Ne mogu se natjerati na namaz…

PITANJE: Es-selamu alejkum, u islamu sam već godinu dana elhamdulillah, ali imam probleme sa koncentrisanjem u namazu i sa samim namazom. Ne mogu se natjerati na namaz, želja mi je da klanjam sve namaze i budem prava muslimanka. Ne znam kako da si pomognem, živim u kraju gdje ima malo muslimana. Svi moji najdraži daleko su i oni mi jedini podršku daju. U mjesecu ramazanu dobila sam želju i za pokrivanjem, ali moji roditelji to ne žele. Mama mi je rekla ako to uradim mogu zaboraviti na nju i njenu familiju i da bi uradila grozne stvari. Misli da su to vehabije. U kući nam se nalazi zabranjena hrana, alkohol… Oni poštuju što sam se okrenula vjeri, ali me i ne podržavaju. Dovim i za sebe i za svoje roditelje. Kad pomislim na Sudnji dan suze se proliju po licu zbog njih.

SAVJET: Bismillahi we salatu we selamu ala Resulillah, Cijenjena sestro u islamu, molim Uzvišenog da te nagradi i učvrsti tvoje srce u Njegovom dinu. Tvoje pitanje sadrži dvije veoma bitne teme, na koje ćemo pokušati da damo koristan savjet, uz Božiju pomoć i podršku.

1. Teško koncentrisanje i problemi s namazom

Namaz je stub vjere i kao takav izuzetno je bitno da svaki musliman povede o njemu računa. A čovjek jedino ima koristi od skrušenog i poniznog namaza, kao što kaže Uzvišeni: „Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.“ Kur’an, El-Mu’minun, 1-2. Skrušenost i poniznost su ibadeti i djela srca, a prepoznaju se po smirenosti udova i poniznosti prema Allahu. U Kur’anu Uzvišeni opisujući Svoje poslanike, kaže: „…Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.“ Kur’an, El-Enbija, 90. A naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se je utjecao od srca koje nije skrušeno. Moramo biti svjesni da je slabost imana glavni povod da naše srce odluta i zaboravi na namaz.

Praktični savjeti za popravak odnosa prema namazu:

– Upornost u dovi, činjenje istigfara i što više spominjanja Allaha.

– Što više poznaješ Allaha, više se raduješ stajanju pred Njim. Kad se u čovjekovoj duši ustali spoznaja veličine i ljepote Stvoritelja, i kad se podsjeti da mu je Allah omogućio da stane u namaz i da ga doziva, nema sumnje da će čovjek jedva čekati vakat namaza i da će mu on biti izvor mira i spokoja. Dakle, kako bi to postigla savjetujemo da počneš s svakodnevnim čitanjem islamske literature i promišljanjem o ajetima Kur’ana. S povećanjem znanja o islamu, povećava se i slast u ibadetu: „…A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan i On prašta.“ Kur’an, El-Fatir, 28.

– Za svaki namaz nastoj da pripremiš svoje srce. Kako? Tako što ćeš sebe podsjećati na ahiret, na odgovornost stajanja pred Allahom, o blagodatima i vrijednostima namaza; čitaj hadise i ajete koji govore o obećanim nagradama i deredžama. Prisjeti se nagrade koju imaš, i koja je neusporedivo veća od bilo kakvog dunjalučkog bogatstva, kao što ističe Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu o fadiletima uzimanja abdesta: „…pa ako potom ustane na namaz i zahvali Allahu, i pohvali Ga, i veliča Ga s onim što samo Njemu i dolikuje, i svoje srce praznim učini od svega mimo Allaha, bit će čist od svojih grijeha kao na dan kad ga je majka rodila.“ Muslim

– Razumijevanje onoga što učiš u namazu: Kad bi slušala neko predavanje ili čitala knjigu na nekom nepoznatom jeziku, npr. portugalskom, da li bi ti bilo zanimljivo? Da li se mogla skoncentrisati i uživati? Naravno da ne bi. Identičan je slučaj i s namazom. Ako ne poznaješ značenje dova i ajeta koje učiš, nećeš se moći skoncentrisati niti biti skrušena, jer će tvoje misli lutati s teme na temu, i jedva ćeš čekati da predaš selam. I naravno da će i tvoja želja za namazom oslabiti jer ne vidiš u njemu izvor sreće. Stoga je savjet da naučiš značenje onoga što učiš u namazu, i prijevod značenja kur’anskih sura koje učiš.

– Potom nastoj da u namazu budeš svjesna da Allah čuje tvoje dove i da te On sluša. Namaz je razgovor između roba i Rabba. U tom smislu svakodnevno se podsjećaj na hadis u kom je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: „Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Podijelio sam namaz između Sebe i Moga roba na dva dijela, a Mom robu pripada ono što zatraži, pa kad kaže rob:“Hvala Allahu Gospodaru svjetova“, Allah kaže: Moj rob mi zahvaljuje, pa kad kaže:“Milostivog, Samilosnog“, Allah kaže:Moj rob me hvali, pa kad kaže:“Vladaru Sudnjeg dana“, Allah kaže: Moj rob me slavi, pa kad kaže:“Samo Tebe obožavamo i samo od tebe pomoć tražimo“, Allah kaže:ovo je između Mene i Moga roba, a Mom robu pripada ono što zatraži. Pa kad kaže:“Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali niti onih koji su zalutali“. Allah kaže:“Ovo je za Mog roba, a njemu pripada ono što zatraži.““ (Sahihu-l-Muslim, 1/296)

– Izbjegavanje lošeg društva i svega onoga što kvari srce: Poštovana sestro, pripazi s kim se družiš. Ako nemaš nikog blizu sebe ko bi te podržao, nemoj ni pod koju cijenu da se družiš s lošim društvom pod izgovorom bolje išta nego ništa. Ne, bolje ništa nego nešto što će ti naštetiti. Ako ne možeš da izbjegneš neke ljude, nastoj da ograničiš kontakt i posveti se popravku svom stanja. Takođe, u širokom luku zaobilazi slušanje i gledanje harama i besposličarenje. Izbjegavaj sjedenje s familijom ako piju alkohol i čine ružne stvari, jer ih tako indirektno pomažeš u nepokornosti. Čuvaj svoje srce, jer je ono ključ tvog boljeg odnosa prema namazu.

– Daj sve od sebe da klanjaš namaz na vrijeme: Namaz je propisan u određeno vrijeme, i na nama je da ga u tom periodu obavimo. Ako ti bude teško namaz obaviti, suoči se s tim. Pogledaj strahu u oči. Ustani i uzmi abdest, i baš tada klanjaj. Tako razbijaš tu psihološku blokadu. Nakon što to učiniš par puta namaz ti više neće biti težak, uz Božiju pomoć. Najgore što možeš učiniti je da propustiš vakat, jer samo sebi otežavaš situaciju. Tad ti i šejtan prokletnik dođe s mislima poput: „Kakva si ti to? Nikakva si muslimanka, kako te nije stid sebe? Ti ni ne zaslužuješ da klanjaš…“ nastojeći da te odbije od namaza u potpunosti i da te baci u očaj.

2. Problem s nošenjem hidžaba zbog mogućih problema s porodicom

Poštovana sestro, u potpunosti razumijem problem s kojim se suočavaš po pitanju nošenja hidžaba. I ovo nije problem samo tebe, već problem i brojnih sestara muslimanki u BiH, i van njenih granica koje nastoje da žive čednim životom, dostojnim insana. Nažalost, negativna medijska slika o islamu i onima koji ga praktikuju kroji i stav običnih i neukih ljudi. Poseban je to slušaj s Bošnjacima, zbog velike antiislamske kampanje i propagande.

I što je veća žalost, velika antiislamska kampanja i propaganda dovodi to toga da roditelji i porodice u mnogim slučajevima znaju biti najveći protivnici i oponenti vlastitoj djeci. Uzrok straha tvoje majke leži ponajviše leži u posljedicama do kojih navodno može doći ako se njena kći „zavije“, a što nedobronamjerni ljudi šire među narodom: „Ko će je oženiti, ako ne neki „vehabija“; neće moći više ni u kafiće, ni u grad, ljudi će je ismijavati, neće se moći zaposliti…“ Ovakve dileme imaju uzrok samo u nepoznavanju vjere i u slijepom prihvatanju lažnih informacija koje se ljudi serviraju.

Stoga je savjet tebi, poštovana sestro, da ličnim primjerom i praktikovanjem vjere na najljepši način, razbijaš te predrasude kod svoje porodice. Pokaži im da te islam uči da budeš najbolja kći, da te islam uči da budeš najbolja u onome što radiš, pokaži im da te islam uči da budeš poslušna majci i babi, da činiš dobročinstvo svima, pokaži im praktično da je islam promijenio tebe nabolje, i pokaži im u praksi kako je islam lijep. Oni će sami uvidjeti svoju grešku i podržati te, uz Božiju pomoć, i shvatit će da su one stvari koje su oni zamjerali bile samo neutemeljene laži.

Najbolje bi bilo kad bi bila u stanju da staviš hidžab u cijelosti, ali postoji i bojazan da bi, s obzirom na tvoje trenutno stanje i slabost imana, pritisak tvojih mogao biti previše za tebe i da bi mogla skinuti i više nikad ne staviti mahramu.
Stoga se drži dove i namaza, i svakodnevno dovi da Allah smekša srce tvojim roditeljima. Nastoj da popraviš svoj odnos prema Allahu i tada će srce tvoje biti jače i neće te više toliko mučiti uznemiravanje drugih ljudi.

Što se tiče pitanja hidžaba, ovdje navodim savjet šejha Saliha El-Munedždžida jednoj sestri koja se nalazi u skoro identičnoj situaciji i kojoj roditelji i okolina takođe ne daju da nosi hidžab: “Naglašavam da razumijemo razmjere rata koji se vodi u tvojoj zemlji protiv hidžaba, i zbog toga smatramo da ne postoji razlog zbog kojeg ti – zbog navedenih okolnosti – ne bi trebala da odabereš postepeni pristup nošenju hidžaba. Ono što tvoji roditelji i okolina ne prihvataju danas, mogu postepeno prihvatiti nakon mjesec ili dva, ili za godinu.

Moraš se oblačiti što je moguće čednije, i pokušaj da pokriješ glavu. Oblači široku odjeću. Nakon što se ljudi naviknu na tvoje oblačenje, tada idi korak naprijed i tako dok ne budeš u potpunosti nosila hidžab koji je Allah naredio ženama vjernicama. Ali nemoj biti nagla. Budi saburli i idi polako, i postići ćeš ono što želiš, uz Božiju pomoć. Ovo svakako nije najbolji način koji bi musliman trebao da slijedi, ali je prihvatljiv u situacijama nužde i u posebnim okolnostima u kojima se ti nalaziš. Ostvarivanje propisa bar djelimično je bolje od ničega, i bolje je polako da staviš hidžab u cijelosti, nego da ga nikako ne nosiš. A Allah najbolje zna.“ (Izvor: islamqa)

Odgovorio: Nedim Botić, prof.