Psihoterapeti tvrde da mnogi nedostaci ličnosti, strahovi, nerealne predstave, uvjerenja, narativi datiraju još od ranog detinjstva. Dijete je u tom dobu poput sunđera ili gline, i način na koji se ono tretira i kako se sa njim komunicira imaju ključan uticaj u njegovom formiranju. I ono većinu toga, a da često nije ni svjesno, kasnije sa sobom i u sebi nosi kroz život, makar imao 20, 30 ili 40 godina. I postoje cijele metodologije u psihoterapiji koje nastoje da čovjeku pruže svojevrsne alate čija je suština da se problem rješava kroz dubje upoznavanje i otkrivanje sebe, kroz prisjećanje situacija iz prošlosti koje su predstavljale snažno iskustvo koje se urezalo tada a koje opterećuje sada, ili kroz kritičko analiziranje sopstvenih stavova. O ovome vam sa naših prostora kompetentno mogu govoriti profesor Ersan Grahovac ili magistar Irfan Klica, ali je moja poenta da spomenom ovoga izgradim kontekst za ono što ću dalje napisati.

 

Islam je čitav u skladu sa fitrom, i teži oslobađanju insana. Kada se tretira samopouzdanje, veoma je važno napomenuti da ono postoji samo kao relativno. Apsolutno pouzdanje je usmjereno samo prema Allahu Uzvišenom, Onaj koji je El-Qajjum, Es-Samed, El-Ganijj, El-Aziz, El-Kadir, El-Kawij, Neovisni, Onaj Kojem ništa ne treba a kod Njega je ispunjenje svake potrebe, Onaj bez kojeg ne bismo mogli treptaj oka napraviti, bez Njegove dozvole se ništa ne može desiti, Onaj koji kada nešto hoće to će se sigurno dogoditi i ništa ga u tome ne može spriječiti.

 

Kada ovo usadite u srce malog djeteta, ono počne poptuno drugačije da gleda na ljude i na sve oko sebe. Ovo dijete oslobađa straha od ljudi. Ne doživljava ljude kao vlasnike ičega, a kamoli njegove sudbine. Druge ljude koji u nečemu imaju početnu prednost doživljava kao korisnike Allahove blagodati, pa ako su zahvalni blago njima, a ako nisu, poput svakog kafira, koji su najveći nezahvalnici, vidi kao jadne, i u svom srcu pali svaku klicu divljenja prema njima.

Ovo ga čuva snishodljivosti. Ovo čuva njegovu kičmu i dostojanstvo kroz život.

 

Samopouzdano dijete ima krila za visoke ambicije. Zna da je Allah Er-Rabb, Gospodar svega, svih riznica, koji može da mu ispuni ono za šta većina vjeruje da je nemoguće ili se graniči sa nemogućim. I zato se ne predaje. Čudno je, ali svoje samopouzdanje gradi u odbacivanju da pripiše sebi bilo kakve snage i sposobnosti, priznanjem potpune ovisnosti od Gospodara, dodjeljujući svaku snagu i moć isključivo Njemu. Ovo je važno i kada ne ide sve kako treba – jer zna za obećanje Gospodara, ili ako “padne” da zna da se ništa što se Allahove savršenosti tiče nije promijenilo.