Zovem se Tarik, ali nisam musliman…

Priča o tome kako sam prihvatio islam nije duga priča, ali priča o tome kako me Allah nastavio voditi nakon što sam ušao u islam više inspirativna priča. Ipak, ova priča počinje mojim imenom. Na rođenju sam dobio ime Tarik. U 60-ima, 70-ima, pa čak i 80-ima, nije bilo toliko neobično da neki Amerikanci svojoj djeci daju afrička imena. Mnogo puta, imena koja su birali iz Afrike zapravo su bila islamska imena, što se dogodilo i s mojim imenom.

Kroz svoj život prije islama povremeno sam sretao druge ljude po imenu Tarik, ili nekoga ko je znao značenje mog imena i pitali bi me: “Znaš li šta tvoje ime znači?” Ponosno bih odgovorio kako su me učili: “To znači ‘zvijezda prodornog sjaja’.” Ponekad bih dodao priču o slavnom zapovjedniku Tariku ibn Zijadu koji je osvojio Španjolsku 711. godine. Ironično, iako sam znao te važne činjenice o značenju svog imena, nisam znao islamski značaj mog imena sve do kasnije, dok sam bio student na koledžu.
______________

Upisao sam koledž sa 16 godina, smjer biologija, s namjerom u to vrijeme da postanem liječnik. Znao sam da ću, ako ću imati tako veliku odgovornost, trebati dobru metodologiju koju ću slijediti u životu. Tijekom prve godine počeo sam čitati Bibliju, ali umjesto da me to učini boljim kršćaninom, pojavila mi se sumnja u kršćanstvo. Dok smo te godine proučavali čudesnu složenost stanične biologije, nekoliko mojih kolega i ja ponovno smo time potvrdili svoju vjeru u Boga, Stvoritelja i da stvaranje svega nije bila puka slučajnost kako su neki znanstvenici tvrdili.

Tijekom proljetnih praznika vodio sam teološku raspravu s bakom s kojom sam bio vrlo blizak. A ona je, unatoč tome što je kršćanka, dala izvanrednu izjavu na koju sam obratio veliku pozornost.

Rekla je: “Obožavam Boga i molim se Bogu, a Isusa volim, ali se osjećam sigurnije obožavajući Boga i moleći se direktno Njemu!” Savjetovala mi je da se više ne molim u ime Isusovo i da se samo molim Bogu! Kad sam se nakon tog razgovora vratio na koledž, nastavio sam moliti svaku večer prije spavanja kako su me učili odmalena. Ali odlučio sam da ću svoje molitve usmjeravati samo Bogu.

Nakon što sam donio tu odluku, počeo sam se osjećati krivim zbog molitve ležeći u krevetu. Tako sam počeo moliti klečeći na rubu kreveta, što mi je bilo bolje. Još uvijek u potrazi za nečim što bi me sigurno vodilo kroz život, jednog sam dana zamolio Boga da me vodi dok sam šetao kampusom.

Tijekom moje prve godine na koledžu, kolega student za kojeg sam znao da je prihvatio islam me je vidio kako hodam kampusom i pozdravio me sa “es-selamu alejkum” (mir neka je tobom)! Budući da sam odrastao sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Chicagu, čuo sam ovaj pozdrav mnogo puta, pa sam odgovorio: “Ve alejkum selam!”

Zatim me je upitao da li sam musliman, na što sam odgovorio: “Ne. Ja sam protestant, kršćanin.” On je odgovorio: “Oh! Mislio sam da si musliman jer se zoveš Tarik!”. Nedugo nakon tog susreta, došao je na predavanje koje smo imali ja i nekoliko kolega iz razreda i pokušao nas je informirati o islamu. On je bio vrlo mlad i vrlo nov u islamu, tako da nije znao mnogo. No on nas je upozorio na opasnosti molitve drugima mimo samog Boga.

Naravno, to je bila poznata izjava, ali još uvijek nisam znao mnogo o islamu. Kad sam se tog ljeta vratio kući, zaposlio sam se kao telemarketing operater i upoznao muslimana po imenu Ahmad. Jedan dan sam ga pitao: “Jesi li ti musliman?” Nasmiješio se i odgovorio: “Da, Tarik. A ti?” Odgovorio sam: “Ne. Ja sam protestant.” Nasmiješio se i rekao: „S imenom kao što je Tarik trebao bi biti musliman.” Počeo mi je govoriti o tevhidu (Božija jednoća). Bio sam impresioniran konceptom islamskog monoteizma.

Na kraju me pozvao u svoju kuću i pokazao mi primjerak engleskog prijevoda Kur’ana. Bio sam jako impresioniran poštovanjem koje je imao prema ovoj knjizi, pa sam ga zamolio mogu li je posuditi kako bih je pročitao. On je nevoljko pristao, rekavši da je to njegov jedini primjerak Kur’ana, i zamolio me da je držim čistom i ne odlažem na pod i sl. Jedva sam čekao pročitati!

Dva tjedna kasnije, pozvao sam Ahmeda u svoju kuću i ponovno smo sjedili i razgovarali o islamu. Rekao sam mu da vjerujem da je Kur’an istina i da želim postati musliman. Već sljedećeg dana otišli smo zajedno u Islamski centar u Washington i ja sam prihvatio islam. Nekoliko godina nakon mog obraćenja, Allah me blagoslovio da mogu studirati islam na Islamskom sveučilištu u Medini gdje sam stekao diplomu saradnika arapskog jezika i diplomu prvostupnika hadiskih znanosti.

Nadam se da će priča o tome kako sam došao u islam potaknuti druge da prihvate istinu i vrate se čistoj vjeri. Također se nadam da će moja priča ohrabriti moju braću i sestre muslimane da podijele pravu poruku islama onima oko sebe riječima i djelima.

Izvor: Discovering islam