Za sestre

Zašto muslimanke ne obilježavaju 8. mart?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Osmi mart je praznik posvećen ženama i nastao je nakon borbe i protesta obespravljenih gladnih radnica, koje su bile tretirane kao jeftina radna snaga. Na inicijativu Klare Cetkin 1910. godine, u znak sjećanja na proteste obespravljenih radnica, 8. mart je proglašen Danom žena. Klara Cetkin pozivala je sve žene svijeta na:

– slobodnu ljubav bez ograničenja,

– jednostrano pravo na razvod braka,

– pravo na abortus,

– obilježavanje Dana žena.

Ono što je zanimljivo jeste da se to nezadovoljstvo i potlačenost upravo javilo u nemuslimanskim zemljama, pogotovo u onima koje i danas slove za zemlje s najvećim stepenom demokratije i u zemljama u kojima svako ima svoja “prava”. Nijedna žena muslimanka ne bi trebala da osjeća potrebu da obilježava, niti da 8.mart smatra svojim danom, jer, kao muslimanka, svoja je prava dobila još prije 1.400 godina, a ne uz pomoć nekih feminističkih pokreta.

Danas, te feministkinje koje su se “izborile” za jednakost spolova, a samim tim i da imaju svoj neki dan u godini i koje se i danas bore za prava žena, najveći su zagovarači kako islam nas muslimanke ugnjetava i kako smo mi ponižene i potlačene, pa nas one, smatrajući nas jadnicama zatvorenim u kućama, žele osloboditi tog “ponižavanja”, pozivajući nas da skinemo svoje hidžabe, pokažemo svoju ljepotu, izađemo iz svojih kuća, da budemo “otvorene”, pobijedimo svoj stid, da budemo, po njihovom viđenju, SLOBODNE.

Danas su muslimanski muškarci postali glavni prototip ugnjetavača žena, zato što svoje voljene hanume ljubomorno čuvaju pod plaštom hidžaba ili nikaba od pogleda drugih. One žele da nas “oslobađaju” na način na koji mi ne želimo biti oslobođene. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naš najljepši uzor, poslan od našeg Gospodara kao milost i kako bi nas usmjerio na Pravi put, poručio je muškarcima da su najbolji oni koji su prema svojim ženama najbolji, tako da svaki musliman koji slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trudit će se svakodnevno da bude od onih koje je on opisao u ovom hadisu, pa će svojoj supruzi pažnju posvećivati svaki dan, bez ikakvog povoda i s ljubavlju joj donositi poklone, truditi se da bude romantičan jer zna da je i njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio romantičan, i neće biti potrebe da jedan “poseban” dan to čini, jer bi to bilo licemjerno.

Mnogi muškarci koji su tokom cijele godine zanemarivali svoje supruge, svoje majke, sestre, imaju taj jedan dan da se pokažu u dobrom svjetlu, prodaju kao pažljivi zbog jedne ruže od dvije marke, koja će se u roku od nekoliko dana osušiti, kao što će i njegova privremena pažnja već sutradan nestati.

Muslimanka kao supruga voljena je i poštovana od svoga muža, kao kćerka uživa zaštitu i pažnju svoga oca, a islam joj daje toliku vrijednost da se za njen odgoj čak Džennet obećava, kao što se u hadisu navodi: ”Ko bude imao tri kćerke i dadne im utočište i hranu, i bude milostiv prema njima, zasigurno mu je obavezan Džennet.” Neki ga čovjek upita: ”A dvije kćerke, Allahov Poslaniče?” On reče: ”I dvije.”, a u nekim predajama navodi se da će tu nagradu imati i onaj ko odgoji jednu kćerku.

Muslimanka je od svog voljenog brata čuvana kao dragulj, a kao majka ima veću privilegiju od muškarca, oca, kao što je navedeno u hadisu: “Ko najviše zaslužuje moju ljubav i pažnju?”, upita čovjek Poslanika, a om mu odgovori: “Tvoja majka.” Čovjek upita: “A ko onda?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo mu odgovori: “Tvoja majka.” Čovjek upita: “A potom?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, insistirao je: “Tvoja majka”, a čovjek upita: “Ko zatim?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Tvoj otac.” (Buhari i Muslim)

Kada sagledamo sve činjenice u vezi s obilježavanjem ovog praznika, možemo zaključiti da se ovim praznikom ustvari slavi oslobođenje žene, ali ne bilo kakvo oslobođenje, već prije svega moralno. Uloga žene danas više nije prvenstveno majčinstvo, odgoj djece, poslušnost mužu, jer su one danas ravnopravne s muškarcima po pitanju prava, ali, nažalost, ne i po pitanju obaveza. Mnogim ženama karijera je danas na prvom mjestu, i to da uspije, da bude “neko” u životu, da bude što više zapažena, pa su tako i ženska tijela postala samo komadi mesa kojima se trguje, zarađuje.

Glavni detalji na većini reklama jesu upravo žene, njihova obnažena tijela, pa danas čovjek više nije u stanju da uđe na običnu stranicu na internetu poput YouTubea, ili da pregleda edukativnu emisiju a da one u toku reklama, haman, ne “iskoče” onako oskudno obučene iz ekrana, a ono što je najgore jeste činjenica da su upravo takve žene danas uzori našim mladim djevojkama koje sanjaju da jednog dana budu na njihovom mjestu, te se trude da ih što više kopiraju.

Muslimanke za većinu svijeta nisu slobodne jer pokrivaju svoja tijela, one su jadnice i nesretne su zato što većinom borave u svojim kućama trudeći se da svoju djecu izvedu na Pravi put, da imaju sretne brakove i da budu čestite vjernice i trude se da imaju visoke moralne vrijednosti, dok one koje rade suprotno tome, predstavljene su kao slobodne, sretne, moderne žene kakve bi trebale sve danas biti.

Ja molim Allaha da me učini od onih u njihovim očima potlačenih, jadnica koje borave u svojim kućama sa svojom dječicom i molim Ga da takva ostanem do kraja svoga života, jer ova sloboda koju mi oni nude nije ništa drugo do poniženja jedne žene, a ja u svojoj vjeri, u svojoj kući, u islamskom društvu, kao muslimanka, mnogo sam vrednija od jedne ruže za neki 8. mart.

Ummu Sara Žužić
_________________

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – istinski osloboditelj žene

 
Prije Muhammedovog, s.a.v.s., poslanstva na dvadeset i nešto godina (586. godine po Isau, a.s.), u vrijeme kršćanske Francuske, održan je sabor na kojem su crkveni oci pokušavali dati odgovor na pitanje koje ih je dugo mučilo: da li je žena ljudsko biće koje posjeduje dušu, i ukoliko je ljudsko biće da li je njena duša ljudske ili životinjske prirode? Na kraju su zaključili da su žene ipak ljudska bića, ali da su one u potpunosti inferiorne u odnosu na muškarce i stvorene su isključivo da služe muškarcima za zadovoljavanje njihovih strasti.
 
A onda je došao on, Muhammed ibn Abdullah, posljednji Allahov poslanik, s.a.v.s., da obznani cijelom svijetu da su žene jednakopravne sa muškarcima i da su one njihova druga polovina. Došao je da obznani da je sreća svakog muškarca uz čestitu i plemenitu ženu, te da upozori sve muškarce do Sudnjega dana: ”Polahko i nježno sa staklenkama (ženama)!”
 
Uistinu je Muhammed, s.a.v.s., istinski osloboditelj žene. I onaj ko se barem ovlaš upozna sa sirom, odnosno historijom islama iz vremena Muhammeda, s.a.v.s., vidjet će da je, u tom vremenu, status i uloga žene muslimanke u društvu bila mnogo veća i značajnija nego što je to, nažalost, danas u muslimanskim državama i društvima.
 
Uostalom, dosta je ženama muslimankama slave zbog činjenice da je upravo žena bila ta koja je prva na zemaljskoj kugli primila islam i povjerovala u posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Bila je to Hatidža bint Huvejlid, Poslanikova, s.a.v.s., voljena supruga i majka svih vjernika. Kad god čitamo Poslanikovu, s.a.v.s., siru, a posebno događaj vezan za prvu Objavu, iznova se divimo postupku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nakon što se, poslije prvog susreta sa melekom Džibrilom, uplašen vratio kući.
 
Naime, gdje je Muhammed, s.a.v.s., otišao nakon što se vratio iz pećine Hira? Nije otišao svom najboljem drugu Ebu Bekru, niti svom amidži Ebu Talibu koji ga je kao jetima odgajao i volio kao i svoje sinove ili još više, niti kod bilo koga drugog od poznatih i uglednih ljudi iz Kurejša sa kojima se družio, već je otišao potražiti utjehu kod svoje vjerne supruge Hatidže, r.a. Kako je to divna i veličanstvena bračna veza i koliko je samo povjerenja imao Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svoju suprugu Hatidžu. Stoga je ponos i čast svim muslimankama, ali i muslimanima, to što je prva osoba koja ga je podržala i pomogla u najtežem trenutku, bila žena.
 
Kažu da žena čini polovicu čovječanstva, međutim, pošto je žena ta koja odgaja i onu drugu polovicu, nećemo pogriješiti ako kažemo da žena zapravo simbolizira cijelo čovječanstvo. Kao što nećemo pogriješiti ako kažemo da su žene muslimanke, poput Hatidže, r.a., Fatime, r.a., Aiše, r.a., Hafse, r.a., i ostalih Poslanikovih, s.a.v.s., supruga, kao i drugih ashabijki, tabiinki i ostalih istinskih žena i majki muslimanki, donijele ponos islamskom ummetu rađajući i odgajajući ljudske veličine poput vrlih ashaba, poput Omera ibn Abdul-Aziza, Salahuddina Ejjubija, Sejfuddina Kutuza, Jusufa Tašfina, sultana Mehmeda Fatiha i drugih znanih i neznanih islamskih velikana kroz dugu islamsku povijest.
 
Mnogi islamski učenjaci, uzrok kompaktnosti i postojanosti islamskog ummeta i njegove pobjede u povijesnim fazama slabosti i stagnacije kroz koje je prošao islamski ummet, vide upravo u ženi muslimanki koja je bila dosljedna i postojana u svojoj vjeri, a koja se opet pozitivno odrazila na njenu djecu od kojih je ona odgojila sinove Ahireta, a ne sinove dunjaluka, koji su u odsutnom trenutku branili i odbranili čast i obraz islamskog ummeta i, uz Allahovu pomoć, spasili ga od potpunog poniženja i nestanka.
 
I kad god zanemarimo i zapostavimo ulogu žene muslimanke u našem društvu, za posljedicu ćemo dobiti generacije koje nemaju istinske vjere, koje se gube, lutaju i posrću, jer ne znaju pravi put, koje ne znaju kome bi se priklonili i koga bi slijedili, koje ne znaju ko im je prijatelj a ko neprijatelj. Generacije koje žive bez dostojanstva, bez ponosa, bez uzvišenih ambicijai istinskog cilja, koje ne mogu ni pantalone podignuti kako treba (već ih spuštaju niz butine), a kamo li da podignu zastavu islama, zastavu istine i istinske slobode.
 
Jer, majka je škola koja, ako je dobra i kvalitetna, bez sumnje će iznjedriti dobre i kvalitetne mlade generacije. Ime ”majka” spomenuto je u Kur’anu, u množini i jednini, ukupno 28 puta. Majka je simbol nježnosti, ljubavi, vjernosti i odricanja. Majka je bistri izvor iz kojeg šiklja ljubav koja je neiscrpna i koja nikada ne očekuje da joj se vrati istom mjerom, čak ni riječ zahvalnosti za svoju ljubav ne traži.
 
Majka je život koji u nas udahnjuje sigurnost i povjerenje, njeno toplo krilo je sigurno utočište kojem pribjegavamo kad smo bolesni i kad nam ponestane snage. U njenom krilu tražimo odmor i sigurnost, a pod njenim stopalima tražimo Džennet. Majka je škola ljubavi, odgoja i morala, koja u nas usađuje samopoštovanje, ali istovremeno i poštivanje drugih.
 

 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: