Najvrijednija borba na Allahovom putu je borba protiv vlastite duše, protiv svojih slabosti i da Allahova riječ bude gornja. Kao što su rekli ashabi kada su išli kao izaslanici kraljevima, carevima: “Došli smo da izvedemo ljude iz robovanja ljudima u robovanje Allahu Uzvišenome.” Robovanje koje oslobađa od svakog robovanja. Molim Allaha da i mi budemo od tih robova, koji ne robuju nikom i ničem osim samo Njemu.

Na ovom skupu nas ima i sa hidžabima, i bez hidžaba, i sa nikabima, a sigurno je jedno – sve smo ovdje došlo zato što volimo svoga Gospodara i ta nas ljubav veže. Uloži sebe tražeći Njegovu ljubav. Da tvoj Gospodar kaže Džibrilu i svim stanovnicima nebesa: “Ja volim ovu robinju moju, zavolite je i vi. Ovo je insan kojeg Ja volim, ovo je Moj rob koji Mene voli, volite ga i vi.” A kada te On zavoli, zavoliće te sve što valja na ovome svijetu, a ono što ne valja neće imati pristupa do tebe.

“A vi ćete htjeti samo ono što Allah bude htio”. I kad znaš da hoćeš da dođeš danas ovdje da ovo slušaš, to te Allah voli, to ti je Allah dao da današ želiš da budeš ovdje. Allah Uzvišeni i vodu i zrak i ovu zemlju daje svima, a iman i pokornost Njemu daje samo onima koje voli. Allah zna tvoju dušu i čemu tvoja duša teži. Zna Allah šta ti hoćeš i čemu težiš. 

Gospodar usmjerava Svoga roba i u onom momentu kad Ga nisi direktno zamolila. On uistinu ne iznevjerava robove Svoje, On nikada neće na cjedilu ostaviti Svoga roba. Onaj koji iznevjerava je šejtan, on nam je otvoreni neprijatelj, a često nam se pravi kao najbolji prijatelj, pa nam donosi neke glupe razloge kao nešto što je vrijedno u životu zbog čega mi treba da bdijemo noćima i da se sekiramo i drhtimo danima. Laže vallahi, laže. Da je valjao, ne bi iz Dženneta izašao, i sad nama prodaje svoje fore. Nećeš ako Bog da. Rekao je Uzvišeni: “Nećeš moći ništa Mojim robovima iskrenim.” A mi se nadamo da ćemo biti Allahovi robovi iskreni, nad kojima šejtan nema vlasti.

“Allah vas poziva u kuću mira”. Živiš ti ko fol fino, sve ti potaman, ali osjetiš da te u grudima peče, osjećaš nemir, da nešto ne štima, da nešto ne valja. Allah nas poziva u mir, ali mi taj mir nekako nećemo. Grijesi su zapreka na putu do naše sreće za kojom toliko trčimo. Sreća je u pokornosti Allahu. Ali nekad to naša srce ne vide, pa nam se učini bitnim mnogo štošta. Vidi kako smo malene u svemiru, a ti nam Gospodaru poslao poruku, da nas učiniš sretnima i na ovom i na onom svijetu. Pa gdje je zapelo?
_______________________

Ispričaću vam ukratko svoju priču. Moja Merima, rahmetullahi alejhi, je došla u Rijeku kao izbjeglica. I to je bila prva djevojka koju sam vidjela s maramom. I ja tad u svom neznanju kontam “šta joj je, što nosi maramu”, jer sam mislila da se marama nosi samo kad se klanja, nama to niko nije objasnio da je hidžab farz. Isto kao što je namaz, post, zekat, hadž. Isti onaj Gospodar svjetova koji ti je naredio ovo ostalo, naredio ti je i hidžab. Isti.

I pita mene moja Merima: “A što ti nisi još uvijek pokrivena?” A ja njoj: “A je l’ se to baš mora, mora li se stalno nositit?” “Pa normalno da se mora. To je Allahov propis. Možeš li ti malo jesti a malo nejesti, i tako živjeti?” Znaš li da je duša preča od tijela, duša je ta koja je u stvari život. Tijelo je samo ambalaža, samo što nije struhlo. I ako nisi živ dušom, nisi ni tijelom, samo varaš sebe. Duša traje vječno, i ono prije našeg rođenja je bio oblik života, i ono posle što slijedi će biti oblik života.

Ubrzo nakon toga sam se pokrila i bila sam prva i jedina rođena Riječanka koja je pokrivena. Jedina pokrivena u gradu od 300 000 ljudi. Ali ja ne znam da sam ikad u životu osjetila išta slađe i ljepše od tih koraka. I dan danas kad ih se sjetim… “Gospodaru moj, ja sam tamo gdje nije niko Tebe slavila.” Zato što me je On počastio i odabrao. I ja ti vjerujem Gospodaru da me ni sad nećeš prepustiti meni samoj.
______________________

Čula sam razne izgovore za ostavljanje hidžaba. Jedan izgovor mi je nedavno rekla jedna moja draga sestra koja bi tako željela da se pokrije, ali nikako da šejtanu nogu slomi. Ona je jako dobra, dobra jedna duša, vjernica koja voli svoga Gospodara. Međutim, ovo je jedna njena slabost, a svi mi imamo slabosti. Mi smo tu da jedni druge podupiremo. “Vjernici su kao cigle, jedni na drugog se naslanjaju.” Mi smo tu da se osloni na nas. I kaže mi ona da je jedan od najvećih razloga to što nije sigurna da se neće sutra otkriti. Pazite, kad vam ljudi navedu razlog, ti treba da čuješ taj njegov razlog, a ne da kontaš u svojoj glavi “Bože dragi, šta priča, ovo je skroz bezveze”. Ne, tebi je možda to besmisleno jer si ti u nekoj drugoj priči, ali njoj je to itekako razlog.

Ja da nemam ovog ruha pokornosti
šta bih to imala kada stanem pred Gospodara svjetova
meni da nije ove krune na glavi satkane od velova
kakvu bih to sedždu pred Milosnim učinila
na Dan kada ljudi biće pozvani da sedždu učine
ali mnogi neće moći
Sačuvaj mi, Ya Rabbi, ponos moj,
krunu moju pokornosti Tebi na tjemenu mi učvrsti,
neka bude znak da bila sam dušom griješnom i srcem prevrtljivim
robinja Tvoja što voljela te 

Molim Allaha da ovi komadi platna budu svjedoci da smo voljeli svoga Gospodara.