Namaz

Zašto propuštaš namaze na poslu ili u školi?/ Ja sam ti dovoljan, robe Moj!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Javila nam se jedna sestra, Allah joj dao svako dobro, koja je pročitala jedan odgovor na ovoj stranici u vezi naklanjavanja namaza propuštenih zbog posla, pa ju je taj odgovor uznemirio. Naime, u odgovoru se navodi da čovjek mora klanjati svoje namaze na vrijeme, pa makar bio na poslu ili u školi, a sestra smatra da je to pretjerivanje, tj. da je dozvoljeno ne klanjati namaze koji zateknu čovjeka na poslu i da se ti namazi mogu naklanjati po dolasku kući. Također, sestra smatra da ljudima otežavamo vjeru i da nam ne treba biti čudno ako neki ljudi okrenu leđa vjeri zbog ovakvih tvrdih stavova, te da je Allah, s.v.t., milostiv i da je dozvolio ovo što ona navodi, pogotovo u ovakvim situacijama kada mnogi od nas žive u neislamskim sredinama.

Osvrnut ćemo se malo na ove stavove, ne radi samo ove sestre, već zbog toga što nam posjetitelji stranice često postavljaju pitanja u kojima navode da na poslu ili u školi propuštaju namaze, te da ih naknadno klanjaju kada dođu kući, te pitaju da li je to dozvoljeno. Upravo prije dva dana u knjizi “Put pravog muslimana” (prvi dio) dolazim do poglavlja kako se klanja namaz u strahu, odnosno kako se obavlja namaz u toku bitke (džihada). U okviru pojašnjavanja propisa o namazu u strahu navedeno je da se ljudi trebaju podijeliti u dvije skupine: jedna će klanjati za imamom pola namaza, a ostatak namaza će klanjati sami, dok će imam sačekati drugu grupu, koja se bori i koja čuva položaje, pa će s ovom drugom grupom (kada se grupe zamijene – jedni u bitku, drugi na namaz) završiti namaz.

Ako je velika žestina borbe i ne postoji mogućnost da se vojska podijeli na dvije grupe, od kojih bi jedna klanjala, a druga se borila, onda će svako od boraca muslimana klanjati išaretom – onako kako se zatekne: hodajući, jašući, bio okrenut prema Kibli ili ne, ali se namaz ne smije propuštati niti odgađati. Isto tako, navodi se da će čovjek, u situaciji kada se plaši ili strahuje za svoj život – bilo od čovjeka, životinje ili nečega drugog – klanjati namaz u strahu u stanju u kakvom se zatekne, a ispravnost ovih stavova potvrđuju kur’anske riječi: “…a ako se nečega budete bojali, onda hodeći ili jašući” (El-Bekare, 239).

Subhanallah, subhanallah! Allah, s.v.t., naredio je muslimanima da čak i u borbi i u drugim situacijama, kada čovjeku prijeti opasnost po život – obavljaju namaz i odredio je propise takvog namaza, pa kako onda da čovjek, pored ovih situacija, sebi traži neke olakšice i isprike da ne klanja namaz u njegovo vrijeme. Ujedno, čovjeku nije ni lahko kada dođe kući da klanja po 2-3 namaza odjednom, i tako iz dana u dan.

Dragi brate i cijenjena sestro, tako mi Allaha, cilj ovoga teksta nije da te uvrijedi ili ponizi, već da ti ukaže na vrijednost namaza i da uvidiš svoju slabost i činjenicu da se više bojiš ljudi nego Allaha i da prednost daješ mišljenju ljudi u odnosu na mišljenje Uzvišenog Allaha. Ovo pišem jer iz ličnog iskustva znam kako me je šejtan, l.a., kada sam počeo raditi, plašio ovim stvarima i kako sam sa strahom i krijući se išao klanjati na poslu, sve dok me taj moj kukavičluk nije počeo gušiti i dok se zbog toga nisam počeo osjećati loše.
_______________________________________

Ja sam ti dovoljan, robe Moj

Negdje pred kraj 2000. godine dobio sam svoj prvi posao u Švedskoj koji je bio privremenog karaktera. Sjećam se da sam u velikom strahu, u jednoj prostoriji, krišom obavljao namaze, plašeći da neko ne uđe i vidi me dok klanjam. Bojao sam se jer sam mislio da ako me neko vidi da klanjam, da će to prenijeti šefovima na poslu i da mi onda neće više biti mjesta u toj firmi. Ovaj osjećaj straha zbog mog namaza i zbog moje slabosti pekao mi je dušu i budio ljutnju na sebe samog, tako da sam jednog dana otišao do kancelarije u kojoj su boravili šefovi i rekao im da sam musliman koji praktikuje vjeru, te da obavljam redovno namaze, pa tako i one koji me zateknu na poslu.

Na tom poslu nisam ostao dugo (nisam dobio otkaz, već mi je bilo istekao ugovor u toj firmi), ali sam dobio posao na jednom drugom mjestu na kojem sam radio doskora i gdje sam redovno obavljao namaze. Posjetitelji naše stranice povremeno nam postavljaju pitanja o tome kako da postupe u vezi namaza u vremenu kada su na poslu ili u školi, odnosno kako da ih naklanjavaju kada dođu kući. Ovdje se, najvjerovatnije, radi o samoj situaciji kakva je bila kod mene, odnosno radi se o slabom oslanjanju na Uzvišenog Allaha.

Dakle, ovo su situacije kada se čovjek više boji ljudi nego svog Stvoritelja, kada nam je više stalo do toga šta će ti ljudi reći i pomisliti o nama i kada čovjek pokušava da udovolji tim ljudima nauštrb propisa koje je Allah, s.v.t., propisao i sa kojima je On zadovoljan. Još kada se tu dodaju šejtanove, l.a., vesvese i strahovi koje ubacuje u čovjeka, onda čovjek, u tim trenucima, zaboravlja da je Allah, dž.š., taj koji daje nafaku, odnosno da nam je ona određena već u utrobi majke i da nam je niko ne može uzeti. Čovjek zaboravlja na činjenicu da Plemeniti Allah ima apsolutnu vlast i moć na Zemlji i nad svim ljudima.

Zaboravljamo da su svi ljudi, bilo da se radi o našoj rodbini, komšijama, prijateljima, direktoru ili šefu, bili beznačajne kapi sjemena, pa im je Uzvišeni Allah dao život. Zaboravljamo da Allah, s.v.t., drži živote svih ljudi u Svojoj ruci i da će ti ljudi, do čijeg je mišljenja nama toliko stalo, jednog dana pomrijeti i da će postati samo pepeo i prah, te da će, ponovo oživljeni, u velikom strahu na Sudnjem danu polagati račun pred Allahom. Kada smo bolesni ili kada smo u velikom strahu, kome se onda obraćamo ili molimo? Naravno, Uzvišenom Allahu. Tada nam šef ili članovi porodice nisu ni na kraj pameti.

Zamisli trenutak kad budeš ostavljen sam u svom mračnom i tijesnom kaburu, ili trenutak kad budeš stajao na Sudnjem danu i kada ispred sebe budeš vidio Vatru, da li ćeš tada razmišljati o ljudima zbog kojih se sada ustručavaš da izvršavaš pojedine islamske propise (ne samo namaz, nego bilo šta drugo)? Naravno da nećeš, nego će ti jedino važno biti šta tvoj Gospodar misli o tebi i kakav status imaš kod Njega. Zbog toga, odgajajmo se i na dunjaluku da nam zadovoljstvo Milostivog Allaha bude najpreče i imajmo na umu ovaj hadis: “Ko udovolji Allahu srdeći ljude, Allah će se umjesto njega pobrinuti za te ljude, a ko udovolji ljudima srdeći time Allaha, oni mu kod Allaha ništa neće pomoći.” (Tirmizi)

Na najljepši i najmudriji način objasnimo ljudima oko sebe zašto izvršavamo pojedine ibadete i propise, i šta je svrha toga, i nikome ne prkosimo time, ali i ne pokazujmo strah zbog njihovih stavova i radnji, nego se pouzdajmo u svoga Stvoritelja i Najljepšeg Zaštitnika, koji je u jednom hadisi-kudsijju rekao: “Kada bi se svi ljudi sastali i htjeli nekome da pomognu, koga sam Ja odlučio da kaznim, ne bi mu ni koliko trun mogli pomoći, a isto tako, kada bi se svi ljudi i džinni na svijetu sastali i htjeli da mu urade neko zlo, ne bi mu mogli nauditi nimalo, ako sam mu Ja odredio dobro.

Čovjek može naći pogodno mjesto na poslu ili u školi i tu početi obavljati namaz bez da ikome govori o tome i da ga ko vidi – važno je da se abdest uzme ranije i da se čuva, a kada dođe vrijeme za namaz, onda će, kada se ukaže povoljna prilika, otići na to mjesto za klanjanje i klanjati samo farze dotičnog namaza za čije mu obavljanje treba maksimalno pet-sedam minuta. Pokušajte, i uvjerit ćete se kako će vam Uzvišeni Allah omogućiti da namaz obavite u njegovo vrijeme i bez poteškoće, ako budete imali iskren nijjet. A nedugo poslije toga, čovjek će dobiti hrabrost i neće pridavati važnost niti razmišljati o tome hoće li ga ko vidjeti ili neće.

Na kraju bih dodao da sam prije nekoliko mjeseci sreo jednog Srbina koji je prije dvije godine prešao na islam. U našem razgovoru o islamu dotakli smo se klanjanja namaza na poslu, pa je on rekao da je sve krišom klanjao dok mu jednom nije došla misao: ”Zašto da se krijem od nekog?” Tada je otišao šefu i obavijestio ga o tome da obavlja namaze na poslu kada ga zatekne vrijeme za klanjanje i uopće nije imao problema zbog toga (ovdje je vrijedno naspomenuti da šejtan plaši čovjeka kakve će biti reakcije ljudi oko njega ako počne klanjati na poslu ili u školi, ali u većini slučajeva to prođe mnogo bolje nego što se očekuje).

Subhanallah, pomisli: ”Pa ovaj je čovjek skoro prešao na islam, a ovako se dosljedno i hrabro pridržava vjere, a ja sam u vjeri bio sedam-osam godina, a tako me bilo strah na poslu šta će mi neko reći za moj namaz”. Zato, oslonimo se na Uzvišenog Allaha, očistimo naše nijete i gledajmo da On, Uvišeni bude zadovoljan s nama, a usitinu je Allah dovoljan insanu, i divan li je On Pomagač i Zaštitnik.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: