Brak i islamska porodica
red vehicle in timelapse photography

Starica koja je svoje srce vezala za Allaha

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Dirljiva priča o starici koja je doživjela teška iskušenja u svom životu ali je ostala postojana do kraja. Ujedno se zapitajmo kako mi reagujemo kada nas Uzvišeni Allah stavi na neko veće iskušenje u životu

Naša herojina je jedna starija dama koja je izgubila svoga supruga. Nakon njega nije imala više nikoga svoga na ovom svijetu, osim jednog brata i dva sina…

Allah ju je iskušao bolešću. Bolest je napala njeno krhko tijelo, ali ona se pri tome strpila. Bila je uvjerena da oni koji znaju za Allaha u vremenu blagodati, da će Allah znati za njih za vrijeme poteškoća. Kada je odvezena u bolnicu, nakon pregleda i testova, doktor je rekao da je karcinom zahvatio njeno cijelo tijelo i da se u njenoj lijevoj dojci nalazio tumor koji je morao biti odstranjen.

Sin: Nadao sam se da će doktori reći da sam ja bolestan a ne ona. Nadao sam se da ću čuti doktore kako govore da će ona biti uredu. Bio sam jako tužan i boljelo me je. Nisam znao kako da se obratim mojoj majci, nisam znao šta da joj kažem. Jedne večeri sam je posjetio kada je bila kući i zatekao sam je na namazu. Čekao sam da završi s namazom pa sam joj potom prišao i poljubio je u čelo. Pitao sam je: “Majko da li znaš šta ti je?” Majka: “O sine moj, svi smo mi Allahovi i Njemu ćemo se vratiti. Reci mi šta znaš.”

Sin: Nisam se mogao suzdržati pa sam briznuo u plač i rekao joj: “O majko, mila moja majko, volio bih da se ovo desilo meni, ali majko ti imaš rak!” Majka je zaplakala,
Majka: “Sva slava i hvala Allahu! Sva slava i hvala Allahu!”
Sin: Njeno lice je sijalo mislio sam da ona neće prihvatiti takve vijesti.

Majka: “O Halide moj, idi i obavijesti svoga brata o tome da me je Allah odabrao i da sam zadovoljna Njegovom odredbom.” Halid je otišao da obavijesti svog brata pa se potom vratio kako bi rekao svojoj majci da je njen drugi sin doživio moždani udar koji ga je paralizirao. Majka: “Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti. Ja idem Allahu, a što se tiče moje djece, Allah će s njima napraviti onako kako On želi. Ne mogu očajavati.”

Halid: “O majko moja, Saud te čeka da ga posjetiš, možeš li ti to?” Majka: “Tako mi Allaha ne mogu da doživim da on umre prije mene, ja sam ga prepustila Allahu.” Halid: “Majko, ali on traži da te vidi.” Krenula je u bolnici da ga vidi. Halid: Kada smo ušli kod Sauda, lice mu je bilo objasjano nurom. Svaki put kada bih mu rekao: ‘Saude sve će biti uredu’, on bi rekao: ‘Ne bojim se smrti, bojim se za moju majku, želim da umrem prije nego što vidim da se moja majka pati zbog raka!’

Majka je ušla i poljubila je Sauda pa mu je potom rekla: “O Saude, uzdaj se u Allaha! Znam da te je Allah iskušao sa ovim samo zato što te voli. On ti je poslao ovu bolest kako bi te iskušao. Reci: ‘Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti!’ Suze su oblile Saudovo lice. Vidio sam kako suze teku pune njegove oči jer on možda više nikada neće vidjeti našu majku.

Majka i Halid su otišli a svo to vrijeme, ona je veličala Allaha i tražila Njegov oprost. U tom momentu, jedno auto je udarilo u njihovo auto! Zbog siline udaraca, majka je bila izbačena iz auta.
Njeno krkho tijelo je udarilo od zemlju, bila je slaba, a Halid je rekao da se niti jednom nije požalila. Majka: “O Allahu ti znaš moje stanje bolje od ikoga, stoga čini samnom šta ti je volja!”

Halid je ponio svoju majku koja je krvarila. Bio je ubjeđen da će ona umrijeti jedino ako je Allah ne spasi. Odnio ju je u bolnicu gdje je bila smještena. Pet sati nakon što je primljena u bolnici, dobila je vijesti da je njen sin Saud preselio na ahiret. Halid: “O majko moja, molim Allaha da ti uveća tvoje nagrade zbog Sauda.” Majka: “Hvala Allahu, hvala Allahu na Njegovoj odredbi.”

Halid: Nastavio sam pratiti majčino stanje i Allah je tako dao da su moju majku otpustili iz bolnice nakon nekoliko dana. Mjesec dana kasnije, Halid je doživio pad koji ga je ostavio paraliziranim. Vijesti su stigle do majke, koja se i ovog puta čvrsto strpila. U međuvremenu, njeni doktori su joj rekli da moraju odstraniti njenu lijevu dojku kako se rak ne bi proširio dalje. Odvežena je u bolnicu gdje je i operisana.

Majka: “O Allahu, znaš da nisam s ovom dojkom hranila haramom i nisam je koristila u nedozvoljene svrhe. Molim te Gospodaru moj učini me zbog ovoga stanovnicom u Džennetu i nemoj između Sebe i mene staviti zastor.” Ostala je strpljiva kroz sva iskušenja kada ju je njen brat obavijestio o tome da će Halid ostati paraliziran.

Kada je njen brat napustio bolnicu, nakon posjete svojoj sestri, prelazeći ulicu, udarilo ga je auto i momentalno je preselio. Naposljetku, ostao je samo Halid i njegova majka. Halid: “Tako mi Allaha, srce mi se slama od bola kada gledam majku kako plače. Rekao sam joj:’O majko moja! Moj amidža me želio obavijestiti da si izliječena, ali auto ga je pregazilo kada je pošao meni.”
Ona je ostala stamena i nije se ni našto požalila.

Onda je došao taj zlokobni dan kada je majka ležala na samrti. Bolnica je pozvala Halida i tražila da dođe jer joj se stanje pogoršalo te da bi mogla preseliti svakog trenutka. Halid: Bio sam u teškom položaju. Kako da odem majci? Ali nisam imao nikog osim Allaha i moje majke koji bi mi pomogli. Ko će sada voditi brigu o men, bio sam nepokretan. Jedan prijatelj me je odvezao k njoj. Kada sam došao, ušao sam u njenu sobu i vidio je kako leži na krevetu. Boja njenog lica se promijenila. Jezik joj je bio otekao i teško je govorila. Rekao sam joj ko sam.

Majka: “O Halide, nemam nikog poslije Allaha na ovome dunjaluku osim tebe. Savjetujem te da vodiš računa o sebi, redovno obavljaj namaz, napusti loše društvo, budi strpljiv i nadaj se nagradi od Allaha, jer moj susret s Allahom se približio.” Halid: Gušio sam se u suzama ali sam se sjetio Kur’anskog ajeta: ‘Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti‘.

Majka: “Da li ideš Halide, hoćeš li me ostaviti? O, Halide, kada Allah odredi, mi ćemo se rastati, ali te molim sine moj, kada me spustiš u kabur da nikada nećeš zaboraviti da doviš za mene. Molim te Halide da me ogasuliš i da doviš Allahu za mene, da mi se Allah smiluje i da mi olakša kabursku kaznu. Sve ovo je iskušenje i test od Allaha.”

Halid: Plakao sam i rekao joj: ‘O majko moja, ti si bila tako strpljiva, ti se nadaš nagradi od Allaha! A šta ću ja reći?’
Majka: “O Halide, ja putujem Allahu, tako mi Allaha nakon moje djece ja više ništa na ovom dunjaluku nemam.” Halid: “O majko moja, tražim od Allaha da i ti doviš za mene jer osjećam da se bliži naš rastanak.”

Majka: “O Halide sine, savjetujem te da uvijek imaš lijepo mišljenje o Allahu.” Halid: Plakao sam i plakao pa sam joj rekao: ‘O Majko moja, šta ću ja bez tebe?’ Srce mi je pucalo, nisam mogao govoriti. Majka: “O Halide, upoznala sam Allaha na mnogo načina i on me nikada nije napustio. Nikada nisam zamolila Allaha za nešto a da mi On to nije uslišao. On mene neće ostaviti u ovakvom očaju na ovome krevetu, samu i nemoćnu. Kada više ne mognem hodati, ljudi će me nositi. Kada više ne mognem pričati, ljudi će pričati umjesto mene. Vidiš sve ove žice na meni! Uzimam te za svjedoka da sam se pokajala Allahu za sve ono što su mi moje ruke zaradile!”

Halid: “Šta to znači majko moja?” Majka: “Allah zna da sam uzela 2 rijala kada sam bila vrlo mlada. Zbog toga molim Allaha da mi olakša moju smrt. Bojim se da će ta 2 rijala stati između mene i Allahove milosti!” Halid: Briznuo sam u plač! Rekao sam joj: ‘O majko moja! Zar se brineš za 2 rijala? Šta je sa onima koji su teški grješnici?’ Gledao sam je kako joj se tijelo rastaje sa dušom. Poljubio sam je u glavu i rekao sam joj posljednji put: “O majko moja! Molim te da mi oprostiš! Molim te, tako ti Allaha, oprosti mi! Oprosti mi!”

Posmatrao sam je i izgledalo mi je kao da ona gleda u nešto što ja nisam mogao vidjeti. Okrenula se prema meni i rekla mi je: “Ostavljam te Allahu na emanet, a On je taj koji svoje emanete čuva. Allah je najmilostiviji Halide, ostavljam te Njemu u emanet.” Tako mi Allaha, lice joj se tolio sijalo, vidio sam suze sreće kako joj se slivaju niz lice, podigla je desni kažiprst i izgovorila je šehadet: ‘La ilahe illa Allah, La ilahe illa Allah, La ilahe illa Allah.’

Sve je utihlo na trenutak, a onda sam opet briznuo u plač i rekao sam glasno: ‘O Allahu, iskušavao si je a ona je pokazala strpljenje. Molim te Jedini Bože da joj olakšaš kabursku kaznu i da joj se smiluješ jer se i ona meni smilovala, molim te da oprostiš sve njene grijehe. O Gospodaru moj, znam svoju majku kao onu koja se samo Tebi klanjala, onu koja je samo Tebe veličala i onu koja je često učila Kur’an’.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: