Tekstovi

Iskušenja su, često, uzrok tuge, očaja i depresije. Nerijetko, ljudi dođu i do suicidnih misli, kao da će smrt odagnati njihova iskušenja. Hoće, na ovom svijetu. Ali, ovaj svijet je svakako prolazan. Zar smo spremni izgubiti Ahiret, vječnost, radi dunjaluka? Tuga i očaj su stanja koja voli šejtan i koja koristi kao priliku da napakosti vjerniku, putem vesvesa (ružnih misli) kojima mu se približava.

Da šejtan donosi ružne misli čovjeku, dokaz su riječi Uzvišenog Allaha: “A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.” (El-Fussilet, 36.)

Allah Uzvišeni nas ne iskušava da bi nas bacio time u očaj, već da  bi nas približio Sebi i da bi se potvrdilo naše vjerovanje u budući vječni svijet, kao i u prolaznost ovog svijeta.

Uzvišeni Allah u Kur’anu spominje tugu Musaove majke zbog Musaa, alejhisselama: „I mi nadahnusmo Musaovu majku: ‘Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.“ (sura el-Kasas, 7)

„Ne tuguj i ne strahuj“ poruka je od Uzvišenog, koja nam treba biti na umu prilikom svakog iskušenja. Da ne tugujemo – jer bez Allaha se nije moglo desiti. Da ne strahujemo, jer Allah zna kako će se iskušenje odvijati i samo On je kadar olakšati ga i otkloniti, te završiti dobrim.

Tuga i strah ujedno čovjeka onemogućavaju da djeluje. One su nevidljivi okovi koji u okviru misli, samo u glavi čovjeka, bivaju, budu i završavaju se. Umjesto da se fokusiramo na ono što možemo učiniti, mi tonemo mislima sa onim što ne možemo promijeniti.

Da trebamo biti fokusirani na ono što je u domenu naših mogućnosti, ukazuje i ajet u kojem Uzvišeni Allah govori o hazreti Merjem: „I on je, niže nje, zovnu: „Ne žalosti se, Gospodar tvoj dao je da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela!“ (sura Merjem, 24-26)

Tuga, žalost i očaj zbog jednog problema nam zatvori oči pred mnoštvom blagodati koje nam je Allah darovao. Razmišljanje šta bi bilo kad bi bilo, šta je moglo da ne bude ili šta je trebalo biti, drži nas na jednom mjestu.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Jak i snažan vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, a u svakom od njih dvojice je dobro. Teži onome što će ti koristiti, tražeći pomoć od Allaha i nemoj očajavati! Ako te zadesi nešto, nemoj reći: – Da sam uradio tako i tako bilo bi tako i tako, nego reci: – Kako je Allah odredio, tako je i bilo, jer zaista govor: „Da sam…“ otvara vrata šejtanu.“ (Muslim)

Kada nas zadesi iskušenje, povećajmo istigfar (pokajanje) i dobra djela. Povećajmo činjenje dove Gospodaru i popravimo svoj odnos sa Allahom.

Fokusirajmo se na ono što možemo činiti i na ono što možemo promijeniti. Zaposlimo svoje misli nečim korisnim. Ako se čvrsto oslonimo na Allaha i činimo ono što možemo, On će nam pomoći da se uzdignemo iznad situacije u kojoj se nalazimo, i da uspjeh na oba svijeta postignemo. A od Njega jedino naš uspjeh i zavisi.

O svojim iskušenjima ne kazujmo svakom. Allahu ih iznosimo, i samo onim ljudima za koje smo sigurni da nam neće pomoći šejtana protiv nas govoreći nam riječi tuge, očaja i nerazumijevanja. Ili da nam neće još više nauditi. Nije sramota razgovarati sa psihologom. Nije sramota zatražiti stručni savjet i izraziti svoju nesposobnost u suočavanju sa iskušenjem.

Također, iskušenja su prilika da radimo na sebi. Da krenemo na seminare, edukacije, kurseve ili da upišemo fakultet. To će nam pomoći da se udaljimo od depresivnih misli i da fokus preusmjerimo na nešto drugo.

Molim Allaha da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti. I da otkloni od nas iskušenja. Da nam tugu radošću zamijeni i da nikada Ahiret zbog dunjaluka ne izgubimo. Amin.