Ramazan

Zar nije kucnuo čas da iskoristimo Ramazan?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

O ti, koji si život proveo u nepokornosti Svevišnjem, o ti koji si nemaran prema ovom mjesecu (Ramazanu), i koji si ga upropastio… O ti, čije su opskrba odgađanje i nemar, a kako je to ružna opskrba! O ti, koji si učinio da Kur’an i mjesec Ramazan budu svjedoci protiv tebe, pa kako očekuješ da se oni zauzimaju za tebe? O robovi Allahovi, stigao je mjesec Ramazan, u kojem je objavljen Kur’an i čiji su dani radost za vjernike…

Allahova je Knjiga ta koju slušate i koja se uči među vama; to je Kur’an koji da je poslan planini, vidjeli biste je kako se raspukla od straha i poniznosti – ali i pored toga, nema među nama srca koje se boji, nema očiju koje plaču, dani posta ne utječu na smanjenje grijeha pa da budu od koristi, noćni namazi protiču bez skrušenosti i klanjač se ne može nadati njihovoj nagradi…

Srca su nam prazna od straha od Allaha pa su stoga napuštena i prazna od bilo kakvog dobra, tama ih grijeha prekriva i ona su slijepa i gluha… Koliko smo samo ajeta čuli, a naša su srca i dalje poput kamena, pa i tvrđa! Koliko je Ramazana prošlo pored nas, a naše je stanje i dalje slično onima koji su osuđeni na prokletstvo!

Omladina naša i dalje slijedi mladačke prohtjeve i strasti, a stari ne uzimaju pouku iz upozorenja da ostave griješenje i zla djela kako bi mogli biti među onima čistima. Gdje smo mi u odnosu na ljude koji se odazivaju kad čuju poziv k Allahu pozivača?
A kad im se ajeti uče, njihova se srca smekšaju. A kada poste, njihovi jezici, uši i oči takođe poste. Zar nam oni nisu uzori koje trebamo slijediti?

Kako je samo velika udaljesnot između nas i onih čistih! Udaljeniji smo od njih nego što je razdaljina između Saffe i Merve! Mi i kad lijepo govorimo, tad su nam djela loša. Nema snage niti moći izuzev s Allahom, Uzvišenim i Hvaljenim, i On nam je dovoljan.

O dušo, čestiti su uspjeh postigli bogobojaznošću
Oni istinu spoznaše dok je moje srce slijepo
O ljepote li izvanredne njihove – dok ih noćca skriva
Njihov nur prestiže sjaj zvijezda
Noći provode uz zvuke sjećanja na Allaha
Njihovi su životi očišćeni učenjem Kur’ana
Njihova se srca ispraznila radi spomena
Njihove su suze poput nanizanih bisera

Njihove zore osvit sija na njima
Časna odjeća blagosti je najljepši ukras
Teško se tebi, dušo moja, zar se nećeš probuditi?
Pa da se okoristiš prije nego mi noge posrnu?
U prohtjevima i beznačajnim stvarima ti je vrijeme prošlo
Pa prihvati ono što je ostalo, i okoristi se…

Autor: Ibn Redžeb El-Hanbeli, rahimehullah
Za N-um preveo i obradio: Nedim Botić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: