Zanimljivosti i nauka

Od početka vremena, filozofi, psiholozi, znanstvenici i mnogi drugi oduvijek su propitivali Božju prisutnost. Prema istraživanjima provedenim posljednjih nekoliko godina, vjerovanje u Boga nije samo igra uma ili vjerovanje u nevidljivo, već je to stvarnost. Istraživači su pronašli snažnu vezu između moždane aktivnosti i vjerske prakse.

Dr. Andrew Newberg, dr. med., iz Sveučilišne bolnice i medicinskog fakulteta Thomson Jefferson, otkrio je razlike u moždanoj aktivnosti religiozno pobožnih osoba prije molitve, nakon molitve te ateista prije i nakon meditacije. Razlike su pronađene u najvažnijem dijelu mozga, frontalnom režnju. Proučavao je učinke molitve na ljudski mozak i što se događa u njihovim glavama tijekom molitve ubrizgavanjem bezopasne radioaktivne boje u ispitanike i promatranjem putem uređaja za skeniranje, odnosno promatrao putem fMRI i SPECT skeniranja. Promatrao je skeniranje mozga muslimanskih imama, tibetanskih redovnika i ateista koji meditiraju.

Razumijevanje frontalnog režnja

Unutar mozga postoji šest komponenti: veliki mozak (cerebrumD) koji se dijeli na četiri glavna režnja:

 frontalni režanj, parijetalni režanj, okcipitalni režanj, temporalni režanj, te mali mozak (cerebellum) i moždano deblo (brainstem).

Ovaj frontalni režanj predstavlja gotovo trećinu cijelog mozga. To je posljednje područje mozga koje se razvija i prvo čija se aktivnost smanjuje s godinama. On je glavni izvršni direktor mozga, šef mozga, a nalazi se odmah iza čela.

Frontalni režanj je prvenstveno uključen u donošenje odluka, planiranje, organiziranje, radno pamćenje, motorne funkcije (npr. kontrola pokreta), samoupravljanje i upravljanje emocijama. Frontalni režanj daje pojedincima osobnost i odgovoran je za njihove kognitivne sposobnosti. Osim toga, frontalni režanj je aktivan tijekom razgovora i omogućuje govor i aktivno slušanje.

Parijetalni režanj nalazi se u stražnjem dijelu mozga i podijeljen je na dvije hemisfere. Parijetalni režanj je također uvelike pogođen tijekom molitve i meditacije, prema istraživanju dr. Newberga, neuroteologa. Općenito, njegova glavna funkcija je obrada senzornih informacija o lokaciji obrade dijelova tijela. Također interpretira vizualne informacije te obrađuje jezik i matematiku.

Unatoč tome, sve komponente mozga rade usklađeno kako bi osigurale pravilno funkcioniranje ljudskog tijela. Kao ranije navedeno, testovi se izvode SPECT skeniranjem, testom nuklearnog snimanja, koji koristi radioaktivne tvari i posebnu kameru za promatranje rada organa stvaranjem 3D slika.

SPECT, jednofotonska emisijska računalna tomografija (SPECT), omogućuje mjerenje protoka krvi. Što je veći protok krvi u području mozga, to je područje aktivnije (crvena > žuta > zelena > plava > crna).

Nakon molitvenog skeniranja, frontalni režanj, zajedno s centrom za jezik, pokazuje povišenu razinu aktivnosti. Povećana aktivnost frontalnog režnja, koji je odgovoran za pažnju i razgovor, ukazuje na to da, kada se osoba moli, ona sudjeluje u razgovoru s Bogom koji nalikuje fizičkom razgovoru.

Drugim riječima, samo promatranjem skeniranja lako se može pomiješati da je razgovor s Bogom isto što i razgovor s pojedincem u fizičkom svijetu. Ta dva razgovora, prema SPECT skeniranju, su nerazlučiva.

Isto tako, drugi dio slike je pokazao smanjenu aktivnost dijela mozga odgovornog za orijentaciju, koji se nalazi u parijetalnim režnjevima. Prema dr. Newbergu, to je zato jer potpuna koncentracija u mozgu tijekom molitve i meditacije blokira senzorne i kognitivne podražaje izvana. Stoga dolazi do smanjene aktivnosti područja orijentacije.

Ateisti

Slike koje su bile snimljene prije i nakon što je ateist meditirao i promišljao o postojanju Boga, ne pokazuju istu razinu aktivnosti frontalnog korteksa mozga. Nema relativne razlike između snimke mozga snimljene prije i nakon meditacije. Stoga ova studija želi dokazati da za pojedince koji ne vjeruju u Boga meditacija ne pruža iste razlike i povećanje razine aktivnosti kao za vjernike. To je zato što je ateistu Bog nezamisliv.

Kada vjernici opisuju svoje osjećaje s Bogom, njihovi opisi nisu samo plod njihove mašte. To su fizičke stvarnosti. Stoga, za one koji tvrde da Bog postoji samo u mozgu, mozak je taj koji kristalizira stvarnost.

Allah u Kur’anu kaže da je sveta knjiga poslana kao milost svjetovima (21:107).

Zaključno, dr. Andrew Newberg rekao je: „Naši su mozgovi postavljeni na takav način da Bog i religija postaju među najmoćnijim alatima koji pomažu mozgu da obavlja svoj posao – samoodržavanje i samotranscendenciju.

Uistinu, kao što nam Allah u Časnom Kur’anu spominje: „Mi ćemo im pokazati znakove Naše na horizontima i u njima samima, sve dok im ne postane jasno da je to Istina. A zar nije dovoljno Gospodaru tvome što je On nad svime svjedok?“ (Fussilat, 53.)

Zaključno: Namaz i zikr povećavaju aktivnost frontalnog režnja, pokazujući da molitva i zikr utječu na koncentraciju i fokus. Osjećaji prema našem Stvoritelju nisu samo mašta, vjera djeluje na um, tijelo i duh.

Izvor: www.aboutislam.net