Tekstovi

Google, u 0,49 sekundi, opisuje duhovnost ( eng. Spirituality ) kao kvalitetu brige za ljudski duh ili dušu, za razliku od materijalnih ili fizičkih stvari. Sve vjere imaju neki oblik duhovnosti. Prepoznavanje da smo više od opipljivog, materijalnog postojanja, da imamo duhovnu stvarnost, možda je osnova većine religija. Nematerijalno, duhovno postojanje i duhovnost složena je tema za raspravu, posebno jer živimo u svijetu opsjednutom materijalnim.

U pokušaju boljeg razumijevanja duhovnosti, moglo bi biti korisno pogledati šta duhovnost znači u različitim religijama. U islamu to je životno putovanje rasta, iskrenosti i predanosti Stvoritelju, a ne prolazni trenutak uzbuđenja ili duhovnog poticaja. Obožavanje u islamu je težnja za duhovnim zdravljem i rastom izvan materijalnog postojanja. Uzvišeni Allah, znajući koliko je ovo važno za naše duhovno zdravlje, a također i znajući koliko nas materijalni svijet može omesti, uputio nas je na pet stubova islama kako bismo preusmjerili svoje živote, svoje energije i svoju ljubav prema Njemu.

Bog Uzvišeni nam daje fizička djela kako bismo duhovno rasli, pronašli mir i zadovoljstvo s Bogom, sa samima sobom i ostalim Njegovim stvorenjima.

Pet puta dnevno, muslimani ostavljaju sve ono šta rade kako bi se ponovno povezali s Bogom u molitvi.

Jednom godišnje, na mjesec dana, muslimani ostavljaju hranu, piće i intimnost sa supružnicima tijekom dnevnog svjetla kako bi nahranili i ugasili žeđ duše, kako bi preusmjerili svoj fokus na povezivanje s Stvoriteljem.

Muslimani barem jednom u životu napuštaju svoj dom i sve šta poznaju i vole kako bi otputovali do prve građevine posvećene obožavanju Allaha, kako bi se podsjetili da njihova krajnja vezanost treba biti uz njihov izvor, Vječnog.

Ali to ne znači da je traženje Boga i poznavanje Njega ograničeno na vrijeme molitve ili posta itd.

Svako djelo koje netko poduzme može biti čin obožavanja ako se čini u skladu s onim što je Bogu drago (moral i etika – ovaj standard poznajemo kroz primjere Poslanika s.a.v.s. i slijeđenje njihovog puta) i s namjerom da se teži bliskosti s Njim.

Sve se to odražava u svjedočanstvu vjere – Nema boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik. Allah je naš Izvor, izvor upute, ljubavi, mira i zadovoljstva. I svaki napor treba biti učinjen u nastojanju da se približimo Njemu. Stubovi su osnova kako se nikada ne bismo previše udaljili od naše veze s Bogom. Ali u islamskom obrazovanju, dobri maniri, poniznost i ljubaznost prema Božjem stvaranju također su bitni za zdravlje duha jer predstavljaju prepoznavanje da sve potječe iz istog jedinstvenog Izvora.

Duhovnost u kršćanstvu

Postoje mnoge kršćanske frakcije i mnoštvo pogleda na to šta duhovnost znači. Ali ako se vratimo osnovnoj definiciji što je duhovnost – prepoznavanje da smo više od materijalnog postojanja, da imamo duhovnu stvarnost – to nam može biti korisno.

U mnogim religijama ovo duhovno postojanje zahtijeva višu duhovnu silu i stoga vezu s tom silom, Bogom. Zbog te veze između duha i Boga, kršćansko vjerovanje u Trojstvo oblikuje kršćansku duhovnost. Kroz ova tri entiteta – Boga Oca, Isusa i Duha Svetoga – kršćanski pogled na Boga, oni traže duhovni život. Kršćanstvo ima velike unutarnje razlike: katolička i pravoslavna duhovnost naglašavaju sakramente, asketizam, monaštvo. Protestantske tradicije naglašavaju vjeru, milost i osobni odnos s Bogom.

Kršćanska duhovnost temelji se na odnosu s Bogom kroz vjeru u Trojstvo, a duhovni život se shvata kao unutarnje preobraženje kroz vjeru i ljubav.

Duhovnost u budizmu

Budizam se temelji na duhovnom razvoju pojedinca, ne na vjeru u Boga.. Budisti vjeruju da ništa nije trajno. Duhovne prakse budističke tradicije značajno se razlikuju među njezinim nekoliko glavnih varijanti, ali sve su usmjerene prema konačnom oslobođenju od patnje i njegovanju mudrosti i suosjećanja.

Duhovnost u budizmu temelji se na osobnom putovanju ka okončanju patnje. Ne radi se o povezivanju ili čak identificiranju većeg Bića od vlastitog ja ili duha. Zaključno, budistička duhovnost usmjerena je na osobni put oslobađanja od patnje kroz moral, meditaciju i mudrost, bez odnosa s Stvoriteljem.

Općenito, pojam duhovnosti teško je to opisati onima koji nisu razvili duhovnu zrelost ili čak razumijevanje duhovnog postojanja.

Mnogi ljudi koji prihvate islam kažu da ih vjeri privlači upravo taj nekomplicirani koncept duhovnosti. Najznačajnije je to šta obraćenici pronalaze duboku vezu s Bogom koju ne bi mogli pronaći ni u jednoj drugoj vjeri. I kažu da je upravo ta veza ono što u njihova srca donosi pravi mir i zadovoljstvo.

Ono šta islamsku duhovnost suštinski razlikuje od drugih jeste potpuna jednostavnost i čistoća odnosa između čovjeka i Boga – bez posrednika, bez mistifikacije samog Stvoritelja.

Izvor: uz manje izmjene prevedeno sa www.aboutislam.net