Odgovori

Šest pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. OPHOĐENJE SA KOMŠIJOM KOJI SE BAVI SIHROM

Pitanje: Selam alejkum. U komšiluku postoji osoba koja se bavi sihirom i svakodnevno dolazi na naša vrata donoseći neka jela (brašno sa jednim keksom i slicno) i ko fol uci “dove”…sta da radim kako da se zaštitim i kako da postupim prema toj osobi?

ODGOVOR: Alejkumusselam. Sihr (crna magija) sa svim njegovim vrstama je zabranjen u svakom šerijatu i svakoj nebeskoj vjeri. Sihr je oprečan onome sa čime su došli vjerovjesnici i što je objavljeno u knjigama. Većina učenjaka ovog Ummeta, od kojih su učenjaci tri mezheba hanefijskog, malikijskog i hanbelijskog, je na stavu da je sihrbaz kjafir i da je obaveza na muslimanskom vladaru da ga ubije, a oko prihvatanja njegove tevbe (na dunjaluku) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Kaže Uzvišeni: “A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici učeći ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik‘…” (El-Bekare, 102). Riječi Uzvišenog “i ti ne budi nevjernik”, tj. praveći sihr, jasno ukazuju da je onaj ko se bavi sihrom kjafir. Dok je većina učenjaka unutar šafijskog mezheba na stavu da sihrbaz nije kjafir osim ako je ubjeđen da je sihr halal ili ako je na uvjerenju stanovnika Babila koji su činili ibadet sedam planeta. Ispravan je prvi stav da je onaj ko se bavi sihrom kjafir ohalalio ga ili ne.

Prenešeno je u vjerodostojnim predajama da je skupina ashaba naredila da se ubiju sihrbazi, s tim da nije dozvoljeno muslimanima pojedincima primjenu tog propisa nego je to odgovornost muslimanskog vladara. Takođe, u šerijatskim tekstovima je došlo da je jedan od najvećih i upropaštujućih grijeha bavljenje sihrom. Zbog toga nije dozvoljeno optužiti nekoga za sihr, tj. da je sihrbaz oslanjajući se ne glasine, pretpostavke, sumnje i slično.

Osnova je da je musliman čist od grijeha i šerijatskih prekršaja sve dok se jasno ne pokaže suprotno tome. A ako se potvrdilo na osnovu jasnih znakova i dokaza da se ta bavi sihrom, na vama je obaveza da je posavjetujete i upozorite na taj veliki grijeh, tj. da je bavljenje sihrom zabranjeno Kur’anom i Sunnetom, da se onaj koji se njime bavi ubija, da time upropaštava svoj i dunjaluk i ahiret itd. Pa ako se ne pokaje i ne prestane time baviti, izbjegavajte tu osobu, prekinite sa njom svaki kontakt, a istovremeno se štitite šerijatskim zikrovima sa kojim se čovjek štiti od zla sihra i sihrbaza (što možete naći u knjizi “Zaštita i liječenje od sihra i džina” i drugim sličnim knjigama).

Takođe, ne uzimaje od nje hranu koju vam šalje ili daje, a nema smetnje i da je bacite, s tim da je ne dajete drugim ljudima ili životinjama, jer neke vrste sihra su spravljene da djeluju na onoga ko ga pojede bez određenja. Na vama je da upozorite ostale komšije na zlo te osobe, osim ako se bojite da će se time izazvati veća fitna i veći problem nego što jeste za sve vas.

A ako vi nemate jasnih i pouzdanih argumenata da se ta osoba bavi sihrom, nego su to mogućnosti i pretpostavke, ne trebate razglašavati ovaj problem jer nije pouzdan. S tim da radi predostrožnosti nema smetnje da jedete njenu hranu ali je ne bacajte, pokušajte je ubijediti da vam ne šalje hranu jer ti vrstu kao ne jedete i tome slično. Ve billahi tevfik.
_________________________________

2. UČENJE KUR’ANA BEZ MAHRAME

Pitanje:

Selam alejkum!

Imam jedno pitanje i htela bih da mi odgovorite ukoliko je moguće. Htela bih da čitam Kur’an, nabavila sam knjigu sa prevodom na bosnjački jezik. Htela bih da znam da li ja smem i da li je greh ako ja čitam Kur’an bez mahrame na glavi? Molim vas da mi odgovorite, jer ne bi htela da grešim a ne znam sta da radim. Allah da vas nagradi za sav trud vas!!

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Dozvoljeno je ženi da uči Kur’an bez mahrame, tj. otkrivene glave, takođe otkrivenog nekog drugog dijela tijela kojeg je inače dužna pokriti u prisustvu muškaraca koji joj nisu mahremi. Nema dokaza ni u Kur’anu ni u Sunnetu koji obavezuju ženu da prilikom učenja Kur’ana pokrije glavu, čak nema dokaza koji ukazuje da je to mustehab (preporučeno).

Mada neki učenjaci navode da ako bi žena pokrila glavu prilikom učenja Kur’ana sa strane da je to od potpunog edeba ophođenja sa Allahovom Knjigom i nadati je se da će biti nagrađena za to. Dok neki drugi učenjaci kada govore o adabima učenja Kur’ana kažu da je od adaba da učač bude propisno obučen, što bi za ženu značilo da bude pokrivena. Činjenica je da za sve ovo nema dokaza u šerijatskim tekstovima, jer da bi nešto bilo mustehab a kamoli vadžib treba na to da ukazuje neki validan argument.

A uz to ako dodamo da je učenje Kur’ana od strane žena u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila stalna praksa a da nam istovremeno nije prenešen niti jedan vjerodostojan hadis koji ukazuje na preporučenost pokrivanja žene, onda to dodatno potvrđuje upitnost smatranja da je to propisano ili od lijepih adaba.

Smisao pokrivanja žene je da pokrije svoje stidno mjesto od muškaraca koji joj nisu mahremi. A njeno pokrivanje u namazu je pojašnjeno u posebnim šerijatskim tekstovima za razliku od učenja Kur’ana. A nije ispravno kijasiti (upoređivati) propisanost učenja Kur’ana sa pokrivanjem žene u namazu, jer onda bi bilo preče da ženi bude propisano da se pokriva uz Ramazan prilikom posta koji je veći ibadet od učenja Kur’ana a što niko od učenjaka nije rekao.

A uvjerenje da žene kada uče Kur’an pokrivene da tada njihovim halkama prisustvuju meleci to nema osnova u šerijatskim tekstovima.
Prema tome, nije grijeh ženi da uči Kur’an otkrivene glave a nema dokaza da je to mustehab. Ve billahi tevfik.
______________________________________

3. KADA ŽENA IMA PRAVO DA TRAŽI RAZVOD BRAKA

Pitanje:

Esselamu alejkum.

Kad žena, po mišljenju uleme i vašem ličnom, ima pravo na razvod braka?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez šerijatski opravdanog razloga, na ovo upućuje jasan hadis od Sevbana, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reako: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta“. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a šejh Albani i Šu’ajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.

Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina: talakom, feshom ili hul’om.

(Prvi način) Talak (tj. puštanje žene) je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Zato žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.

(Drugi način) Fesh je traženje poništenja bračnog ugovora, svejedno bilo to od strane muža ili žene, a koji ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija. Od razloga za poništenje bračnog ugovora s obe strane je postojanje tjelesne ili psihičke mahane kod bračnog druga zbog koje se ne može živjeti normalnim životom, poput impotencije, gube, ludila i slično. Da je dozvoljeno zbog ovog razloga tražiti fesh (razvod braka) nema razilaženja među učenjacima.

Žena može tražiti fesh (poništenje) braka u sljedećim slučajevima: zbog nemogućnosti muža da je izdržava, zbog odsustva muža, zbog neprilaženja ženi više od četiri mjeseca, ako je muž nestao ili zatvoren u zatvoru, ako joj muž nanosi štetu koju ne može podnijeti. Međutim, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje pojedinačno za svaki spomenuti razlog da li je i kada dozvoljeno ženi da zbog njega traži poništenje braka.

(Treći način) Hul’u je vrsta prekida bračnog ugovora između supružnika u kojem žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, ona sama sebe ne može pustiti niti njemu dati talak, jer je talak isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu. Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, onda je kadiji dozvoljeno da im poništi bračni ugovor.

S tim da bi ženi bilo dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža uvjet je da ga mrzi (prezire) iz određenog razloga te da se boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. Žene može zamrziti svoga muža zbog njegovog ružnog izgleda, lošeg ahlaka, nepraktikovanja vjere, starosti, slabosti i slično, pa se zbog toga boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. U ovom slučaju dozvoljeno joj je da traži razvod braka s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela.

Dokaz za hul’u je ajet: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi“. (El-Bekare 229) I hadis od Ibn ‘Abbsa, radijallahu anhuma, a kojeg bilježi Buharija u kojem stoji da je žena Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nezahvalnosti (kufrul-a’šire)”. A on je upita: “Hoćeš li mu vatiti njegov vrt?” Ona odgovori: “Hoću”. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu: “Uzmi vrt i daj joj talak (tj. pusti je)“.

Prema tome, žena ne može dati mužu talak (pustiti ga) niukom slučaju. Međutim, žena ima pravo da traži poništenje bračnog ugovora (fesh) u sljedećim slučajevima: zbog postojanja tjelesne ili psihičke mahane kod muža (poput impotencije, gube, ludila i slično), zbog nemogućnosti muža da je izdržava, zbog odsustva muža, zbog neprilaženja u postelji više od četiri mjeseca, ako je muž nestao ili zatvoren u zatvoru, ako joj muž nanosi štetu koju ne može podnijeti.

Takođe, žena ima pravo da traži razvod braka od svoga muža pod uvjetom da ga mrzi (prezire) zbog njegovog ružnog izgleda, lošeg ahlaka, nepraktikovanja vjere, starosti, slabosti ili slično, jer se zbog toga boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu, s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela osim ako on odustane od toga. Ve billahi tevfik.
______________________________________

4. ZAŠTO DA DOVIMO KADA ALLAH ZNA NAŠE POTREBE I VEĆ JE SVE ODREDIO

Pitanje:

Gospodine Ljakiću, već duže vrijeme pratim vašu stranicu, a posebno rubriku pitanja i odgovori. Tu sam našao dosta odgovora na neka moja pitanja, pa čak i na ona koja nisam znao ispravno ni postaviti. Dosta sam stranica posjećivao u želji da što više naučim o Islamu ali sam u tom svom traženju nailazio i na neke stranice koje održavaju ljudi sa slabim znanjem o akidi, fikhu itd. Pa sam i sam nasjedao na neke zamke. Hvala Allahu swt, sada mogu razlučiti kad neko vodi u stranputicu.

Također sam primjetio da ste među rjetkima koji na pitanja odgovaraju sa stajališta sve četiri islamske škole i da prema vašoj ličnoj procjeni kažete koji je stav ispravniji, sto je za svaku pohvalu. Ali, naravno, Allah zna najbolje. Za kraj bih vas samo pitao o dovi, odnosno kako ispravno doviti Allahu, swt. Ja sam svjestan da Allah swt zna moje potrebe bolje i od mene i da onog momenta kad Ga odlučim zamoliti za nešto On već zna o čemu se radi, ali bih volio da znam uputiti dovu ispravno za neku stvar i to na način da dok izgovaram molitvu već osjećam olakšanje u duši. Znate na koji osjećaj mislim… Kad hoće skoro suze poteći.

ODGOVOR:

Esselamu alejk.

Od općih adaba ispravnog dovljenja a ujedno i od razloga primanja dove koje bi trebao da poznaje svaki musliman je sljedeće:

– da prije početka dove zahvali Allahu, dželle še’nuhu, a zatim donese salavat i selam na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput toga da se kaže: ELHAMDULILLAHI RABBIL ALEMIN VESSALATU VESSELAMU ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALIHI VE SAHBIHI EDŽMEIN,

– da sve što dovi ponavlja po tri puta,
– da nastoji uputiti dovu u vremenima i mjestima za koje je došlo u šerijatskim tekstovima da Allah, dželle še’nuhu, na tim mjestima i u tim vremenima prije uslišava dovu nego na drugim mjestima, poput dovljenja na sedždi, između ezana i ikameta, dova musafira, u zadnjoj trećini noći, na Arefatu i slično,

– da ne dovi ono u čemu je kidanje rodbinskih veza i što je samo po sebi grijeh, kao i da se kloni onoga što sprečava uslišavanje dove, poput toga da mu je hrana, puče i odjeća haram,
– da završi dovu takođe sa zahvalom Allahu, dželle še’nuhu, i salavatom i selamom na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Sve spomenuto je zasnovano na vjerodostojnim šerijatskim argumentima čije navođenje bi uzelo mnogo prostora.

Ko primijeni ove adabe dovljenja uz iskrenost u dovljenju nadati je se da će osjetiti slast i užitak u dovi, da će čak pustitit suze. A da bi pobudio kod sebe osjećanja skrušenosti i poniznosti pred Allahom, dželle še’nuhu, jedan od najboljih načina je da na početku dove prilikom izražavanja zahvalnosti Allahu dželle še’nuhu, navodi Njegove osobine sa kojim će osjetiti Njegovu veličinu i moć i svoju malenkost i poniznost.

A što se tiče tvojih riječi da Allah zna tvoje potrebe i da zna prije nego što doviš šta hoćeš, ove riječi mogu imati pogrešno značenja. Poput značenja koje zagovaraju neki filozofi i sufije od muslimana da nema fajde u dovi jer Allah, dželle še’nuhu, zna šta ćemo doviti i već je prije toga odredio šta će se sve desiti. Ovo tumačenje je pogrešno iz sljedećih razloga:

Prvo – što nam je Allah, dželle še’nuhu, naredio da dovimo, i obećao da će nam se odazvati, pa kaže: “Uputite mi dovu, Ja ću vam se odazvati!” (Gafir, 60).

Drugo – pojasnio nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako se Allah, dželle še’nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: “Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove”, pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: “Allah će vam više dati“. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim.

Treće – da je samo upućivanje dove jedan od najvećih ibadeta, te ko uputi dovu nekom drugom mimo Allaha postaje mušrik. Kaže Uzvišeni: “Gospodar vaš je rekao: “Uputite mi dovu, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi” (Gafir, 60). Ovo je samo po sebi dovoljno da musliman što više dovi jer čineći ovaj ibadet Uzvišenom on ima ogromnu nagrada pa makar mu Allah, dželle še’nuhu, ne uslišao tu dovu. Ve billahi tevfik.
__________________________________________

5. ALLAHU NAJMRŽA MJESTA

Pitanje:

– EsSelamu alejkum.

Poslanik savs nas je obavijestio da su najmržnija mesta Allahu swt pijace. Kakva je mudrost u tome, s obzirom da se na nekim mestima čine veći prestupi od laganja i prevara, kao sto su npr. musričke bogomolje gde se javno čini ibadet kipovima?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi, a najmrža mjesta Allahu su pijace“. Kaže imam Nevevi komentarišući ovaj hadis u svom “Komentaru Sahiha Muslima” (2/475): “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi”, jer su oni kuće pokornosti i izgrađene su na takvaluku, “a najmrža mjesta Allahu su pijace”, jer su one mjesta prevare, obmane, kamate, lažnih zaletvi, neispunjavanja obećanja, mjesta na kojima se ne zikri i tome slično u istom značenju … , a mesdžidi su mjesta na koja se spušta (Allahov) rahmet, a pijace su mjesta suprotna tome“.

A što se tiče onoga što je došlo u pitanju, kako da su pijace najmrža mjesta kada ima drugih mjesta na kojima se čine veći harami i veće zlo, poput mušričkih bogomolja, javnih kuća, kafana i slično, odgovor na to je da se u hadisu pod riječima “najmrža mjesta Allahu su pijace” misli na mjesta koja su u osnovi halal, tj. na kojima se rade dozvoljene stvari poput kupoprodaje i slično.

A druga mjesta, poput mušričkih bogomolja, javnih kuća, kafana i slično, su u osnovi haram mjesta jer se na njima rade haram stvari, nije dozvoljeno da uopće takva mjesta postoje niti je dozvoljeno na njih ići. Pa tako bi značenje hadisa bilo sljedeće: Allahu najdraža halal mjesta su mesdžidi, a Allahu najmrža halal mjesta su pijace. Ve billahi tevfik.
________________________________________

6. PRAVILNO UZIMANJE GUSULA

Pitanje

Esselamu alejkum. Imam pitanje u vezi sa pravilnim uzimanjem gusula; naime, do sad su me učili da treba 3x isprati usta, 3x isprati nos, potrati glavu, ramena i isprati cijelo tijelo da nigdje ne ostane suho. Međutim, kako od braće i sestara više saznajem, sada čujem da je dovoljno zanijjetiti (srcem), oprati polni organ, i zatim cijelo tijelo, tj. da je tako radio Poslanik savs.

Pa ako mi mozete pomoći, ne bih da radim novotarije, ali nisam sigurna ni u jedan način, da Allah oprosti, šejtan me uvijek navodi na razmišljanje da mi nije potpun/ispravan gusul. A džaba sav ibadet ako mi početni uslov, čistoća, nije ispunjen. Da Vas Allah nagradi i upiše vam u dobra djela svaki put kada se neko okoristi vašim znanjem i savjetom.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Postoje dvije vrste gusula:

Prva vrsta – gusul vadžib, tj. onaj koji ispunjava šartove valjanosti gusula, tj. ispunjava dva šarta: nijet uzimanja gusula i kvašenje čitavog tijela vodom. Kod ove vrste gusula dovoljno je da se pokvasi čitavo tijelo vodom, svejedno na koji način se to radilo, odakle se počelo i kako završilo.

Druga vrsta – potpuni gusul, a to je gusul koji se uzima onako kako ga je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je pojašnjeno u vjerodostojnim hadisima od Aiše, i drugih ashaba, radijallahu anhum, a koje bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima.

Naime, način uzimanja potpunog gusula je sljedeći:

– nijet uzimanja gusula,
– pranje šaka,
– otklanjanje neprijatnosti (sperme, tekućine žene i slično) sa polnog organa ili drugog mjesta,
– pranje šaka nakon otklanjanja neprijatnosti,
– uzimanje abdesta kao što se uzima prilikom uzimanja abdesta, s tim da je u nekim rivajetima došlo da se odgodi pranje stopala za kraj gusula,

– pranje glave (žena nije obavezna da razvezuje pletenice nego pokvasi glavu tako da voda dođe do kože),
– pranje čitavog tijela, mustehab je prvo desnu stranu oprati a zatim lijevu,
– zatim se pomjeri sa mjesta i opere stopala ako ih prethodno prilikom uzimanja abdesta nije oprao.
Ovako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao gusul i to je potpuni oblik i način njegovog uzimanja. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: