Fikh

Sklapanje braka putem interneta

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Prije pojave islama postajali su različiti oblici braka koje je islam pročistio i odobrio samo brak koji priliči moralnom muškarcu i ženi, i kojim se čuva dostojanstvo i čast supružnika i njihovog potomstva. Brak u islamu postaje validan kada se sklopi između muškarca i ž‍ene među kojima ne postoji nikakva zapreka koja bi to onemogućila, poput rodbinstva koje ne dozvoljava bračnu vezu.

Neophodno je da se pri sklapanju braka ostvari ponuda i njeno prihvatanje. Supružnici moraju biti poznati i određeni. Svako od njih dvoje mora izraziti svoje zadovoljstvo i svoj pristanak na brak. Nuž‍an je i pristanak velija – staratelja. Sklapanje braka svjedoče dvojica pravednih svjedoka, a brak se obznani i razglasi. Ovako sklopljen brak validan je po sve četiri mezheba, a oko određenih uvjeta postoje različiti stavovi i mišljenja.

U ranijim vremenima ugovori općenito, pa tako i brak, sklapali su se izravnim susretom stranki, a ponekad se to ostvarivalo putem pisama. Klasični islamski pravnici razmatrali su pitanje validnosti sklapanja braka putem pisama i o tome su iznijeli različite stavove. Ovom prigodom nećemo ih iznositi niti o njima detaljizirati, jer takav način sklapanja braka, nakon pojave savremenih komunikacijskih sredstava, prevaziđen je i ne nalazi primjenu u stvarnom životu. Namjera je samo istaći da sklapanje braka “na daljinu” nije potpuno nova pojava. Međutim, nova je brzina kojom se to odvija, te mogućnost trenutnog prenošenja zvuka i slike.

Danas, prilikom sklapanja raznih ugovora putem telefona ili neta, jedna strana ugovora čuje govor druge i s njom vodi izravan razgovor, a svjedoci to sve mogu čuti, pa i vidjeti putem ekrana. Ovakav vid sklapanja ugovora potpuno je nov i u govoru klasičnih učenjaka ne postoji nešto čime bi se ovakva forma mogla usporediti. Najbliže čime bi se donekle moglo usporediti ovakvo sklapanje ugovora mo‍žda je pitanje o kojem govori imam Nevevi, rahimehullah, gdje ka‍že: “Kada bi kupac i prodavač jedan drugog dovikivali, a međusobno su udaljeni, i tako sklopili kupoprodajni ugovor, to bi bilo validno, bez razilaž‍enja o tom pitanju.” (El-Medžmu, 9/181) Međutim, to je primitivan metod u usporedbi sa modernim sredstvima komunikacije koja fizički udaljene osobe čine vremenski spojenim tako da vode normalan razgovor kao da su jedna pored druge.

Pogledamo li u uvjete ispravnosti bračnog ugovora koji se tiču ponude i pristanka koje navode učenjaci različitih mezheba, kao što je uvjet da se ponuda i pristanak izgovore, da svaka strana ugovora čuje drugu, da prihvatanje dođe neposredno nakon ponude, te da svjedoci čuju ponudu i prihvatanje, vidimo da su svi ti uvjeti ispunjeni pri sklapanju braka putem modernih sredstava komunikacije. Stoga nalazimo skupinu savremenih učenjaka, od kojih su Mustafa ez-Zerka i Vehbe ez-Zuhejli, da dozvoljavaju sklapanje braka usmenim razgovorom putem telefona, kompjutera i sl.

Učenjaci koji su dozvolili sklapanje braka na ovakav način smatraju obaveznim da svjedoci posvjedoče sklapanje ugovora, na način da prisustvuju razgovoru kojim se sklapa ugovor tako da čuju ponudu i prihvatanje. Ipak, ovakav način sklapanja bračnog ugovora većina savremenih učenjaka, od kojih su Stalno vijeće za fetve u Saudijskoj Arabiji te većina članova Fikhskog pravnog kolegija u Džiddi, smatra zabranjenim. Stalno vijeće, obrazlažući zabranu, ističe da ovakav način sklapanja ugovora otvara mogućnost obmane i prevare, a bračni ugovor u islamu je poseban ugovor u kojem se traži veći oprez nego pri drugim ugovorima. Fikhski pravni kolegij u D‍židdi sklapanje bračnog ugovora putem savremenih sredstava komunikacije između fizički udaljenih osoba smatra zabranjenim jer je svjedočenje jedan od uvjeta ispravnosti braka, a s obzirom na to da u ovom slučaju svjedok ne mo‍že biti prisutan kod obje strane ugovora, njegovo svjedočenje ne mo‍že biti valjano.

Rezimirajući prethodno, mo‍že se konstatirati da se uvjeti ispravnosti braka, kada se sklapa putem modernih sredstava komunikacije, mogu ostvariti. Strane ugovora, iako su fizički udaljene, sklapaju ugovor kao da su svi prisutni na jednom mjestu. Svako od njih čuje govor drugog, kao što ga i svjedoci mogu čuti. Savremena sredstva komunikacije pobrisala su fizičku udaljenost i, takoreći, dovela do toga da se stječe dojam kao da ljudi ž‍ive u jednom mjestu. Što se tiče obrazloženja na osnovu kojeg Fikhski kolegij preferira zabranu, da pri sklapanju ugovora na ovakav način nije moguće svjedočenje, ono nije prihvatljivo, jer svjedoci čuju govor i svjedoče o onome što čuju.

Što se tiče obrazloženja Stalne komisije za fetve, tačno je da mogućnost obmane postoji i da šerijat bračnom ugovoru daje posebnu pažnju i pri njemu uvjetuje poseban oprez. Međutim, to ne iziskuje zabranu, nego iziskuje uzimanje neophodne zaštite i mjera opreza koji garantiraju sigurnost ugovora. Mogućnost da jedna strana ugovora vidi drugu pri sklapanju ugovora putem sredstava komunikacije povećava sigurnost, a mo‍že se zahtijevati da strane ugovora prika‍žu lične dokumente kojim potvrđuju svoj identitet, te da se za svjedoke uzmu svjedoci koji poznaju strane ugovora.

Isto tako, moguća je potvrda identiteta specifičnim elektronskim potpisom. Sve to ukazuje da je putem savremenih sredstava komunikacije moguće sklopiti validan bračni ugovor. Ipak, ostaje činjenica da se sklapanjem ugovora na ovakav način umanjuje ozbiljnost i respekt koji su obilje‍žje ovog ugovora. Bračni ugovor čuva čast supružnika i predstavlja liniju koja rastavlja halal od bluda. Svevišnji Allah nazvao je bračni ugovor čvrstom obavezom. Govoreći o nepravednom uzimanju vjenčanog dara, Uzvišeni Allah kaž‍e: “Kada su one od vas čvrstu obavezu uzele.” (En-Nisa, 21)

Bračni ugovor nazvan je čvrstom obavezom jer za sobom povlači mnoga prava i obaveze. Zbog va‍žnosti ovog ugovora i mnoštva prava koja se za njega vežu, u praksi se ustalilo da se bračni ugovor evidentira u matičnim uredima kako bi se ta prava štitila i čuvala. S druge strane, kada se govori o braku i formiranju bračne veze, evidentna je prisutnost zloupotrebe interneta. Kada se sve to uzme u obzir, postaje jasno da je brak potrebno sklopiti u uobičajenoj formi, a ne putem interneta, telefona i slično, a iz ove preporuke mogu se izuzeti posebni slučajevi, odnosno situacije kada za ovakvim načinom sklapanja braka postoji stvarna potreba, uz uvjet da se uzmu potrebne mjere opreza i da se spriječi mogućnost poigravanja i zloupotrebe. Svevišnji Allah najbolje zna.

Dr. Hakija Kanurić
Dio iz teksta: https://el-asr.com/tekstovi/sklapanje-braka-putem-interneta/

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: