Kur'an

Tefsir sure El-Humeze

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Piše: dr. Hajrudin Tahir Ahmetović

(1)  Teško svakom klevetniku – podrugljivcu,

(2)  koji blago gomila i prebrojava ga,

(3)  i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.

(4)  A nije tako! On će sigurno biti bačen u Hutamu!

(5)  A znaš li ti šta je Hutama?

(6)  Vatra Allahova razbuktana,

(7)  koja će do srca dopirati.

(8)  Ona će za njima biti zatvorena,

(9)  (plamenim) izduženim stupovima.

Sastav sure

Sura El-Humeze 104. je sura u Kur’anu. Prije nje je sura El-Asr, a poslije nje sura El-Fil. Sastoji se iz 9 ajeta, 30 riječi i 130 harfova. (Vidjeti: Hazin, Alauddin Ali b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil)

Objavljena je poslije sure El-Kijama, a prije sure El-Murselat, te je tako 32. sura po redoslijedu objavljivanja. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Ime sure

Naziv El-Humeze dobila je po istoj riječi humeze koja se spominje u prvom ajetu, a koja ima značenje klevete, podrugivanja i ismijavanja i ova sura govori o osobi koja je uznemiravala druge svojim ogovaranjem i ismijavanjem, riječima, djelima, mimikom; te pojašnjava da će njen završetak biti u Vatri, na poseban način. (Es-Suverul-kur’anijje ve esmauhal-dželijje)

Ova sura još se naziva i el-hutameh po istoj riječi koja se spominje u njoj, dok se u Buharijinom Sahihu naziva Vejlun li kulli humezetin lumezeh. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir; Sahihul-Buhari, Kitabut-tefsir, suretu Vejlun li kulli humezeh; Abdulaziz es-Sedhan, Tefsir sure El-Humeze)

Vrsta sure

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Vejlun likulli humezetil-lumeze je objavljena u Meki.” (Vidjeti: Sujuti, Ed-Durrul-mensur)

Komentatori Kur’ana slažu se da je ova sura mekanska sura. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Tematika i sadržaj sure

Ova mekanska sura govori o određenim karakternim nedostacima, lošem ophođenju među ljudima, a u loše ophođenje ubraja se uznemiravanje drugih ogovaranjem kada su oni odsutni, te ismijavanjem kada su prisutni. Na početku, ova sura nagovještava takvima tešku kaznu.

Sura El-Humeze dalje govori o onima koji toliko gomilaju svoj novac u životu na ovome svijetu kao da će ih on učiniti vječnim na dunjaluku.

Na kraju, sura obavještava obje ove skupine o njihovom završetku, tj. konačnom boravištu, a on je hutama – džehennemska vatra koja sve pred sobom spaljuje. (Vidjeti: Zuhajli, Tefsirul-Munir)

Povezanost sure s prethodnom surom

Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo u prethodnoj suri, El-Asr, da su svi ljudi na gubitku i propasti osim onih koji budu imali određene vjerničke osobine, u ovoj suri pojasnio je kakvo će biti boravište tih koji će propasti i spomenuo je neke od razloga koji zasigurno vode do propasti.

Povod objave sure

Komentatori Kur’ana razilaze se povodom koga je objavljena ova sura. Ibn Dževzi u svom Tefsiru navodi čak šest mišljenja. (Vidjeti: Zadul-mesir fi ilmit-tefsir)

Kelbi kaže da je objavljena povodom Ahnesa b. Šurejka koji je ogovarao i kudio ljude.

Muhammed b. Ishak kaže: “Neprestano smo slušali kako je sura El-Humeze objavljena povodom Umejje b. Halefa el-Džumehija.”

Mukatil kaže: “Objavljena je povodom Velida b. Mugire koji je ogovarao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, iza njegovih leđa, a kudio ga i grdio u njegovo lice.”

Međutim, ako je sura i objavljena povodom spomenutih osoba, ona svojom općenitosti obuhvata sve osobe koje se ponašaju na isti način. Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ispravno je da Uzvišeni Allah ovim riječima obuhvata svakog onoga koji ismijava i kleveta druge ljude ko god on bio i njegov put je put spomenutih u ajetima.” (Vidjeti: Džamiul-bejan an te’vili ajil-Kur’an)

Komentar sure

(1) “Teško svakom klevetniku (humeze)  – podrugljivcu (lumeze)” Riječ vejl ima nekoliko značenja:

  • tegoba, žestoka kazna, propast, poniženje.
  • dolina u Džehennemu, međutim, hadis koji govori o tome je slab.

Za značenje riječi humeze i lumeze, također, postoji mnogo značenja:

  • ove dvije riječi su sinonimi za ogovaranje. Tog stava su bili Ebu Ubejda i Zedždžadž.
  • Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže da se pod riječju humeze misli na onoga koji ogovara druge dok se pod riječju lumeze misli na onoga koji druge kudi. Također se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi da je rekao: “To su oni koji prenose riječi od jednih do drugih zavađajući prijatelje i izmišljaju nedostatke onima koji ih nemaju.”
  • Ebu Alija, Hasan i drugi kažu: “Humeze su oni koji napadaju druge ljude u lice dok su prisutni, a lumeze su oni koji ih ogovaraju kada su odsutni”, dok Mukatil kaže obratno.
  • Katada kaže da su humeze oni koji ih jezikom kleveću, a lumeze oni koji ih mimikom, tj. očima, obrvama, glavom ismijavaju i omalovažavajući ih jedu njihovo meso.
  • Mudžahid kaže da se pod humeze misli na one koji se drugima rukama i očima ismijavaju, a pod lumeze na one koji ih riječima vrijeđaju.
  • Također se od Katade i Mudžahida prenosi da su rekli: “Humeze su oni koji kude ljude po njihovom izgledu dok su lumeze oni koji kude ljude po njihovom porijeklu.”
  • Taberi kaže za riječi “li kulli humeze”, tj. svakom onom koji ogovara druge ljude i mrzi ih.

(2) “koji blago gomila i prebrojava ga” Tj. onaj koji stječe imetak na razne načine o kojima ne vodi računa, bitno mu je samo da ga stekne i pridoda ranije stečenom imetku. Stalno ga prebrojava, te pohranjuje za vrijeme koje dolazi iz škrtosti i nevjerovanja u opskrbu od Allaha. Ne razmišlja da ga udijeli u dobrotvorne svrhe ili da njime učvrsti rodbinske veze. Naprotiv, zadivljen je svojim imetkom, smatra da je to najveće dobro, pa stoga druge koji nemaju imetka ogovara i ismijava.

(3) “i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.” Smatra da će ga njegovo skupljanje imetka i gomilanje učiniti besmrtnim i vječnim na ovome svijetu. Ne zna da upravo obratno, škrtost dovodi do gubljenja bereketa i u imetku i u životu, škrtost smanjuje životni vijek, a dobročinstvo ga produžava. Imetak je bio razlog njegove duge nade, velikih očekivanja na ovome svijetu i razlog nemarnosti prema drugome svijetu.

(4) “A nije tako! On će sigurno prezreno biti bačen u Hutamu!” Kella je riječ kojom se negira prethodni govor i potvrđuje govor koji dolazi. Ovu riječ uglavnom sadrže mekanske sure i nalazi se u drugoj polovini Kur’ana. “Kella – tj. lažeš se i obmanjuješ!” Prenosi se od prethodnika da su rekli: “Kada čuješ da Allah kaže ‘kella’, znaj da to On kaže: ‘Lažeš’” (Vidjeti: Kurtubi, Džamiu li ahkamil-Kur’an) Nije tako kako on misli i računa, predviđa, već će on zasigurno biti bačen u Hutamu. Hutama je jedno od imena Džehennema. Nazvan je tim imenom jer će on u potpunosti sve što se ubaci u njega sagorjeti i smrviti, u pepeo pretvoriti. Hasan el-Basri, rahimehullahu teala, kaže: “Tj. njegov će imetak biti bačen u Hutamu, vatru koja sve sagorijeva”, tako da će ostati bez tog imetka i njime se neće moći spasiti od Vatre.

(5) “A znaš li ti šta je Hutama?” Uzvišeni Allah postavlja pitanje da bi što više ukazao na pogubno mjesto klevetnika i podrugljivca. Kažu učenjaci: “Uzvišeni Allah odgovorio je na svako pitanje u Kur’anu koje navedeno u obliku: “Ve ma edrake”, ali nije odgovorio ni na jedno pitanje koje je izrečeno u formi: “Ve ma judrike”.

(6) “Vatra Allahova razbuktana” Tj. Hutama je Allahova vatra, Allah ju je stvorio i ona je potpaljena. Biće razbuktana, rasplamsana. Razbuktavat će se ljudima i kamenjem. Ovdje je Hutama spomenuta kao Allahova vatra kako bi se ukazalo na njenu posebnost, njenu žestinu i pogubnost za nevjernike.

(7) “koja će do srca dopirati” Od svoje žestine i jačine dopirat će do nevjerničkih srca. Kurtubi kaže: “Ovdje su spomenuta srca jer kada se srce razboli, kada srce osjeti veliku bol, ubrzo umire, tako da Uzvišeni ovdje obavještava da će se nalaziti u mukama sličnim smrtnim mukama, međutim, oni nikada neće umrijeti.” (Džamiu li ahkamil-Kur’an) Tj. niti će živjeti niti će umrijeti, već će živjeti životom mrtvaca. Muhammed b. Ka’b kaže: “Ova vatra će sagorijeti sva njihova tijela do srca, pa kada dopre do srca, ponovo će biti stvoreni novim stvaranjem, pa će ih ponovo sagorijevati.”

(8) “Ona će za njima biti zatvorena” Vatra će za njima biti zatvorena, nad njima zasvođena. U njoj će biti zatočeni, te će izgubiti svaku nadu da će ikada iz nje izaći. Zatim, zasigurno je vatra koja je razbuktana u zatvorenom prostoru jača i žešća od razbuktane vatre na otvorenom prostoru.

(9) “izduženim stubovima” Postoji nekoliko mišljenja kod komentatora Kur’ana u vezi ovih riječi, šta se misli pod dugim, visokim stubovima:

  • Stubovi koji će biti postavljeni na džehennemske kapije nakon što se one zatvore, poput čeličnih šipki na vratima i prozorima koje se postavljaju da se na njih ne bi moglo ući niti kroz njih izaći.
  • To su stubovi u Hutami, ovoj razbuktaloj vatri za koje će klevetnici i podrugljivci, oni koji su druge ogovarali i ismijavali, biti svezani.
  • Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao da su to okovi oko vrata džehennemlija.
  • Rečeno je i da su to okovi oko nogu džehennemlija.
  • Katada kaže: “Do nas je dospjela vijest da je riječ o stubovima kojima će se kažnjavati nevjernici u Vatri.” (Vidjeti: Begavi, Mealimut-tenzil)

Pouke i poruke sure

Upozorenje na ogovaranje i prenošenje tuđih riječi. Strogo je zabranjeno drugoga napadati u njegovom prisustvu ili odsustvu, ismijavati ga ili omalovažavati. Teško li se onome ko to radi! Vjernik ne smije ismijavati i omalovažavati druge, ma ko oni bili. Poslušaj šta kaže Fudajl b. Ijjad, rahimehullahu teala: “Nije ti dozvoljeno da bespravno uznemiravaš psa ili svinju, pa kako li ti je tek zabranjeno uznemiravanje čovjeka, najplemenitijeg Allahovog stvorenja?!” (Mizzi, Tehzibul-Kemal, Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela)

  • Sura na kraju pojašnjava da će takvi zasigurno biti kažnjeni, nikako od kazne neće moći pobjeći.
  • Svjesnost da čovjeku, koliko god da imao imetka, njegov imetak ne može produžiti život. Naprotiv, nema razloga i načina kako da čovjek vječno ostane u životu na ovome svijetu. Za čim god posegnuo i smatrao da bi ga to moglo učiniti vječnim, neka zna da dolaze riječi “kella! – nije tako kako on misli!”
  • Imetak čovjeka može obmanuti, učiniti da zaboravi ahiret i da bude daleko od pokornosti ukoliko ne bude zahvalan Allahu na njemu i ukoliko ga ne bude skupljao i brojio za svoj ahiret, a ne za dunjaluk.
  • Nagrada je shodna djelu: kao što pojedini ismijavaju i omalovažavaju druge, bacaju na njih ljagu i potvoru, isto tako će njih Allah omalovažiti i poniziti bacivši ih u Džehennem.
  • Žestina džehennemske vatre toliko je jaka da je u stanju da sve sagori i u pepeo pretvori.
  • Pojašnjenje kazne i poniženja koje čeka svakog onoga koji ogovara druge i ismijava. Takvi će biti izloženi džehennemskoj vatri koja je toliko jaka da može sve sagorjeti. Gorjet će od takve vatre, ali neće ih nestati, već kad god ih vatra sagori i dođe do njihovih srca, ponovo će im se kože vratiti.
  • Neophodno je bježati od svih puteva koji vode do Džehennema. Neka dobro zna onaj koji ne pobjegne od njih na dunjaluku da neće moći pobjeći od Džehennema na ahiretu.
  • Kada se džehennemske kapije zadnji put zatvore, iz Džehennema više nema izlaska.
  • Sura nam prejasno ukazuje na Allahovu mudrost. Allah nikome ne čini nepravdu. On nagrađuje po Svojoj dobroti dok kažnjava po Svojoj pravdi.

 El-Asr

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta