Pet novih pitanja i odgovora

1. Odlazak sihrbazu

Esselamu alejkum Poštovani brate!

Evo pored toliko pročitanog na vašoj stranici opet se podkradu nekakve nejasnoće pa s toga je bolje pitati stručno lice direktno nego li lutati na okolo i krišom tražiti odgovor na nejasnoće.

Prije otprilike godinu dana imao sam liječenje kur´anom, međutim čovjek je učio nekih pola sata i ništa mi se nije javljalo niti sam imo nekih pojava. Želio sam samo da se pregledam.

U razgovoru s jednim prijateljem saznao sam da postoji neki čovjek koji liječi putem kur´ana i da je mnogo uspješan. No međutim buni me jedna stvar a to je da taj čovjek prije početka rukijje otvori neku zvijezdu da vidi ima li džinna u insanu pa tek onda pristupa lječenju.

Pošto moji roditelji žele da idu i da se provjere mene interesuje da li postoji jedan takav vid liječenja i je li to pogrešno liječenje, šta je ta zvijezda koja se otvara, kako da posavjetujem svoje roditelje…

Neka Vas Allah swt nagradi za sav hajir koji činite. Amin!

Odgovor:

We alejkumu Selam!

Što se tiče korištenja nekakvih zvijezda prilikom učenja Kur’ana radi rukje bolesnom od sihra ili džinna – nije mi poznato da takva praksa ima ikakva uporišta niti utemeljenja u Kur’anu i Sunnetu, tako da ta osoba može biti ili sihirbaz/vrač, koji se koristi džinijjom u borbi protivu džinnije ili je u pitanju novotar i prevarant koji želi samo ukomplikovati proces liječenja pred džahilima i neznalicama kako bi im lakše uzeo pare.

Što se tiče tvojih roditelja – njima upućujem savjet da se drže Kur’ana i Sunneta u svakom pitanju svoga života, pa i u liječenju od džinnijske problematike, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Sead Jasavić, prof.fikha

********************************

2. Oblacenje neudate djevojke

Esselamu Alejkum ve Rahmetullahi ve Berekatuhu,

dragi brate, imam jedno pitanje? U islamu je zabranjeno da se žensko šminka i izlazi bez šalčeta, i da se tjesne stvari oblače osim da se dotjeruje svome čovjeku! Ali šta je sa curama što tako žive ali nisu još udate, a probaju što više da žive na islamskom i pravom tačnom putu i u tom putu ne uspije da nađe čovjeka za udaju! Molim te dragi brate da ovo malo više razjasniš! Hvala od cjelog srca i Selam!

Odgovor:

We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuh!

Tačno je da je ženskoj osobi zabranjeno da izlazi među muškarce koji joj nisu srodnici/mahrem u tijesnoj ili kratkoj ili prozirnoj odjeći – dakle nepropisno obučena.

Allah dž.š., kaže: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uisitinu, zna ono što oni rade. & A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. & Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (el-Nur, 30-32.)

Allah dž.š., kaže: „Onome koji se Allaha boji, On će mu izlaz naći. & i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda – On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.“ (el-Talak, 2-3.)

Dakle, draga sestro, svaka osoba koja se Allaha dž.š., bude bojala na pravi način – iskreno i po propisu Kur’ana i Sunneta – Allah dž.š., obećava da će joj izlaza iz svake situacije naći, a što se tiče onih koji ne nalaze izlaza iz kriznih situacija u kojima su – neka dobro provjere svoj odnos prema Allahu dž.š., i neka se okane grijeha srca i tijela, i neka se iskreno pokaju Allahu dž.š., i neka Mu se povrate – Allah će ih opskrbiti odakle se i ne nadaju. Ebu Hurejre r.a., je bio upitan o takvaluku/bogobojaznosti, pa je rekao: „Takvaluk je veoma trnovit put; onaj ko hodi njime biće u potrebi za velikim strpljenjem!“, a Allah najbolje zna!

Odgovorio: Sead Jasavić, prof.fikha

********************************

3. Odnos prema roditeljima

Selam alejkum, we Rahmetullahi we Berekatuhu!

Vezano za iskušenje sa roditeljima, zanima me možete li mi dati savjet kako da im objasnim da je islam pravi put a ne neka zabluda, da to nisu gluposti kojima ću sebi uništiti život. Već odavno trpim njihove uvrede i prijetnje. Često sam razmišljala o tome da odem da se udam, ali nemam njihov izun da se udam za ”vehabiju”.

Više ne znam kako da se ponašam prema njima, šta god da uradim ili kažem ne može promijeniti njihov stav, kada me vide da obavljam namaz propisno obučena prijete da će me se odreći, ali kažu da im je strpljenje pri kraju i da će mi po svaku cijenu izbiti ovu zaluđenost tj. islam iz glave.

Ako me možete posavjetovati kako da se ophodim prema njima, jer je sav moj trud do sad bio uzaludan i nažalost nisam sama, mnogo je sestara, da im Allah olakša, u takvim situacijama… roditelji su mi, volim ih i poštujem i pokorna sam im u stvarima, koje su dozvoljene, ali nema pokornosti stvorenju u nepokornosti STVORITELJU…

Teško je kada neće da shvate… znam da moram proći iskušenje, jer ipak ko smo mi da nemamo iskušenje, jer poslanik s.a.v.s., je prolazio i puno gore, da mu Allah azze we džele podari najljepše mjesto u džennetu…. da vas Allah Milostivi nagradi, i podari vam svako dobro i na dunja i na ahiretu insh’Allah Te’ala! svaki hajr… selam alejkum.

Odgovor:

We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuh!

Allah dž.š., kaže: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: »Uh!« – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. & Budi prema njima pažljiv i ponizan, i reci: »Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!«“ (el-Isra’, 23-24.)

Allah dž.š., kaže: „Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. & A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ti ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (Lukman, 14-15.)

Dakle, ovi ajeti koji su ti sigurno poznati, nam eksplicite stavljaju roditelje u obavezu činjenja dobročinstva prema njima. Roditeljima ćeš predstaviti islam na taj način što ćeš im pokazati i dokazati da je islam taj koji je ostavio pozitivnog utjecaja na tebe – pa si ti, nakon što si se uputila, postala revnosnija, trezvenija, čistija, učenija, radnija itd..

Često puta ljudi koji se upute u vjeri pošalju negativne signale svome okruženju, pa se ulijene, pa batale posao, otpuste slavinu svog jezika, žene postanu nečiste po kući, ili se zabatali učenje na školi itd. – što je dovoljan razlog roditelju-džahilu da se pobuni i da te počne vaditi iz „blata“ u kojem, samo što on misli da je razlog svemu tome islam, ali je činjenica da je razlog ljenosti i neradu i ružnom govoru – šejtan koji uvjek namjerava čovjeka skrenuti s pravoga puta.

Na tebi je obaveza da se udaš jer se brakom vjera još bolje čuva, a ako te roditelji žele udati za nekoga ko se ne drži vjere, i za nekoga kome nije stalo do vjere – onda ih nećeš slušati u tome, i udaćeš se za onoga ko je Allahu dž.š., bliži i miliji – ali dobročinstvo prema njima je tvoja obaveza sve dok su oni živi, nebitno jesul’ muslimani ili nisu, i na tebi je i dalje obaveza da ih davetiš i pozivaš islamu i imanu i ihsanu – a najbolje ćeš ih pozivati svojom praksom.

Nailaziš na iskušenja, ali uvjek imaj na umu Allahove dž.š., riječi: „Elif Lam Mim. & Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: »Mi vjerujemo!« – i da u iskušenje neće biti dovedeni? & Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.“ (el-‘Ankebut, 1-3.)

Allah dž.š., kaže: „Onome koji se Allaha boji, On će mu izlaz naći. & i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda – On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.“ (el-Talak, 2-3.)

Popravi svoj odnos prema Allahu dž.š., Allah će ti popraviti veze s ljudima, a Alah najbolje zna!

Odgovorio: Sead Jasavić, prof.fikha

************************************

4. Da li ubiti sihrbaza

Selam-alekum,

upitao bih kako se može sihr kazniti ubistvom, pa zar time ne učinimo još jedan grijeh, sve me to podseća na špansku inkviziciju, pre bi trebalo uz allahovu pomoć te sihrije izlečiti i pokazati pravi allahov put jer mislim da su takvi ljudi zalutali i uz allahovu pomoć je to moguće tako da imamo više sevapa da spasimo dušu tog sahira nego ga ubiti?

Odgovor:

We alejkumu Selam!

Imam Tirmizi rhm., br.1460., bilježi od Džunduba r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kazna za sihirbaza je udarac sabljom!“ – pa kaže: „Jedan dio učenjaka međ’ ashabima poslanika s.a.w.s., je postupao po ovom hadisu, kao i učenjaci drugih generacija, na čemu je bio i imam Malik b. Enes. Imam Šafija rhm., smatra da će se sihirbaz ubiti tek onda ako se u svojim sihrovima i magijama bude služio djelima nevjerstva, a ako se bude služio djelima koja nisu djela nevjerstva – neće biti ubijen.“ (Pogledaj: Sunen el-Tirmizi, 4/60.)

Ibnu Redžeb el-Hanbeli rhm., kaže: „Omer b. Abdul-Aziz, imam Malik, Ahmed i Ishak su stava da će se sihirbaz ubiti zbog toga što smatraju da je postao nevjernikom zbog bavljenja magijom i sihrovima, pa shodno tome ima status murtedda – otpadnika od vjere.“ (Pogledaj: Džami’ul-‘Ulum vel-Hikem, 1/128.)

Ebul-Ša’asa’ kaže: Bio sam pisar Džuz’u Ibnu Mu’aviji, amidži Ahnef b. Kajsa, kada nam stiže depeša od Omera r.a. – otprilike godinu dana prije njegove smrti, u kojoj stajaše: Ubijte svakog sihirbaza, i razdvojite svaki medžusijski brak sklopljen između mahrema, i zabranite im da čine „zemzemu“ (tihe molitve prilikom jela). Ubili smo u jednom danu tri sihirbaza, i razveli smo svakog medžusiju koji se oženio sa ženom koja mu je mahrem shodno Allahovoj Knjizi. Napravio je Džuz’ veliku gozbu na koju je pozvao dosta medžusija, pa izvadi sablju i stavi je na svoje stegno – tako da oni jedoše i ne činiše „zemzemu“…“ (Ebu Davud, br.3043.; Ahmed, br.1657.; Bezzar, br.1060.)

Ibnu Kudame rhm., kaže: „Kazna za sihirbaza je ubistvo, i ovoga stava je bio Omer b. el-Hattab, Osman b. Affan, Abdullah ibnu Omer, Hafsa, Džundub b. Abdullah, Džundub b. Ka’ab, Kajs b. Sa’ad, Omer b. Abdul-Aziz, imam Ebu Hanife i imam Malik (džumhur). Imam Šafija rhm., nije stava da će se čovjek ubiti zbog samog bavljenja sihrom i magijom na čemu je i Ebul-Munzir, a i jedan je od rivajeta kod imama Ahmeda shodno predaji u kojoj se spominje da je Ajša r.a., prodala robinju-mudebberu, nakon što ju je opsihrila! (Muvetta’, br.841.; Ahmed, br.24172.; Mustedrek, br.7516.; Darekutni, br.53.) – a da je ubistvo bilo obavezno, ne bi bilo dozvoljeno prodati je.

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Krv muslimana nije dozvoljeno proliti osim zbog tri stvari: nevjerstvo nakon vjerovanja, zinaluk nakon braka i nepravedno ubistvo čovjeka“ – a sihirbaz nije počinio ništa od ovo troje, tako da ga nije halal ubiti!

Mes’ela: Ima li pravo sihirbaz na pokajanje:

1.Sihirbaz nema pravo na pokajanje – jer nam vanjština postupanja ashaba ne ukazuje na to da su davali pravo na pokajanje i tevbu već uhvaćenim sihirbazima.

2.Sihirbaz ima pravo na pokajanje – pa ako se pokaje biće mu prihvaćena tevba, jer sihr nije gori od širka, a mušrik ima pravo na pokajanje, a to što je ta osoba upoznata sa finesama sihra i magija ne smeta prihvatanju njenog pokajanja. Allah dž.š., je prihvatio pokajanje faraonovih sihirbaza proglašavajući ih jednim od evlija’a, Njemu bliskim ljudima, za jedan trenutak! Ako je sihirbaz nevjernik pa primi islam – islam će mu biti prihvaćen kao i tevba. (Pogledaj: el-Mugni, 10/113.)

Ovog sam stava i ja (tj. drugog), i smatram da sihirbaz ima pravo na tevbu i pokajanje i na spas svoje duše u roku od tri dana, a ako se ne želi pokajati od sihra i magije – biće ubijen, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Sead Jasavić, prof.fikha

***********************************

5. Post i dojenje

Esselamun Aleikum!

Imam pitanje u vezi posta. Imam sina 3 mjeseca starog, dojim ga i dodajem mu još hrane. Čitala sam da žena koja doji nije dužna postiti dok doji dijete ali kada prestane sa tim dužna je napostiti i još sam čitala da žena ne bi trebala da gladuje dok doji jer onda se iz masnoće koju žena ima u sebi puštaju ti neki otrovi koji mogu doći i do mlijeka koji onda djetetu škode.

Ja nisam sigurna da li mi je opravdano što ne postim i to mi je veoma žao. Molim vas da mi to malo bolje pojasnite; puno vam hvala unaprijed. Esselamun Alejkum

Odgovor:

We alejkumu Selam!

Šejh Ebu Malik Kemal b. el-Sejjid Salim, u svom poznatom djelu „Sahihu Fikhil-Sunneh“, 2/125., kaže slijedeće:

1.Trudnica i dojilja – ako se budu plašile po svoje dijete imaju pravo ne-postiti dane ramazana, shodno riječima Allahova Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Allah dž.š., je oslobodio musafira od jednog dijela namaza, i musafira, trudnicu i dojilju od posta!“ (Hadis je hasen, a bilježi ga imam Ahmed, 4/347.)

Islamska ulema se razilazi u tome šta trudnicu i dojilju sljeduje kasnije zbog nepošćenja dana ramazana:

1. Obaveza im je napostiti propuštene dane i za svaki dan nahraniti po jednog siromaha. Ovog stava je imam Malik, imam Šafija i imam Ahmed.

2.Obaveza im je samo napostiti propuštene dane, a nije im obaveza za propuštene dane hraniti siromahe. Ovog stava je imam Evza’ija, Sevri, Ebu Hanife i njegovi učenici, Ebu Sevr, Ebu ‘Ubejd, koji su analogno musafiru i bolesniku riješili problematiku trudnice i dojilje.

3.Obaveza im je da za svaki dan nahrane siromaha, a nije im obaveza napostiti propuštene dane. Ovog stava je Ibnu Abbas, Ibnu Omer, Ishak, i odabrano je mišljenje šejha Albanija rhm..

Od Abdullaha ibnu Abbasa r.a., se bilježi predaja: „Bila je data olakšica starcu i starici da ne poste i da za svaki propušteni dan nahrane siromaha i da kasnije neće napaštati propuštene dane, i ako su mogli izdržati post, nakon čega je ta olakšica derogirana ajetom: „Ko od vas u ramazanu bude kod kuće neka ga isposti!“ (el-Bekara, 185.) – tako da je olakšica ostala samo za starca i staricu koji nisu u stanju izdržati post, kao i trudnica i dojilja ako se budu plašile po svoje dijete, gdje će nahraniti za svaki propušteni dan siromaha.“ (Predaja je sahih, a bilježi je Ibnul-Džarud, br.381.)

Abdullah ibnu Abbas r.a., je naredio ćerki koja je bila trudna, da ne posti, rekavši joj: „Ti imaš status starca koji nije u stanju postiti, stoga jedi (nemoj postiti), i za svaki propušteni dan udjeli pola sa’a ražnja.“ (Predaja je sahih, a bilježi je Abdurrezzak, br.7567., i Darekutni, br.2/206.)

Nafi’a rhm., kaže: „Ćerka od Abdullaha b. Omera r.a., je bila udata za jednog kurejšiju i bila je trudna. Jednog ramazanskog dana je mnogo ožednila, pa joj je Ibnu Omer r.a., naredio da jede i da za svaki propušteni dan nahrani siromaha.“ (Predaja je sahih, a bilježi je imam el-Darekutni, 2/207.)

4.Trudnica će samo napostiti propuštene dane, dok će dojilja napostiti propuštene dane i za svaki taj dan će nahraniti siromaha. Ovog je stava imam Malik, i jedno je od mišljenja šafijske pravne škole.

5.Trudnica i dojilja – niti će naknadno postiti a niti će hraniti siromaha zbog propuštenih dana ramazana!? Ovog je stava imam Ibnu Hazm.

Najjače mišljenje, od spomenutih, po meni (šejh Ebu Malik Kemal b. el-Sejjid Salim), jeste to da trudnica i dojilja neće postiti i da neće naknadno napošćavati propuštene dane, ali da će nahraniti siromaha za svaki propušteni dan posta, što je stav Ibnu Abbasa i Ibnu Omera r.a., i ne bilježi se da im se iko od ashaba suprostavio u mišljenju.

Hadis Ibnu Abbasa ima status „ref’a“, jer je to hadis ashaba koji je izrečen u povodu tefsira vezanog za povod objave ajeta, tako da je ovaj hadis u isto vrijeme i musned-hadis, kako je to poznatije u nauci „mustalaha“, a Allah najbolje zna.

Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji, br.1144., je drugačijeg stava u odnosu na šejha Ebu Malika Kemal b. el-Sejjid Salima, koji kažu: „Ako se trudnica bude plašila po svoj život ili po život dijeteta, neće postiti, ali će morati napostiti propuštene dane. Ona će imati status bolesnika koji nije u stanju postiti ili se plaši da će post štetno djelovati na njegovo zdravlje.

Allah dž.š., kaže: „A ko bude bolestan ili bude na putu – onda neka naposti kasnije isti broj dana!“ (fetvu su potpisali: šejh Abdullah b. Meni’, šejh Abdullah b. Gudejjan, šejh Abdurrezzak ‘Afifi, šejh Abdul-Aziz b. Baz rhm.) – a Allah najbolje zna!

Odgovorio: Sead Jasavić, prof.fikha