, cunami ili pak, iskušenjima u vjeri kao što su javni grijesi; razvrat, blud, kocka, droga, ostavljanje namaza, vrijeđanje Uzvišenog Allaha.


Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su iskušani u Bitki na Uhudu kada ih je poginulo sedamdeset. Najbolja generacija ljudi upitala je: “Otkud sad ovo?!”, a Uzvišeni Allah lično je odgovorio, što je ujedno i najistinitiji odgovor: “Reci: To je od vas samih!” Kada muslimanski strijelci u Bitki na Uhudu nisu poslušali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i napustili su svoje položaje, njihov Gospodar želio je da ih odgoji i poduči da je povod iskušenja ljudski grijeh: “Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: ‘Otkud sad ovo?!’ Reci: ‘To je od vas samih!’ Allah, zaista, sve može” (Alu Imran, 165). Dio ajeta: “To je od vas samih!” može da posluži kao životno pravilo.

Uzvišeni Allah podučava nas da je svaki vid dobra i dobrog djela isključivo od Njega, jer je On olakšao Svojim robovima da ga učine, a da je svaki vid zla i ružnog djela od njih samih: “Dobro koje ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio” (En-Nisa, 79). Istinski povod meteža na kopnu i moru su ljudski grijesi: “Zbog onoga što su ljudske ruke zaradile, pojavio se metež i na kopnu i na moru…” (Er-Rum, 41)

Uzvišeni Allah, u suri El-Kalem, naveo je primjer vlasnika bašte zbog čije je zakletve, da ne dozvole ulazak siromahu u baštu, opustoštena do te mjere da je nisu mogli poznati, a kazivanje o njima završeno je riječima: “Eto, takva je bila kazna, a na onome je svijetu je, nek znaju, kazna još veća!” (El-Kalem, 33)

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je u kudsi hadisu: “Robovi Moji, to su vaša djela koja bilježim i za koja ću vas obračunavati. Pa ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe nešto drugo, neka samo sebe kori.” (Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u navedenom hadisu spomenuo je direktno i jasno dobro: “pa ko nađe dobro”, a za grijehe koji sigurno nisu dobro, rekao je “nešto drugo”, i nije htio da imeuje grijehe želeći na taj način da ljude udalji od grijeha.

Opasnost prijestupa

Grijesi i prijestupi vrlo su opasni i povod su svakog vida iskušenja ili kazne. Zašto su naši roditelji Adem i Hava, alejhimus-selam, izvedeni iz Dženneta? Zašto je prokleti Iblis protjeran iz nebeskog prostranstva? Zašto je Nuhov narod potopljen? Zašto je Ad, Hudov narod, vjetrom uništen? Zašto je Semud, Salihov narod, užasnim krikom uništen? Zašto je Lutov narod zajedno sa njihovim naseljima u zemlju utjeran? Zašto je Šuajbov narod zemljotresom uništen? Zašto su faraon i njegova vojska potopljeni i Karun sa svojim dvorcem u zemlju utjeran?

Iskušenje ili kazna

Kako poimati nedaću koja nas ili naše društvo zadesi? Da li kao iskušenje, iskup za grijehe, uzdizanje stepena u Džennetu ili pak Allahovu kaznu? Ljudsko ili društveno vjersko stanje definirat će prirodu nedaće. Ukoliko vjersko stanje bude dobro, nadati se da je to iskušenje koji ima za cilj čišćenje od grijeha na dunjaluku prije ahireta i uzdizanje stepena u Džennetu. A ukoliko se pojedinac ili zajednica odaju različitim grijesima i porocima, bojati se da je to Allahova kazna. Vrlo je važno kako će se pojedinac ili zajednica ponijeti naspram iskušenja ili kazne. Ukoliko se strpi, Allahu zahvali, očekivati je nagradu i da potencijalna kazna bude Allahova milost, jer je pojedinca ili zajednicu vratila u Allahovo okrilje i popravila je njegovo imansko stanje. A ukoliko se iskušenje ili potencijalna kaznu dočeka sa kukanjem i nezahvalnošću, bojati se Allahove kazne i da se iskušenje preobrazi u kaznu, jer je pojedinca ili zajednicu udaljilo od Allaha i nije se ponio kao pravi vjernik.

Isto tako, ne smije se potencijalna Allahova kazna svoditi na materijalno ili tjelesno iskušenje ili kaznu. Jer, jedan od najgorih vidova iskušenja i kazne jeste tvrdoća srca, stanje bezosjećajnosti naspram dobra i zla, odnosno ibadeta i činjenja dobrih djela. Nema veće kazne od toga da čovjek bude udaljen od Allaha, dove, namaza i da ne osjeća slast ibadeta.

Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Pouči me dovi koju ću učiti u namazu!” “Uči”, rekao mu je: “Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren ve la jagfiruzzunube illa Ente fagfir li magfireten min indike verhamni inneke Entel-Gafurur-Rahim! – Allahu moj, učinio sam sebi brojno nasilje. Grijehe možeš oprostiti samo Ti, pa oprosti mi i smiluj mi se! Ti si Onaj koji oprašta i koji je milostiv!’” (Buhari)

U predaji koju bilježi imam Muslim, umjesto riječi “učinio sam sebi brojno nasilje” navodi se “veliko nasilje”, što svakako ukazuje na imansko stanje Ebu Bekra i njegovog odnosa prema Uzvišenom Allahu.

Allahova milost

Uzvišeni Allah ne iskušava i ne kažnjava Svoje robove za sve grijehe koje počine. Naprotiv, oprašta im mnoge grijehe i odgađa Svoju kaznu ne bi li se pokajali i pameti dozvali: “Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje su zaradile vaše ruke, a On mnoge i oprosti” (Eš-Šura, 30); “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse određeni dio kazne zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41)

Jer, kada bi Allah kažnjavao Svoje robove zbog svakog grijeha, sve bi na Zemlji bilo uništeno: “Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje” (Fatir, 45). Allahova kazna sve bi obuhvatila, čak i životinje koje nisu obavezne šerijatskim normama. Treba posebno spomenuti da je razlog Allahovog oprosta Njegova neizmjerna milost i dobrota, a ne Njegova nemoć da strašno kazni.

Istidradž

Svaki musliman i muslimanka trebaju se čuvati istidradža, stanja u kojem ga Allah obasipa Svojim blagodatima, a on i dalje griješi. Samoobmanuo se po pitanju Allahove dobrote. Griješi, a ne biva iskušan i kažnjen, već, shodno njegovom poimanju, biva nagrađen uprkos griješenju. A ustvari Allah mu daje dodatnu priliku da se pokaje, a kada Allah odredi iz Svoje mudrosti, On ga silno kazni i ne odgađa ni jedan trenutak. Uzvišeni Allah kaže: “A one koji Naše riječi poriču, Mi ćemo malo-pomalo, a da oni neće ni znati, u propast voditi” (El-A’raf, 183); “Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno, odakle se i ne nadaju, patnji približavati.” (El-Kalem, 44)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada vidiš da Allah daje osobi ono što voli od dunjaluka a on griješi, pa to je istidradž, postepenost u kažnjavanju, a potom je proučio: “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (El-En’am, 44) (Ahmed, hadis vjerodostojan)

Iskušenje na dunjaluku, iskup za grijehe

Svaki musliman i muslimanka trebaju imati ubjeđenje da je iskušenje na dunjaluku iskup za grijehe na ahiretu. Bolje je biti iskušan na dunjaluku nego kažnjen na ahiretu. Uzvišeni Allah neće dva puta iskušati i kazniti Svoga roba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nema nevolje niti nedaće koja zadesi muslimana, uključujući i trn koji ga ubode, a da mu Allah time ne izbriše dio grijeha” (Buhari); “Muslimana neće pogoditi klonulost, bolest, briga, žalost, neprijatnost, jad, pa čak ni trn koji ga ubode, a da mu Allah time neće izbrisati grijehe” (Buhari).

Djela koja sprečavaju kazne

Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, naveo je deset djela koja sprečavaju kazne:

• iskreno pokajanje,

• traženje oprosta za grijehe,

• dobra djela koja brišu loša,

• dova muslimana za drugog muslimana, kao što je to dova na dženaza-namazu,

• trajna sadaka i dobra djela za mrtvu osobu, kao što je sadaka, obavljanje hadža i slično,

• zauzimanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i drugih kategorija, kojima je to Allah obećao, za grješnike na Sudnjem danu,

• različita iskušenja koja brišu grijehe osobe na dunjaluku,

• iskušenja u kaburu,

• strahote Sudnjeg dana,

• Allahova milost i oprost na Sudnjem danu.

Pripremio: mr. Osman Smajlović / www.el-asr.com

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: