Određeni učenjaci smatrali su da je klanjač obavezan na svakom rekatu proučiti Fatihu, bez obzira da li to bilo u namazima u kojima se uči u sebi ili naglas, postupajući tako po riječima Allahovog Poslanika: ”Nema namaza onome ko ne prouči Fatihu.” (Buharija i Muslim)

Drugi su opet kazali da je Fatihu obaveza proučiti na svakom rekatu osim u namazima u kojima imam uči naglas kada će se dati prednost slušanju Kur’ana nad učenjem Kur’ana, na taj način pomirujući prividnu koliziju, postupajući po riječima Uzvišenog Allaha: “Kada se Kur’an uči, vi pažljivo slušajte”,  i riječima Allahovog Poslanika: ”Kada imam uči, vi slušajte”.

Prije nego što navedem mišljenje koja ja preferiram, smatram da je neophodno napomenuti, kao što to čine mnogi učenjaci kada govore o ovom pitanju, da je ovo samo jedno u dugom nizu pitanja u kojem su učenjaci zauzeli različite stavove, i onaj ko bude prakticirao jedno od dva spomenuta mišljenja – bez obzira koje bilo, ni u kom slučaju ne znači da je slabiji ili bolji musliman od onoga koji preferira suprotno mišljenje.Odabir jednog od dva spomenuta mišljenja nikako ne smije biti razlogom razilaženja muslimana, prezira i netrpeljivosti. Oba mišljenja su jaka, imaju dokaze kojima potvrđuju svoj stav, zato nema smetnje da čovjek odabere jedno od ova dva spomenuta  mišljenja, za koje smatra da je jače, i da postupa po njemu.

Ja lično smatram da je obaveza proučiti Fatihu u svim namazima osim u namazima u kojima imam uči naglas. Ovo se odnosi samo na prva dva rekata namaza u kojima imam uči naglas, dok je učenje Fatihe obaveza i u tim namazima na trećem ili četvrtom rekatu (kada su u pitanju akšam i jacija).

Ovaj stav odabrao je veliki broj učenjaka: Malik, Zuhri, Sevri, Ishak, ashabu-r’aj, i na kraju, to je odabir šejhul-islama Ibn Tejmijje kao i velikog broja učenjaka današnjeg doba.
A Allah najbolje zna!

Odgovorio: dr Elvedin Pezić / Minber.ba