❤️❤️❤️ [IZDVAJAMO] RAMAZANSKA AKCIJA (HUMANITARNI FOND, DAVETSKI FOND N-UM STRANICE) ❤️❤️ ❤️
Prilozi posjetitelja

Od instruktorice fitnesa do Islama

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Moj put u islam

Bismillahi Rahmani Rahim.

Zovem se Kata i rođena sam u jednom selu Štrepci kod Brčkog. Imam 3 sestre i odgojene smo kao katolkinje. Živjeli smo sa majkom do moje 20 godine. Otac je živio i radio u Holandiji, dolazio je jednom godišnje kući na odmor. Zatim je odlučio da se svi preselimo u Holandiju.

Tako sam sa svojih 20 godina došla u skroz nepoznatu zemlju i počela iz početka. Jezik koji je meni bio potpuno strani , naučila sam brzo govoriti.

Imala sam jednog momka i sa njim sam dobila dijete, 

dobili smo sina, i nakon mnogo vremena razišli smo se. 

 Ja sam ostala sama sa malim djetetom. Ja sam u Holandiji studirala sport (instruktor fitnesa i aerobika) to sam i radila dugi niz godina sve do sada el Hamudillah.

 

Sport sam uvijek voljela da radim, još od djetinjstva. U Holandiji sam dobila priliku da od svog hobija posao napravim, hvala Allahu na svemu. Radila sam u jednom fitnes centru koji je bio svaki dan pun. Ja sam radila kao instruktorica fitnesa i vodila sam grupne treninge kao aerobik, step i vježbe za učvršćavanje mišića. To je bio najteži period u mom životu. Sama sam morala zarađivati i sama se brinuti o sinu. Radila sam puno kako bih pobjegla od realnosti i sama sam puno trenirala. Kako sam i sama bila top sportašica, prijavila sam se za mis fitnes Holandije, osvojila sam 3 mjesto i nagradu.

Trebala sam ići dalje na takmičenja. Ja nisam svoju sreću pronašla u tome i počela sam čitati bibliju jer je nikad prije nisam čitala. Išla sam u crkvu više iz tog razloga jer je moja majka tako htjela. 

Malo sam znala o svojoj vjeri, skoro ništa. Čitala sam bibliju i to je bio moj novi pokušaj za srećom, jer sam znala da Bog postoji. Pročitala sam možda jednu trećinu biblije i nisam ništa skoro shvatila. Kako sam radila sa puno klijenata u fitnes centru, ja sam se pohvalila jednom mladiću da čitam bibliju. Došao je sa logičnim argumentima o islamu, i to mi je pažnju privuklo. Počela sam da čitam Kur’an. 

Što sam više čitala, sve više sam bivala svjesna da je islam jedina istina, i da sam na pravom putu !! Počela sam da čitam i druge islamske knjige kao Tawhid (jednoća Allaha), Taqwa itd!!Ja više nisam mogla nazad, nisam mogla negirati ono što sad znam. To je bio moj put ka sreći, put istine. 

Ali kako reći mojim roditeljima!!?? Šta sad !!??To je moja najveća briga bila. 

Bio je ramazan 2006. godine, drugi dan ramazana.

Ja sam izgovorila šahadet i postala muslimanka el Hamdulillah. Počela sam odmah isti dan i postiti ramazan. U prostoriji gdje sam izgovorila šahadet bilo je još par sestara prisutno, između njih i jedna koja je držala lekcije Kur’ana, zvala se Karima, koja je za mene vrlo značajna da je Allah nagradi. Bilo je jako emotivno i ja sam zaplakala kad sam izgovarala šahadet, druge sestre također su plakale. Od tog momenta, moj novi život je počeo, tako sam se i osjećala, kao da to nisam više bila ja, ona stara Kata, nego neka druga osoba. 

Dala sam sebi islamsko ime Maryam, to mi se ime svidjelo jer je jedino žensko ime koje je spomenuto u Kur’anu, i što je ime od majke Isa alejhi selam. Sestra Karima me pozvala na iftar isti dan i ja sam prihvatila naravno.

 

Nikad prije u životu nisam bila u islamskoj kući gdje se klanjalo. Sestra Karima je imala šestero djece i mene je prihvatila kao člana porodice. Jako lijepo me ugostila i pričale smo o vjeri. Ona je bila moj primjer, tako strpljiva i blaga, da je Allah nagradi! Učila me suru El-Fatiha, i još par kratkih sura koje sam trebala znati bar za početak, za namaz. 

Odmah sam počela da nosim hidjab (i niqab kad sam u mogućnosti, niqab volim više) i da prakticiram islamsku vjeru, korak po korak. Posao gdje sam radila, nisam više radila sa strašću kao nekad, osjećala sam se kao da više ne pripadam tu. Sport sam i dalje voljela ali ne i više tu buku i miješanje muškaraca i žena.

Počela sam da tražim drugi posao kako bih uskladila sa svojom vjerom, ali iskušenjima nije bilo kraja, el Hamudillah na svemu. Također sam napustila takmičenja mis fitnesa koja su trebala biti za evropsko prvenstvo. Svi su bili zapanjeni mojom odlukom. Nakon nekoliko mjeseci našla sam drugi posao u jednom sportskom centru samo za žene, i to mi se činilo idealno, jer sam svoj posao kao instruktora za fitnes voljela. Radila sam oko 5 mjeseci i dobila otkaz jer nisam dala ruku jednom muškarcu koji je došao sa svojom ženom na razgovor za trening. Ostala sam bez posla.  

U međuvremenu, moja majka i otac su saznali da sam postala muslimanka. 

Moja familija na početku me nije odmah prihvatila i ja sam ih razumjela. Ali mi je bilo jako teško, niko me od familije nije baš razumio, osjećala sam se usamljeno. Moj sin je išao u srednju školu i bio dobar učenik. I on je prihvatio islam i počeo da klanja el Hamudillah. Meni je bilo zabranjeno da dolazim kući u Bosnu sa hijabom (pokrivena), tako da par godina nisam bila u svom rodnom kraju. Bilo mi je teško ali sam prihvatila činjenicu. 

2011-te  godine u mjesecu ramazanu u bolnici su mi otkrili da imam rak lijeve dojke Subhana Allah. Bila sam i malo uplašena jer su mi rekli šta me sve čeka el Hamdulillah. Međutim dan ili dva pred operaciju ja sam imala neki čudan osjećaj, i kao da mi neko šapuće na uho.. tebi nije ništa, zdrava si.  Tako da sam poslušala svoj unutarnji glas i nisam se operisala. Tražila sam mišljenje drugih doktora i desilo se Allahovo čudo.. Ja sam bila zdrava, nemam rak dojke!! Allahu Ekber!! 

Hvala Allahu na svakom stanju! Za njih je to bila i ostala misterija, a i za mene.

Majka mi je preselila 2015.  godine, a otac je ostao sam i bolestan. Ja sam odlučila da se brinem za njega, i moje sestre također ali ja živim vrata pored njega i tako mu kuham, čistim i za druge sitnice se brinem el Hamudillah. 

Budući da moj otac odlazi svake godine u Bosnu, Štrepci kod Brčkog, tamo ima kuću, i ostane po par mjeseci, 2017-te godine me pozvao da dođem i ja kući nakon mnogo godina. 

Od sada i u buduće mogu dolaziti kad god hoću, rekao mi je, ne smeta mu moj hidžab i nije ga briga šta će drugi misliti ili reći za mene. Dovila sam, stalno sam dovila da ga Allah uputi na pravi put, kao i moje sestre, njihove muževe, i njihovu djecu. 

Hvala Allahu Milostivom, moj otac je izgovorio šahadet, postao je musliman. Nakon što je otac primio šehadet, ubrzo je preselio a moj život polahko utihnuo. Molila sam Gospodara da mi olakša tu tugu. A onda, niko kao Gospodar. Poslao mi je posebnu osobu u život koja mi je postala životni saputnik, moj muž Mohamed. Međutim, ta priča je još jedan od dokaza milosti našeg Gospodara..

Mohamedov i moj put bio je isprepleten brojnim iskušenjima i to je ono što čini posebnim ovu priču. Njegov život iako drugačijeg toka od mog, ali s istom težinom životne boli, učinio je da se pronađemo i započnemo svoju životnu priču koja traje.. elhamdulillah..

Moja životna priča je primjer Allahove milosti prema robovima, jer onog momenta kad shvatimo da su i iskušenja tu da nas ojačaju i pripreme za bolje, lakše ćemo se prepustiti Odredbi našeg Gospodara koji zna kad i na koji način da poreda stvari u našem životu.. 

 

Molim Uzvišenog Allaha da moja priča bude sebeb drugima da pređu na islam, i onima koji su već u islamu da učvrste jedinu pravu vjeru. Također, molim dragog Allaha da ova priča bude od koristi Ummetu i da bude u moju korist na Sudnjem danu, te da svjedoči u korist moju. Amin.

Tekst poslala sestra M. S.
_______________

  Pošaljite nam i vi vašu priču na adresu: prilozi_posjetitelja@mail.com

 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: