Vrijednost donošenja salavata na Poslanika alejhiselam

Poglavlje dvije stotine četrdeset treće

Rekao je Uzvišeni Allah: “Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, i vi na njega salavat donosite i selam mu šaljite.” (El-Ahzab, 56)

Ovim ajetom, Uzvišeni Allah ukazao je počast Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i časnim učinio njegov život, ali i njegovu smrt. Spomenuo je njegovo uzvišeno i počasno mjesto koje on zauzima kod Njega, te na taj način zauvijek poništio i na propast osudio sve pokušaje onih koji žele oskrnaviti njegovu čast i ugled i pripisati mu nešto loše.

Kada kažemo da Allah donosi salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to znači da ga On hvali i ukazuje mu počast. Salavat meleka na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podrazumijeva njihovu dovu i činjenje istigfara, tj. traženje oprosta za njega, a salavat koji na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, donosi njegov ummet jeste dova i njegovo veličanje. Ovakvo tumačenje prenosi se od selefa – prvih uzoritih generacija muslimana, kako je to od Ebu Alije u vidu muallek predaje u svom Sahihu zabilježio imam Buhari.

Nekoliko bitnih koristi:

1. Lijepo je i vrlo pohvalno da osoba koja piše određeni tekst, svaki put pri spominjanju Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, imena, ponovi i nanovo napiše i salavat na njega, i to u punoj verziji, a ne skraćeno, kako to rade neki koristeći samo početna slova riječi iz salavata (a.s. ili sallallahu alejhi we sellem).
2. Isto tako, lijepo je i vrlo pohvalno svaki put pri donošenju salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, objediniti i salavat i selam te reći “sallallahu alejhi ve sellem” (neka je na njega Allahov salavat i selam), a ne samo “sallallahu alejhi” (neka je na njega Allahov salavat), ili “alejhis-selam” (neka je na njega selam – mir i spas). Na ovo upućuje prethodno citirani kur’anski ajet.
3. Pri donošenju salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, lijepo je i pohvalno donijeti salavat i selam i na sve ostale Allahove poslanike i vjerovjesnike, jer su i oni Njegovi izaslanici na Zemlji, kako o tome govore mnogi hadisi.
4. Salavat nije dozvoljeno donositi na one koji se ne ubrajaju u Allahove poslanike ili vjerovjesnike. Naime, takav postupak postao je jedna od glavnih karakteristika i obilježja novotara koji inače donose salavat i selam na one ljude koje smatraju posebno odabranim, stoga ih u ovoj novotariji ne treba slijediti.
5. Veliki broj onih koji su nekada prepisivali knjige, kada bi se god spomenulo ime Alije, radijallahu anhu, oni bi nakon njega dopisali alejhis-selam (neka je na njega mir i spas) ili frazu keremallahu vedžhehu (Allah mu lice plemenitim učinio), a to ne bi činili pri spomenu ostalih ashaba, radijallahu anhum. Pored toga što značenje ove fraze nije sporno, nju ipak ne treba spominjati pri spomenu samo Alije, radijallahu anhu, jer se njome ukazuje počast i veličanje, a obaveza je jednako postupati prema svim ashabima. Naime, prva dvojica halifa, Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, kao i vladar pravovjernih Osman, radijallahu anhu, preči su da se ova fraza spomene uz njihova imena.

Pored toga, ovu praksu, tj. spominjanje ovih fraza uz ime Alije, radijallahu anhu, prisvojile su rafidije i oni koji ih slijepo slijede, pa zbog toga mi sebi ne smijemo dopustiti da im pružimo to zadovoljstvo i postupamo kao i oni, kako smo to prethodno pojasnili, pa je i poslije spominjanja imena Alije sasvim dovoljno kazati radijallahu anhu, tj. Allah njime bio zadovoljan.

Od Abdullaha b. Amra b. El-Āsa, radijallahu anhuma, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah za taj jedan (salavat) na njega donese deset (salavata).” Muslim.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Muslim, 284.

Propisi, pouke i poruke

– Hadis podstiče na donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer to sa sobom nosi veliku nagradu i sveobuhvatno dobro.

– Svako dobro djelo udeseterostručuje se, a Allah još više povećava nagradu onome kome hoće.

– Donošenje salavata i selama na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedan je od povoda Allahovog ukazivanja milosti robu.

Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu najpreči ljudi bit će mi oni koji najviše donose salavate na mene.” Tirmizi, i kaže da je hasen – dobar.

Dokumentacija hadisa

Ovaj je hadis daif – slab. Bilježe ga Tirmizi, 484, Ibn Hibban, 908, i drugi. U lancu prenosilaca ovog hadisa nalazi se i izvjesni Musa b. Jakub ez-Zem‘i koji je slabo pamtio, a njegov šejh Abdullah b. Kejsan spada u kategoriju makbul prenosilaca.[1]

Propisi, pouke i poruke

– Imajući u vidu da ovaj hadis nije vjerodostojan, on u ovoj verziji i u ovom obliku ne može poslužiti kao vjerski dokaz. Pored toga, postoje drugi vjerodostojni hadisi koji imaju slično značenje.

– Ibn Hibban, nakon što je naveo ovaj hadis, rekao je: “U ovoj predaji nalazi se dokaz da će Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu najpreči ljudi biti oni koji su se bavili hadisom jer ne postoji niko u ovom ummetu ko više od njih donosi salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”

Kažem: Allaha molim da sve nas učini od ovakvih i da nas na Sudnjem danu proživi u njihovoj skupini, ispod zastave najodabranijeg od svih Ademovih potomaka!

Od Evsa b. Evsa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Petak je jedan od vaših najboljih dana, pa zato u njemu donosite što više salavata na mene, jer se uistinu vaši salavati meni predočavaju.’ Oni (ashabi) upitaše: ‘Allahov Poslaniče, kako će se naši salavati tebi predočavati kada ćeš biti raspadnut?’” (Evs, prenosilac hadisa) reče: “Oni (ashabi) govore: istruhnuo.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Uistinu je Uzvišeni Allah zabranio zemlji (da jede i uništava) tijela vjerovjesnika.” Ebu Davud sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.

Ovaj hadis naveden je i pojašnjen pod brojem 1158, u dvije stotine desetom poglavlju, “Vrijednost i odlike petka”.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: ‘Pokunjenog nosa bio onaj čovjek u čijem prisustvu budem spomenut pa na mene ne donese salavat!’” Tirmizi, i kaže da je hasen.

Dokumentacija hadisa

Ovaj je hadis sahih li gajrihi, tj. vjerodostojan, ali ne sam po sebi, već na osnovu drugih hadisa koji imaju slično ili isto značenje, a sami po sebi su prihvatljivi. Bilježe ga Tirmizi, 3545, Ahmed, 2/254, i Hakim, 1/549, sa dobrim lancem prenosilaca.

Pored toga, ovaj hadis pojačavaju mnoge druge slične predaje koje se prenose od skupine ashaba, pa ga one uzdižu na stepen sahih, tj. vjerodostojnog hadisa, a Allah najbolje zna.

Manje poznata značenja

pokunjenog nosa bio – neka mu se nos uz prašinu prilijepi. Ovo je inače fraza kojom se neko želi poniziti i omalovažiti te istaći prijezir prema njemu.

Propisi, pouke i poruke

– Obaveza je donijeti salavat i selam na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bude spomenut.

– Donošenje salavata i selama na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo u usmenoj ili pismenoj formi, tj. izgovaranjem ili pisanjem, jedan je od uzroka ponosa i časti i na ovom i na budućem svijetu.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nemojte moj kabur učiniti svetkovinom, donosite salavat na mene jer, zaista, vaši salavati meni dolaze bez obzira gdje se vi nalazili.’” Ebu Davud sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.

Dokumentacija hadisa

Ovaj je hadis hasen – dobar. Bilježe ga Ebu Davud, 2042, Ahmed, 2/367, sa senedom čiji su prenosioci pouzdani osim Abdullaha b. Nafia es-Saiga, čije je pamćenje u određenoj, skoro zanemarljivoj mjeri, bilo slabo, pa hadisi koje on prenosi ne spadaju ispod stepena hasen – dobrog hadisa.

Manje poznata značenja

Nemojte moj kabur učiniti svetkovinom – nemojte ga obilaziti mahsuz, odnosno, nemojte kretati na putovanje samo radi posjete mome kaburu.

Propisi, pouke i poruke

– Nije dozvoljeno kretati na posebno putovanje s primarnim ciljem da se obiđe mezar Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, već se na takvu vrstu puta kreće s namjerom da se posjeti njegova džamija jer je ona jedna od tri odabrane džamije koje je dozvoljeno mahsuz posjetiti, kako je to potvrđeno šerijatskim tekstom. Nakon što čovjek stigne u Poslanikovu džamiju u Medini, tada mu je dozvoljeno i preporučeno da posjeti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, kabur.

– Ovaj hadis podstiče vjernika, muslimana, na donošenje salavata i selama na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez obzira gdje se on nalazio i u kojem mjestu bio, jer njegovi salavati i selami bivaju preneseni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Uzvišeni Allah zadužio je meleka da Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi sve salavate i selame koje na njega donesu vjernici, kako je to pojašnjeno u vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu. Ako znamo ovo, onda nam je jasno da postupak koji je poznat i proširen među masama, a koji se ogleda u tome da ljudi budućim hadžijama i onima koji odlaze na umru ili u posjetu Poslanikovoj džamiji u Medini, kažu: “Poselami Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”, nije ništa drugo do novotarija koju treba negirati, jer, shodno prethodnom hadisu, nema nikakve razlike između onoga ko na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, donese salavat i selam u blizini njegovog kabura ili onoga ko to učini na bilo kojem drugom, udaljenom mjestu.

 ______________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović