Čuvaj svoj jezik, jer ti ne znaš koga Allah voli. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Zaista je Allah rekao: Ko uznemirava mog evliju, objavit ću mu rat.“  Ti kada kažeš o čovjeku ružnu riječ, može biti da je taj čovjek kod Allaha na posebnom stepenu, može da padne na sedždu i zaplače Allahu i da se požali na tebe, neće dići glavu a da te neki belaj ne snađe. Ti ne znaš ko je on kod Allaha!

Pa pazi dobro kako ćeš se prema muslimanima odnositi. Čovjek treba dobro paziti šta govori, šta prenosi, da provjeri tvrdnje koje iznosi, jer za sve će biti pitan „ni riječ jednu ne izgovoriš a da nije tu onaj koji sve to pomno bilježi“. Sve će biti zabilježeno.

Naročito što mi danas živimo u vaktu kada je protok informacija veliki, priče rekla-kazala, i lahko sebi čovjek može, s jako malo truda, navući veliki grijeh na vrat. Živimo u vremenu kada popravljamo druge, a nismo sebe popravili.

Danas možemo čuti kako kažu neka naša braća, Allah im dao svako dobro – daije nas popravljaju po pitanju vjere, a mi ćemo njih popravljati po pitanju politike, pa uzajamno koristimo jedni drugima. Lijepo, da koristimo jedni drugima, to je odlično, ali mi moraš, živ bio, kazati gdje si ti to učio politiku i političke nauke, a taj daija nije imao priliku da nauči to što ti učiš? Iz koje ti to literature učiš, koji su izvori tvojih političkih informacija, a daijama nisu dostupni?

Mediji. Sjediš i otvoriš stranice, pročitaš šta je rekla dnevna štampa, i to su tvoji izvori. Ništa više. Na osnovu čega da ti njega popravljaš? Radiš u ambasadi pa ti dolaze neke informacije koje niko ne zna u državi? Pa onda poredaš ljude ispred sebe da im ispričaš ono što niko ne zna? Reci, na osnovu čega da popravljaš? Nije problem, čovjek treba da uzme znanje od svakoga, mlađi ili stariji, nije bitno, ali je bitno da to bude znanje, a ne da sebi čovjek umisli „eto ja znam, a neko ne zna“.
___________________

Slušaš daiju 20 godina, možda se pola tvoje porodice preko tog čovjeka pokajalo i vratilo vjeri, i  sad za njega kažeš: „taj je za mene mrtav!“ Taj daija je sad ili na predavanju ili se vraća s predavanja ili priprema predavanje, i ti kažeš „on je za mene mrtav“. Ti si samom sebi uskratio hajr, a nećeš njemu nauditi. Pisati i blatiti po internetu zna svako, ali malo je onih koji znaju raditi kao ovi što ih blatiš.

Hvališ daiju i jednu riječ pogriješi (po tvome viđenju), i to bude politička greška – „mrtav do Sudnjeg dana!“ Zapamtite, onaj ko je spreman da te pretjerano hvali on je spreman i da te pretjerano kudi. Jednom ekstrem, uvijek ekstrem, nema kod njega sredine, samo krajnosti. Ili gine za tebe, ili gineš od njega, nema umjerenosti. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Kada voliš svoga prijatelja, voli ga umjereno, možda ti jednog dana bude neprijatelj. A kada si s nekim u neprijateljstvu, budi umjeren u tome, možda ti sutra bude prijatelj“. Pa kada god ga pogledaš u lice stidiš se onoga što si radio i pričao.

Ponašamo se kao da su određeni ljudi koji su dokazali svoj patriotizam i ljubav prema domovini, narodu i vjeri, kao da su najveći din dušmani. Kao da jedva čekaju nekoga ko će rušiti dini islam. Pričamo kao da nikakvih drugih obaveza nemamo. „Ne smeta mi ništa drugo oko mene što je suprotno dini islamu, sav fesad mi ne smeta, ali mi smeta moj brat musliman koji nije mog političkog ubjeđenja! I želim da razum svih ljudi bude kao moj razum, da razum svih ljudi stavim u jednu čašu.“

Znam čovjeka koji je bio jedne političke opcije, salijetao je ljude za glasove, i onda promijeni političku opciju, i ko god nije njegove političke opcije taj je munafik, izdajnik, na granici kufra. Jednom ekstrem – uvijek ekstrem. Nema sredine, nema umjerenosti.

Ako moraš da izneseš svoje uvaženo mišljenje jer će BiH politička scena biti uskraćena jedne velike analize, jednog jako bitnog stava, pa lijepo kaži „daija pogriješio“, prihvatićemo, nije sporno. Ali kakav munafik bolan? Čovjek koji voli Allaha, voli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, voli svoj narod, voli svoju zemlju, ne želi joj zlo. Pogriješi po tvome viđenju, je li zbog toga munafik?

Ne mogu razumjeti kako neko može reći tako krupne riječi za čovjeka koji je lav islama na ovim područjima, koji radi i dan i noć za vjeru, koji je toliko hajra uradio da se taj hajr prelio preko Evrope. Kako imaš hrabrosti kazati da je čovjek izdajnik i munafik? Otkud ti hrabrost? Ti ne znaš šta ti iz usta izlazi, ti ne znaš šta pričaš, to je problem. Ti uopće nisi svjestan šta si rekao.

Aiša, radijallahu anha, je pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, samo rukom pokazala kako je jedna žena niska, nije ništa ni rekla. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ti si kazala riječi koje kada bi se pomiješale sa morima, promijenile bi boju mora.“ A nije ništa ni kazala, samo je pokazala. A nekad pokret rukom kaže više nego hiljadu riječi.

Takođe je jedne prilike imitirala (ismijavajući) jednu osobu, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne bih volio da sam učinio to što si ti učinila nego da dobijem to i to.“ Da mi neko da cijeli dunjaluk. A ti nekome kažeš da je munafik!

Kao da je jedna stranka hilafet Omera ibn Abdul-Aziza a ova druga Kemal Ataturk, tako se ponašamo! Ja nemam ništa protiv da ti smatraš jednu političku opciju boljom od druge, nemam problem ni da kažeš da sam ja pogriješio, ili neko peti, deseti, nije problem nikakav, ali ne dolazi to do stepena nifaka, do stepena kufra, do stepena izdajnišva.

Mi smo vjernici, mi se vraćamo na Kur’an i na sunet, na odnose jedni prema drugima. Pa ne govorimo takve stvari ni ljudima koji su se razišli u akidi sa nama, nego kažemo da su ljudi željeli hajr ali su pogriješili. Katade ibn Di’ame Es-Sudusi , znate šta je on rekao? Da loša djela nisu od Allaha. On je imam ummeta, a imao je kaderijskih ubjeđenja. Ali kaže imam Sefarini: „Ne znam da je iko od učenjaka odbio njegove rivajete zbog toga. Ima more dobrih djela, to što je bilo molim Allaha da mu oprosti.“ A kaderijska skupina je skupina koja je zabludjela bez razilaženja među ehlu sunetom. A danas kod nas je „ja ću ti oprostiti hiljadu i jednu grešku u akidi, ali jednu političku nikad!“ Odakle je ovo došlo ne znam, a da je pogrešno znam sigurno. To nije ono što Allah traži od nas.

Ovo ne govorim zbog onih koji samo o ovome bruje, već zbog vas koji bi se eventualno mogli upecati na takve priče i riječi. Diraš u daije i volontere, a te ljude kada bi pozvao u pola noći i rekao „dođi“ rekao bi „gdje treba da dođem, reci kakav hajr treba da uradim za ovo domovinu i narod?“ Ali ne, on je izdajnik zato što ne razmišlja kao ti. Žalosno da ne može biti žalosnije. I neće nam stanje biti bolje dok se mi ne popravimo.

Mi znamo da treba da budemo jedinstveni, da treba da stanemo u jedan saff, pa i uz te neke razlike, govorim o vjernicima. Mi smo jedni drugima najpreči. Ovu zemlju ne vodimo mi, nismo je nikada ni vodili, od Dejtona pa nadalje nisu je bošnjaci vodili, nego je vodi neko sa strane, to svi znamo. To je kao kad ti komšija uzurpira kuću pa ti kaže šta smiješ da radiš u svojoj kući. Zato smo mi najpreči da smo zajedno, da se čuvamo tih teških kvalifikacija. Slijedi šta hoćeš, to je tvoje, ja ne ulazim u to, ali mani se časti muslimana!

Osnovne lekcije nismo savladili koje se tiču dini islama, o našem bratstvu i ophođenju jedni prema drugima. Znamo li komunicirati? Ako se i razilazimo u mišljenjima, ostaje bratstvo islama među nama, to nas veže bolan. Ako mi ovako rezonujemo stvari, šta onda da očekujemo od ljudi koji nisu vjernici?

Molim Allaha da nas sačuva iskušenja, da nam sačuva našu domovinu od unutrašnjih i vanjskih dušmana, a mnogo ih je, da ujedini naše safove, da nas urazumi prije nego što dođe neko sa strane da nas „urazumi“. A niko nas neće ujediniti osim nas samih.

Dr Safet Kuduzović