Brak i islamska porodica

Priče braće i sestara kako rješavaju bračne probleme

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1.  Jedan brat kaže: ”Desio se problem i razmirica između mene i moje supruge, pa sam se naljutio i otišao u džamiju, ali nisam mogao dugo sjediti u džamiji, nego sam se ubrzo vratio kući. Jednostavno se nisam mogao smiriti, nego sam osjetio potrebu da se što prije vratim kući iako nisam imao posebnog razloga za to. Dok sam išao prema kući začudili su me osjećaji smirenosti, širokogrudnosti i promjene raspoloženja koje sam najednom našao u svojim prsima.  Ušao sam u kuću, a supruga me dočeka sa osmijehom na licu rekavši: ‘Znaš li šta te je vratilo kući?’ ‘Ne znam’, odgovorio sam. ‘Istigfar (traženje oprosta)’, reče ona. ‘Otkako si izišao iz kuće ja tražim oprosta od Allaha Uzvišenog jer sam znala da sam pogriješila prema tebi i bila sam čvrsto ubijeđena da će te istigfar vratiti.”

 2. Drugi također priča: ”Kada se desi problem između mene i moje supruge, upitam se je li rješenje da se izgalamim na suprugu, ili da okrivim za to djecu, ili…? Ne, nego prvo pođem od sebe i tražim uzrok u svojim greškama spram Allaha, dželle ve ‘ala. Zatim se izdvojim, nekad u sobu, a nekad odem i u džamiju i izgovaram istigfar, iskreno se kajući Gospodaru za počinjene grijehe. Tako mi Allaha, svaki put problem nestane prije negoli ja bilo šta poduzmem na njegovom rješavanju.”

Kada bismo se mi pridržavali ovog Kur’anskog pravila da uvijek u traženju krivca i uzroka problema pođemo od sebe, sve bi bilo drugačije. Lahko je okriviti bračnog druga, djecu, čitav svijet ako treba, ali čovjek se najteže odlučuje za opciju da traži krivca upravo u sebi.

3. Jedna sestra: “Kod mene se desi da se muž naljuti pa začuti jedno par dana, a kad se sve smiri onda razgovaramo mirno o svemu. Međutim zadnji put se tako nešto uvrijedio i tišina, otišao u džamiju, a kad se vratio ja vidim on i nije ljut, pa mi neobično. U međuvremenu Allaha sam molila za oprost, jer sam ja prije bila zivcana i izazvala njegovu osudu, a on je u džamiji slušao ders kako šejtan prilazi čovjeku i ženi, na koji način izaziva sukobe, prepoznao svoje reakcije u svemu tome i odmah se smirio, pa mi kasnije priča o tome.

Hvala Allahu od tada još nismo “zašutili” kontroliramo ton kojim se jedno drugom obraćamo i molimo Allaha za sabur u iskušenjima. Svaki put kad se naljutim, nešto mi ne bude pravo… sjetim se da to šejtan radi svoju zadaću pa dobro razmislim šta ću reci i kojim tonom… mislim da to pomaze i da ne treba dozvoliti šejtanu da stane izmedju tebe i voljene osobe. A on je (Allah ga prokleo) uvijek tu kad su dvoje u sukobu.”

 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: