Poučne priče i tekstovi

Mudar starac sjedio je na obali rijeke. Ugledao je mačku koja je pala u vodu. Mahala je šapicama pokušavajući se spasiti od utapanja. Dakle, ovaj čovjek je odlučio spasiti mačku. Ispružio je ruku, ali ga je mačka ogrebala. To ga je zaboljelo i on je povukao ruku natrag. Međutim, minutu kasnije, ponovno je ispružio ruku da spasi mačku, ali ga je ona iznova ogrebala, pa je starac opet povukao ruku. Minutu kasnije, ponovno je pokušavao treći put.

Jedan čovjek koji je situaciju promatrao u blizini, viknuo je ovom starocu: „O, mudrače! Nisi naučio lekciju ni prvi put, ni drugi, a sada pokušavaš spasiti mačku treći put?“

Mudri starac nije obraćao pažnju na drugog čovjeka i nastavio je pokušavati sve dok nije uspio spasiti mačku. Zatim je prišao čovjeku i potapšao ga po ramenu govoreći:

„Sine moj, u mačjoj je prirodi grebanje, a u mojoj je prirodi voljeti i suosjećati. Zašto si htio da dopustim mačjoj prirodi da nadvlada moju? Sinko moj, postupaj s ljudima uvijek prema svojoj prirodi, a ne prema njihovoj, bez obzira kakvi su, i oprosti bez obzira na to kakva su im djela koja te ponekad povrijede i nanose ti bol.“

I ne obraćajte pažnju na sve glasove koji vas glasno pozivaju da ostavite iza sebe svoje dobre osobine . Uglavnom zato jer druga strana ne zaslužuje vaša plemenita djela, zapamtite da nikada ne žalite za trenucima kada ste nekome učili dobro i pružili mu sreću, čak i ako ta osoba to nije zaslužila.

I dovoljno je to što imaš Gospodara koji će te za dobro dobrim nagraditi .

„Postoji li ikakva nagrada za dobročinstvo osim dobročinstva?“  (Kur’an 55:60 )
______________

Ova priča nas podsjeća da istinska veličina čovjeka nije u tome kako se ponašamo prema onima koji nas vole i poštuju, već prema onima koji nas povrjeđuju i koji su nezahvalni ili ne cijene naš trud.
Mudri starac pokazuje da dobrota i saosjećanje nisu reakcija na tuđe ponašanje, nego odraz vlastitog karaktera i unutarnjih vrijednosti.

Ako dopustimo da nas tuđa grubost, nezahvalnost ili zlo promijene, onda mi gubimo toplinu srca i čistoću našeg nijjeta. Oprost ne znači odobravanje nečijeg lošeg ponašanja, već oslobađanje vlastitog srca od tereta mržnje i želje za osvetom.

Poruka je jasna: čuvajmo svoje dobre osobine bez obzira na okolnosti, jer naša priroda treba biti vođena našim uvjerenjima, a ne manama drugih. Dobro koje činimo, ako Bog da nikada neće biti izgubljeno, čak ako ga možda drugi ne prepoznaju, Uzvišeni Allah vidi i nagrađuje.

Izvor: www.aboutislam.net