Tekstovi

Život na ovom svijetu, koliko god trajao, kratak je. Nakon što preselimo na Ahiret, ostaju samo sjećanja na nas. I dova koju će neko šaputati za nas, svaki put kada nas se sjeti. Ili kletva koja neće prestati ni kada budemo u kaburu. Koliko je lijepo vidjeti kada neko preseli na Ahiret a drugi o njemu imaju samo riječi hvale i dobra. SubhanaAllah. To je i dova Ibrahima, alejhisselam, koju Uzvišeni Allah spominje u Kur’anu:

„I učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći.“ (sura Eš-Šuara, 84) 

Koliko često analiziramo svoj život – kakvo sjećanje ćemo ostaviti nakon sebe?

Razgovaram redovno navečer sa svojim djetetom i često insistira na tome da mu pričam svoje događaje iz djetinjstva. Ti razgovori u meni bude sjećanja na djetinjstvo i dane koji su prošli. Sjećanja na insane koji su posebno velik trag ostavili u mome životu. Često čitamo i čujemo lijepe primjere o nečijem dobročinstvu, tako da zvuče kao nestvarni. Ali, Gospodar mi je, milošću Svojom, darovao jedno neopisivo lijepo iskustvo u životu. U mom životu je bila jedna divna žena, čvrsta vjernica, plemenita i dobra, da je njeno dobročinstvo i plemenitost teško riječima opisati.

Zvala sam je svim srcem tetka, iako nismo bile u krvnom srodstvu. I sada je tako zovem. Imam šest tetki po krvi. Zanimljivo je da nikada u djetinjstvu a ni kasnije niti od jedne nisam osjetila veliku ljubav, toplinu, niti čvrst zagrljaj. Međutim, Uzvišeni Allah mi je darovao maminu prijateljicu koja me je toliko voljela, pazila i činila tako mnogo dobročinstva prema meni, od nematerijalnog do materijalnog, da je sama namirila sve ono što mi je nedostajalo i što sam kao dijete trebala osjetiti od najbližih. Uistinu, Uzvišeni Allah nam nešto ne uskrati a da nam ne podari i bolje i ljepše od toga.

Preselila je na Ahiret prije četiri godine, a ja ni danas ne mogu da je se sjetim bez suza u očima i knedle u grlu. Molim Allaha Uzvišenog da njoj i njenom suprugu podari najuzvišenije i najljepše mjesto u Džennetu. Zaista su bilo veliki dobročinitelji. Uživala je da nekoga obraduje. Sjećam se da bi, kada otvaramo poklone, sa takvim užitkom i osmijehom pratila našu radost. Kao da se hranila srećom drugih. Zbog toga sam zavoljela spremati poklone drugima. I svaki put kada nekome spremam poklon sjetim je se i tragova njenog dobročinstva koje je posijala gdje god je mogla. Jer, samo Gospodar zna koliko je puta unijela radost u moje srce, ali i u srca mnogih drugih.

Svako sjećanje na dobročinstvo i dobročinitelje je dova. Čak ako je riječima ne izgovorimo, mi srcem želimo da ih Uzvišeni Allah nagradi. Sjeme dobra, dobročinstva i darežljivosti daje najljepše plodove koji se ubiru i na dunjaluku i na Ahiretu.

O vrijednosti darežljivosti govori hadis, u kojem se prenosi od Džabira b. Abdullaha da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi wa sellem., kada je upitan koje od djela je najvrjednije rekao: “Sabur i darežljivost.“ (Ahmed b. Hanbel, El-Musned, 4/ 385)

Također je Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, rekao: ”Ko unese radost u neku muslimansku kuću, ili porodicu, Allah nije zadovoljan osim da ga, za to djelo, nagradi Džennetom.” (Taberani)

Ima li ljepše nagrade od Dženneta?

Jeste li spremili radost za srca drugih, naročito sada u mubarek danima?

Ne zaboravite da radost koju drugi osjete zbog vašeg dobročinstva je vama najpotrebnija. Jer, ulažući dunjaluk vi zapravo kupujete Ahiret. Ima li bolje investicije?

Molim Allaha da nas učini od dobročinitelja, od onih kojih se drugi samo po dobru sjećaju. Amin.