Pokajnici

Od Jehovinog svjedoka do muslimana-potresna priča Brajna Bunridža

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Zovem se Abdullah, i rođen sam od roditelja koji su me stekli u bludu, pa su me potom odbacili, dakle, dali su me u sirotište jer nisam bio dijete koje su željeli. Nastao sam sticajem nemoralnih okolnosti. Iz sirotišta me je usvojila porodica koja je živjela po kršćanskim načelima Jehovinih svjedoka. Odrastao sam kao Brajan Bunridž…

U toku mog života sam bio jako mnogo zlostavljan. Roditelji su me zlostavljali s raznim predmetima. Nije mi strano zlostavljanje produžnim kablovim, kaiševima, bejzbol palicama, i šakama. Kada bi me tukli, uvijek bi me zavezali i stavljali mi neki predmet u usta kako se moj glas ne bi čuo prilikom udaranja. Moja majka je tvrdila da u Bibliji stoji “ne štedite šipku na djeci”. To joj je bilo glavno opravdanje da bude nasilna i da me na takav svirep način disciplinuje. Nikada nismo proslavljali nikakve praznike niti rođendane, nisu nam dozvoljavali da se bavimo sportom, nismo imali prijatelje. Moja majka je bila ta koja je sve kontrolisala.

Kako sam odrastao počeo sam da pronalazim neistine i nepravilnosti u onome što je moja majka zagovarala. Tada sam već bio tinejdžer. Vjerovatno iz želje kako bih pobjegao od svoje porodice i svega što mi se desilo priključio sam se vojsci. Otišao sam daleko i počeo prakticirati drugu vrstu kršćanstva. Tada sam još više uvidio da je to sve veoma pogrešno. Mnogo godina sam proveo ne vjerujući ni u šta, napustio sam svaki oblik obožavanja Boga. Nisam išao u crkvu niti sam se molio. Međutim, nikada otvoreno nisam izjavio da Bog ne postoji, jer sam uvijek čvrsto vjerovao da Bog postoji te da nikada neću zaslužiti raj ukoliko ne budem duhovno aktivan.

Prvu ženu koja je htjela biti samnom sam oženio, međutim taj brak se okončao nakon nekoliko mjeseci. Doživio sam krah te sam se odao alkoholu, nemoralu i ostalim porocima. Nakon nekog vremena sam se ponovo oženio. Moja druga žena je bila ta koja je kontrolisala sve u braku, pa tako i to da je uzimala kontracepcijske pilule te mi tako svojevoljno i bez moga znanja uskratila blagodati očinstva na koje sam imao pravo. Ona je bila pod utjecajem svoje rasistički nastrojene porodice. Ovo se sve dešavalo dok smo nas oboje bili prominentne osobe u kongragaciji odboru jedne kršćanske crkve.

Nakon što smo se razveli, bili smo oboje odbačeni od naše vjerske zajednice koja nije htjela da više ima ikakve veze s nama. Nakon toga sam odlučio da samostalno iščitavam i izučavam Bibliju. Što sam više čitao i učio sve mi je bilo teže jer sam pronalazio takve različitosti i nepravilnosti. Radilo se o ozbiljnim stvarima. Odgajan sam s ubjeđenjem da Bog i Isus nisu jedno. A sve što sam tada čitao je tvrdilo da su Bog i Isus jedno te isto. Također sam naišao na tvrdnje da oni ljudi koji podučavaju o Bogu ne smiju uzimati novac, međutim svi u Americi koji rade u crkvama dobijaju platu.

Druga stvar koja mi nije bila jasna je tvrdnja da ukoliko neko želi ostati iskren i čist prema Bogu, bio muškarac ili žena da ne treba da se žene niti udaju. Međutim, na drugim mjestima sam pročitao da je Bog stvorio ženu kako muškarac ne bi živio sam. Ponovo sam se učlanio u novu crkvu, međutim tu sam spoznao nove vrste licemjerstva u samoj crkvi. Ljudi nisu bili darežljivi onoliko koliko im je Biblija govorila. Kada sam ostao bez posla od njih sam potražio pomoć, ali oni su me natjerali da popunjavam formulare kako bi oni utvrdili da li zaista trebam pomoć.

Budući da sam bio proglašen viškom na poslu, to nije bila moja greška niti zločin što sam ostao bez igdje išta. Niko iz moje crkve mi nije želio pomoći a imao sam osjećaj da mi ne vjeruju. Postao sam ogorčen i ponižen. Stalno sam molio Boga da mi pomogne. Ovo sve što sam preživio se dešavalo u periodu od 1999 godine pa do 2005 godine. 2006 godine sam pronašao posao kod jednog poslodavca u Kuvajtu. Prihvatio sam taj posao i otišao sam tamo. Moja crkva mi je obiećala pružiti moralnu i duhovnu podršku putem nekih crkava u Kuvajtu, međutim ništa od toga se nije desilo.

Primjetio sam da kršćani u Kuvajtu nisu uopšte niti pokušali da mi pomognu kako bi mi olakšali pripadnost ovoj vjeri gdje sam bio manjiina. Često sam se pitao zašto me je Bog doveo u Kuvajt, ali nikako nisam mogao da pronađem odgovor na to pitanje. Ponovo sam se oženio, i to po treći put. Međutim, pošto sam tada imao novca shvatio sam da je ta žena samo željela biti samnom zbog toga. Nakon desetina žena, 3 propala braka, i raznih vrsta prekršaja i grijeha, shvatio sam da je moj život čisti promašaj.

Dok sam boravio u Kuvajtu nailazio sam na razne informacije o islamu, šta je islam i osnovne činjenice. Počeo sam da shvatam da se sve to poklapa s mojim vjerovanjima i ubjeđenjima. Čitao sam Kur’an i tako shvatio da vjerujem u sve što je u njemu bilo napisano. 22.10.2008 godine sam prihvatio islam. Pronašao sam konačno smiraj u svom životu, nemam nikakvih konflikata sa mojim vjerovanjem i praksom moje vjere kao što sam imao u kršćanstvu. Još uvijek učim mnoge stvari ali moram vam iskreno reći da potpuno uživam u svome novom životu kao musliman. Hvala Allahu koji me je uputio na pravi put da pronađem svoju jedinu pravu vjeru, i jedini način života koji je ispravan, neizmjerno hvala Onome koga obožavam i kome robujem.

Izvor:helpfortheconvert.net
Prevela i prilagodila: Selma K.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: